- 1 -              I Kž 4/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 4/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. B. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi os. B. K. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. listopada 2020. broj Kv I-152/19 (K-42/13), u sjednici održanoj 21. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba os. B. K. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11. u vezi s čl. 564. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) opozvana je uvjetna osuda iz presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2015. broj K-42/13, pravomoćna 23. listopada 2015. te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine nad os. B. K., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi s čl. 37. st. 1. KZ/11.

 

Protiv te presude žalbu je podnio os. B. K. po branitelju I. L., odvjetniku iz Z., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je, u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima, osnovano je prvostupanjski sud opozvao osuđeniku uvjetnu osudu koja mu je izrečena citiranom presudom, budući da su za to bile ispunjene sve zakonske pretpostavke.

 

Naime, os. B. K. je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 23. listopada 2015. broj K-42/13, pravomoćnom istoga dana, proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i 2. u vezi s čl. 37. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine koja se neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Istom je presudom utvrđeno da novčani iznos od 404.982,95 kuna predstavlja imovinsku korist koju je osuđenik ostvario kaznenim djelom za koje je proglašen krivim te mu je naloženo da navedeni iznos isplati u korist državnog proračuna u roku od četiri godine od pravomoćnosti presude, jer će u protivnom sud opozvati uvjetnu osudu u smislu čl. 58. st. 1. KZ/11.

 

Prvostupanjski je sud, u povodu prijedloga Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu od 26. studenog 2019. broj K-DO-24/2012-120, opozvao izrečenu uvjetnu osudu os. B. K. ranije navedenom presudom jer osuđenik nije u ostavljenom roku od četiri godine od pravomoćnosti te presude isplatio novčani iznos od 404.982,95 kuna na ime oduzete imovinske koristi.

 

Osuđenik po branitelju u žalbi tvrdi da nije bio u mogućnosti iznijeti svoj stav vezano za podneseni prijedlog za opoziv uvjetne osude jer nije bio upoznat s vođenjem postupka opoziva uvjetne osude.

 

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je u tijeku postupka radi opoziva uvjetne osude jasno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice te na temelju istih pravilno zaključio da su se ispunili svi zakonom predviđeni uvjeti za opoziv uvjetne osude iz navedene pravomoćne presude.

 

Prvenstveno, kako to proizlazi iz zapisnika s rasprave od 23. listopada 2015. (list 642-644 spisa) os. B. K. u cijelosti je priznao počinjenje kaznenog djela na način na koji mu je to državni odvjetnik stavio na teret, te je bio prisutan objavi presude i upoznat s iznosom i rokovima povrata imovinske koristi koja je od njega tom presudom oduzeta uz prijetnju opozivom uvjetne osude ako ne plati iznos oduzete imovinske koristi. Osuđenik je također bio upoznat da je navedena presuda postala pravomoćna (dostavnica na poleđini lista 669 spisa), ali do dana održavanja sjednice za opoziv uvjetne osude nije izvršio niti djelomičnu uplatu dužnog iznosa, niti je uputio na postojanje razloga zbog kojih je bio objektivno spriječen postupiti u skladu s pravomoćnom presudom.

 

Pored toga okolnost da je sjednica vijeća održana bez osuđenikova prisustva jer mu nije bilo moguće uručiti poziv za sjednicu vijeća niti putem sudskog dostavljača, dok je terenskom provjerom utvrđeno da on na prijavljenoj adresi ne boravi već godinama, također govori u prilog zaključku da os. B. K. očito odbija udovoljiti obvezi koja mu je bila određena presudom, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

Konačno, imajući na umu da je prvostupanjski sud višekratno bez uspjeha pozivao osuđenika radi ispitivanja u smislu čl. 564. st. 2. ZKP/08. i održavanja sjednice vijeća (npr. poziv za 12. ožujka 2020. uredno primljen), a osuđenika se nije moglo kontaktirati ni putem poznatog telefonskog broja (list 461 i 702 spisa), kako je sve podrobno i navedeno u razlozima pobijanog rješenja, neosnovan je žalbeni prigovor da osuđeniku nije omogućeno iznijeti „stav glede prijedloga za opoziv uvjetne osude“.

 

Slijedom iznesenog, i prema stavu ovog suda drugog stupnja, ispunjeni su svi uvjeti za opoziv uvjetne osude os. B. K. iz predmetne pravomoćne presude slijedom čega je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine ima izvršiti.

 

Stoga, budući da su žalbeni navodi osuđenika neosnovani, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 21. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.