- 1 -              II Kž 17/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 17/2021-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. A., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 31. prosinca 2020. broj K-Us-14/2020-26, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 21. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog K. A. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi K. A. proglašen krivim zbog kaznenog djela davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine te kaznenog djela sprječavanja dokazivanja u pokušaju iz članka 306. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je na temelju članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11. optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje je određeno da istražni zatvor ima trajati do pravomoćnosti presude.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. A. po branitelju, odvjetniku M. V., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje "ukine, okrivljenika pusti na slobodu, a podredno istražni zatvor zamijeni mjerama opreza".

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući osnovanost i pravilnost pobijanog rješenja, žalitelj ističe da su, po prvostupanjskom sudu, utvrđene činjenice nedostatne da bi upućivale na neophodnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a zbog opasnosti od iteracije. Pri tome, žalitelj tvrdi da, iako je on osuđivana osoba, ne radi se o istim ili sličnim kaznenim djelima, dok da kazne na koje je ranije osuđivan – uvjetne osude i rad za opće dobro, ukazuju da se radilo o djelima minimalne kriminalne količine. Uz navedeno, minorizirajući značaj i težinu kaznenih djela za koja je u ovom postupku proglašen krivim, smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju predvidive i realne opasnosti od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela na strani optuženika, posljedično i uvjeta za produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protivno tim navodima žalbe, pravilno i u cijelosti osnovano prvostupanjski sud, prilikom ocjene postoje li na strani optuženika one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od iteracije, uzima u obzir njegovu raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije, optuženik je višestruko osuđivana osoba zbog raznih kaznenih djela, pa tako zbog teške tjelesne ozljede u pokušaju, oštećenja tuđe stvari, dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom te izazivanja prometne nesreće, dok je u Bosni i Hercegovini osuđen zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja i to kaznom zatvora. Nadalje, razmatranjem prekršajne evidencije proizlazi da je optuženi K. A. od 2017. do danas višestruko prekršajno osuđivan i to zbog prometnih prekršaja, prekršaja protiv javnog reda i mira te zbog prekršaja iz Zakona o osobnoj iskaznici te Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

 

Dakle, iz izloženog jasno proizlazi da je riječ o osobi kod koje protupravno postupanje predstavlja obrazac ponašanja i na koju sve do sada izrečene kazne te mjere očito nisu postigle zakonom predviđenu svrhu u smislu sprječavanja optuženika od činjenja daljnjih kaznenih djela, dok je, naprotiv, imajući u vidu kaznena djela za koje je sada nepravomoćno proglašen krivim, njegovo protupravno postupanje progrediralo. Navedeno svakako predstavlja valjan osnov za zaključak da na strani optuženika i dalje postoji opasnost da će na slobodi nastaviti s ovakvim ili sličnim postupanjem i ponoviti kazneno djelo.

 

Osim navedenog, a protivno žalbenim navodima kojima žalitelj nastoji minorizirati kaznena djela za koja je nepravomoćno proglašen krivim, valja imati u vidu i to da se radi o tri kaznena djela pri počinjenju kojih je optuženik iskazao naročitu upornost. Sve navedene okolnosti, svojom kvalitetom i kvantitetom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda govore o realnoj i razborito predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela na slobodi te opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog K. A.

 

Razmatranjem, dakle, ranije izloženih okolnosti, koje su pravilno utvrđene i u međusobnu vezu dovedene razlozima pobijanog rješenja, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da svrhu mjere istražnog zatvora nije moguće postići kojom drugom, blažom mjerom. Stoga je zakonito i osnovano prvostupanjski sud protiv optuženog K. A. produljio istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok na pravilnost ove odluke nije od utjecaja činjenica što je izvanbračna supruga optuženika sada u drugom stanju.

 

U odnosu na navod o dosadašnjem trajanju istražnog zatvora i tvrdnji da se isti pretvorio u izdržavanje kazne zatvora, valja dodati da u konkretnom slučaju načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje. Naime, optuženik se u istražnom zatvoru nalazi od 5. veljače 2020., dakle, nešto više od 11 mjeseci, dok mu je nepravomoćnom presudom, kojom je proglašen krivim zbog učina tri kaznena djela, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

 

S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, dok ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.