- 1 -              II Kž 19/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 19/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 120. u vezi s člankom 119. stavkom 1. i člankom 118. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. Ć. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 23. prosinca 2020. broj K-11/2020-97., o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog A. Ć. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi A. Ć. proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. u vezi s člankom 119. stavkom 1. i člankom 118. stavkom 1. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. Ć. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. Ć. po branitelju, odvjetniku G. G., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti te optuženiku ukinuti istražni zatvor, uz eventualno određivanje nekih od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog A. Ć. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

 

Nije u pravu optuženik kada, ponovljenim žalbenim navodima, osporava postojanje osnovane sumnje, polemizirajući s pravnom kvalifikacijom kaznenog djela za koje je nepravomoćno proglašen krivim. Naime, postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., u vidu postojanja osnovane sumnje da bi on počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, proizlazi iz nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. u vezi s člankom 119. stavkom 1. i člankom 118. stavkom 1. KZ/11.

 

Suprotno daljnjim žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani optuženika, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.

 

Prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, koje osnovano upućuju na optuženikovu nepopustljivost i agresivnost prije i tijekom inkriminiranog događaja. To su okolnosti koje, prema stavu i ovog suda, valja cijeniti u smislu veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja pa stoga i u vidu postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženika.

 

Kraj takvog stanja stvari, a uzevši pritom u obzir i okolnost da je prema podacima u spisu predmeta na Općinskom sudu u Rijeci podignuta optužnica te je započeo kazneni postupak protiv optuženika zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ11., kojem djelu je svojstveno obilježje nasilja, što je značajka i kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, te zbog kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavka 1. KZ/11., kojem je modalitet bila prijetnja, tada sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, a unatoč činjenici da je optuženik do sada neosuđivan, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Pritom, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir i podatak da je optuženik kazneno djelo za koje je u ovom postupku nepravomoćno proglašen krivim, počinio tek dva mjeseca nakon što mu je ukinut istražni zatvor koji mu je bio određen u ranije započetom postupku.

 

Izložene okolnosti u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženog A. Ć.. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženog A. Ć. neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

Nije u pravu optuženik niti kada žalbenim prigovorima upire na povredu načela razmjernosti, navodeći da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru već gotovo godinu dana. Nasuprot tomu, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da načelo razmjernosti za sada nije ugroženo.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.