- 1 -              Kž-eun 4/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eun 4/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe B. K. zbog kaznenog djela iz paragrafa 1. stavka 1. u vezi s paragrafom 3. stavkom 1. i paragrafom 29a. stavkom 1. točkom 2. Zakona o opojnim sredstvima Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe B. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. prosinca 2020. broj Kv-eun-15/2020-6, u sjednici održanoj 21. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tražene osobe B. K.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Velikoj Gorici je rješenjem od 10. prosinca 2020. godine broj Kv-eun-15/2020-6, pod točkom I. izreke, temeljem članka 29. stavka 4. i 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. i 70/19. - dalje: ZPSKS-EU) odobrio predaju tražene osobe B. K. nadležnom pravosudnom tijelu Savezne Republike Njemačke na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od Općinskog suda u Münchenu, Savezna Republika Njemačka, broj ER II GS 4763/20 od 9. lipnja 2020. u svrhu kaznenog progona protiv tražene osobe zbog kaznenog djela iz paragrafa 1. stavka 1. u vezi s paragrafom 3. stavkom 1. i paragrafom 29a. stavkom 1. točkom 2. Zakona o opojnim sredstvima Savezne Republike Njemačke.

 

Pod točkom II. izreke, na temelju članka 29. stavka 5. točke 4. ZPSKS-EU odlučeno da se predaja odobrava pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba B. K. ne smije kazneno goniti niti se protiv njega smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, ne smije biti predan drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora odnosno ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

 

Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 22. stavka 3. ZPSKS-EU odlučeno je da se predaja tražene osobe B. K. uvjetuje njezinim vraćanjem u Republiku Hrvatsku ako joj bude izrečena kaznena sankcija u državi izdavanja, budući da je isti pristao izdržavati izrečenu kaznenu sankciju u Republici Hrvatskoj.

 

Pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU odlučeno je da će predaju tražene osobe B. K. nadležnim tijelima Savezne Republike Njemačke izvršiti ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

I na koncu, pod točkom V. izreke pobijanog rješenja, odbijen je prijedlog tražene osobe B. K. za ukidanje mjera opreza određenih rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 16. studenog 2020. broj KMp-DO-322/2020 te je odlučeno da iste ostaju na snazi do izvršenja rješenja o predaji.

 

Protiv navedenog rješenja žali se tražena osoba B. K. osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bez navođenja prijedloga kako bi trebalo odlučiti povodom izjavljene žalbe i putem branitelja, odvjetnika T. A., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje" ukine i predmet vrati na dopunu radi traženja dodatnih podataka i cjelovitog činjeničnog opisa iz kojeg bi proizlazila točna oznaka u pogledu mjesta izvršenja djela".

 

Kako se navedene žalbe tražene osobe i njegovog branitelja u pojedinim dijelovima u potpunosti podudaraju te se međusobno i nadopunjuju u nastavku će se razmatrati kao jedinstvena žalba tražene osobe B. K.

 

Sukladno članku 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud trebao odbiti zahtjev Općinskog suda u Münchenu, Savezna Republika Njemačka, za predaju tražene osobe B. K. u svrhu kaznenog progona zbog kaznenog djela iz paragrafa 1. stavka 1. u vezi s paragrafom 3. stavkom 1. i paragrafom 29.a stavkom 1. točkom 2. Zakona o opojnim sredstvima Savezne Republike Njemačke, budući da, po mišljenju žalitelja, iz činjeničnog opisa inkriminacije koja se stavlja na teret traženoj osobi nije moguće točno odrediti mjesto počinjenja kaznenog djela.

 

Obrazlažući ovaj žalbeni navod žalitelj ističe da iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi kako nije moguće na decidiran način zaključiti gdje je poduzeta precizirana radnja izvršenja kaznenog djela, a koja se sastoji u slanju elektroničke pošte dana 11. studenog 2019., pa kako postoji mogućnost da bi navedena radnja mogla biti poduzeta i na teritoriju Republike Hrvatske smatra da je, prije donošenja odluke o predaji tražene osobe, bilo potrebno zatražiti od države izdavanja naloga dodatne informacije radi točnog određivanja mjesta počinjenja ovog kaznenog djela. Pri tome se poziva i na članak 9. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), navodeći kako je navedenom odredbom propisano da je kazneno djelo počinjeno i u mjestu gdje je počinitelj radio pa je navedena okolnost, po mišljenju žalitelja, razlog da se, sukladno članku 21. stavku 1. ZPSKS-EU, odbije izvršenje europskog uhidbenog naloga, ako se utvrdi da je djelo za koje je izdan nalog djelomično bilo počinjeno i na teritoriju Republike Hrvatske.

 

Međutim, nasuprot ovakvim žalbenim navodima tražene osobe, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je činjenični opis inkriminacija koje se navode u europskom uhidbenom nalogu u dovoljnoj mjeri određen, pa tako i u pogledu mjesta izvršenja kaznenog djela, te da je u njemu na potpuno jasan, razumljiv i precizan način navedeno koje radnje i kakvu ulogu je tražena osoba imala u počinjenju predmetnog kaznenog djela za koje, u ovom trenutku, postoji osnovana sumnja da ga je i počinila.

 

Naime, iz činjeničnog opisa inkriminiranog kaznenog djela proizlazi kako se žalitelj tereti da se bavio obilnim trgovanjem marihuanom kao vlasnik tvrtke, te da je u tom cilju organizirao transport marihuane u dvoznamenkastoj količini iz Š. u Nj., A. i V. B., koja opojna droga je u tu svrhu bila spremljena u rashladnim uređajima. U odnosu na konkretnu radnju izvršenja ovog kaznenog djela tražena osoba se tereti da je najprije dana 11. studenog 2019. u 10,47 sati, putem e-maila, dala nalog jednoj tvrtki za transport osam europaleta na kojima su bili rashladni uređaji, a ukrcavanje je trebalo biti u blizini M., u S. R. Nj., nakon čega je istog dana oko 23,00 sata organizirao predaju 50kg marihuane, sakrivene u rashladnim uređajima, vozaču transportne tvrtke koji je potom tu istu opojnu drogu trebao transportirati teretnim vozilom u V. B. radi prodaje, međutim, predmetna opojna droga je u tom transportu dana 12. studenog 2019. pronađena i oduzeta u D., V. B.

 

Dakle, radi se o situaciji kada iz samog činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi kako je radnja izvršenja ovog kaznenog djela počinjena na teritoriju S. R. Nj. gdje je opojna droga marihuana, sakrivena u rashladnim uređajima, po nalogu i u organizaciji tražene osobe utovarena u teretno vozilo radi transporta u V. B., a da bi se tamo naknadno prodala. Prigovor tražene osobe da u konkretnom slučaju nije na dovoljno izvjestan način utvrđeno od kuda je poslan e-mail, a da se on 11. studenog 2019. nalazio na teritoriju Republike Hrvatske, čime sugerira da je radnja izvršenja mogla biti poduzeta i van teritorija države izdavanja naloga odnosno da postoji mogućnost da bi ista bila poduzeta i na teritoriju Republike Hrvatske, nije od utjecaja na osnovanost i zakonitost pobijane odluke.

 

Naime, valja istaći da odredba članka 21. stavka 1. točke 2.a ZPSKS-EU, na koju se poziva žalitelj kao razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga, predviđa tek kao fakultativnu mogućnost odbijanja predaje tražene osobe po europskom uhidbenom nalogu ako bi se utvrdilo da bi kazneno djelo, radi kojeg se traži predaja, bilo počinjeno dijelom ili u cijelosti na teritoriju Republike Hrvatske. U konkretnom kaznenom predmetu odnosno u činjeničnom opisu djela označenog u uhidbenom nalogu Republika Hrvatska se uopće ne navodi kao mjesto u kojem bi počinitelj na bilo koji način postupao. Tvrdnja tražene osobe da bi mail opisan i preciziran u činjeničnom opisu, a kojim je praktično naložena isporuka, mogao biti poslan i sa teritorija Republike Hrvatske pa da bi time kazneno djelo bilo počinjeno dijelom i na teritoriju Republike Hrvatske, samo je navod obrane koji je moguće provjeravati u dokaznom postupku, međutim ova okolnost, i kada bi bila utvrđena kao točna, u ovom trenutku ne isključuje zakonitost predaje tražene osobe državi u kojoj je počinjen preostali dio kaznenog djela i pred kojom se i vodi kazneni postupak radi kojeg je predaja i zatražena.

 

Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga te je osnovano odlučio da se tražena osoba preda nadležnom pravosudnom tijelu Savezne Republike Njemačke radi kaznenog progona, s obzirom da u konkretnom slučaju, kako to pravilno zaključuje i obrazlaže i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, ne postoje razlozi za odbijanje predaje tražene osobe u smislu odredbi članka 20. i članka 21. ZPSKS-EU.

 

Slijedom iznesenog nije osnovan prigovor žalitelja da je prvostupanjski sud trebao zatražiti dodatne informacije od države izdavanja naloga u odnosu na preciziranje radnje izvršenja terećenog kaznenog djela, a vezano za utvrđenje od kuda je poslan sporni e-mail te zbog toga odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga, s obzirom da je činjenično stanje u pogledu mjesta izvršenja kaznenog djela u dovoljnoj mjeri određeno, definirano i precizirano pa je zbog navedenog, po ocjeni drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja u konkretnoj situaciji postupio na potpuno pravilan i zakonit način.

 

Pritom isto tako valja napomenuti kako pozivanje tražene osobe i na narušeno i pogoršano zdravstveno stanje, kao razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga, također nije osnovano, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

Naime, što se tiče zdravstvenih problema koji se odnose na pretrpljeni moždani udar iz priložene medicinske dokumentacije Psihijatrijske bolnice S. I. u Z. proizlazi kako se tražena osoba javila navedenoj zdravstvenoj ustanovi prvi puta dana 23. prosinca 2020., dakle nakon donošenja pobijanog rješenja, i to zbog pogoršanog psihičkog stanja u vidu tjeskobe i nesanice, a zbog saznanja da se protiv njega vodi istraga u Nj. za kriminalno djelo, a što je, u svakom slučaju, normalna i uobičajena reakcija za svakog prosječnog čovjeka pa stoga navedeni zdravstveni problemi i tegobe, i po ocjeni suda drugog stupnja, ne predstavljaju teško narušeno zdravstveno stanje. Isto tako zdravstveni problemi koji se odnose na zakazanu, a potom i odgođenu operaciju koljena, nisu takvog karaktera da bi doveli do znatnog pogoršanja njegovog ukupnog zdravstvenog stanja, jer iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da isti zbog toga ne bi mogao podnijeti kretanje i fizičke napore koji se mogu povezati s postupkom predaje i da bi tako nešto moglo u znatnijoj mjeri pogoršati ili ugroziti njegovo zdravstveno stanje.

 

Stoga i prigovori zdravstvene naravi koje ističe tražena osoba također nisu osnovani.

 

Slijedom svega navedenog je, budući da žalba tražene osobe nije osnovana, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije našao da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ili povreda zakona na štetu tražene osobe, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi članka 132. ZPSKS-EU odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v. r.