Broj: Kž 254/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. P., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj 125/11., 144/12, 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 5. travnja 2018. broj Ik I-139/18-10 (Ik I-152/18), u sjednici održanoj 9. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika T. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13.  – dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi s člankom 59. KZ/11., odbijeni su prijedlog Zatvora u Zagrebu za uvjetni otpust zatvorenika T. P. podnesen u smislu članka 158.a ZIKZ-a te prijedlog zatvorenika T. P. za uvjetni otpust, podnesen u smislu članka 158. stavka 1. ZIKZ-a.

Zatvorenik se trenutno nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci. Naime, zatvorenik je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 27. svibnja 2015. broj K-130/15 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna mu je na temelju članka 55. stavaka 1. i 2. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro. Međutim, s obzirom na to da zatvorenik djelomično nije izvršio rad za opće dobro, pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Sisku od 18. studenog 2016. broj Kv-275/16 određeno je izvršenje izrečene kazne u njezinom neizvršenom dijelu i to u trajanju od 9 mjeseci. Zatvoreniku kazna ističe 21. svibnja 2018.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik T. P. osobno, ne navodeći žalbene osnove zbog kojih ju podnosi ni ne stavljajući prijedlog kako postupiti s pobijanim rješenjem.

Sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Argumentima koje iznosi u žalbi zatvorenik uopće ne osporava pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda. Naime, žalitelj ističe: ,,Ja sam čovjek koji voli i koji je voljen od strane indijske konoplje. Briga me za vaše noturne laže i vaš sud.....Ja sam kristokrat i ljek mi je indijska konoplja i uzgajam je sam za sebe. To mi je dao Bog da uživam, iscjeljujem sebe i ljude. Sadim 10-13 god indijsku konoplju pod suncem“.

Takvi žalbeni navodi povezani s činjenicom da se zatvorenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora na koju je osuđen jer je, između ostalog, proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. KZ/11., počinjenog na način da je kao ovisnik o canabisu, u spavaćoj sobi u obiteljskoj kući, u cilju uzgoja marihuane zasadio više sjemenki indijske konoplje i uzgajao ih, sami za sebe upućuju na ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Kada se pri tome imaju na umu i okolnosti sadržane u izvješću Zatvora u Z., Probacijskog ureda S. i Centra za socijalnu skrb P., na kojima prvostupanjski sud utemeljuje pobijanu odluku, osobito činjenicu da zatvorenik nema osiguran postpenalni prihvat jer ne može računati na bilo kakvu pomoć i podršku obitelji, ali i to da je prema počinjenim djelima nekritičan, da kaznu prihvaća kao neminovnost te da je procjena rizičnosti kriminalnog povrata vjerojatna, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11.

Stoga je prvostupanjski sud s pravom, pozivajući se na odredbu članka 159. a točku 2. ZIKZ-a, odbio prijedloge zatvorenika T. P. i Zatvora u Z. za uvjetni otpust tog zatvorenika.

Slijedom navedenog, a kako ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. svibanj 2018.