1

 

Broj: Pž-4430/2020

 

 

                                                  

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A.LJ. (sada L.), zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. točke 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja 216. stavka 3. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika A.LJ. (sada L.), podnesenoj, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel od 22. srpnja 2020., broj: 25. Pp P-319/2019, na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika A.LJ. (sada L.) i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II. Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik A.LJ. (sada L.) je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom okrivljenik A.LJ. (sada L.) proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u ukupnom iznosu od 6.500,00 (šesttisućapetsto) kuna, radi prekršaja iz članka 53. stavka 1. točke 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja 216. stavka 3. cit. Zakona, činjenično opisanih u izreci.

 

               Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u  iznosu od 500,00 (petsto) kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, izrečenoj novčanoj kazni kao i zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci te određenih troškova postupka.

 

U žalbi žalitelj navodi da svako prekršajno djelo mora biti kažnjivo adekvatnom sankcijom kako bi se u potpunosti postigla svrha kažnjavanja. Okrivljenik da ove okolnosti nije mogao ranije iznijeti pred sudom upravo radi nemogućnosti sudjelovanja u prekršajnom postupku radi neuspjele dostave poziva tijekom prvostupanjskog postupka. Ističe da uz prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret nije počinio niti jedno drugo prekršajno djelo kojim bi ugrozio sigurnost ostalih sudionika u prometu izuzev prekoračenja brzine od 16 km/h posebno u kontekstu da isti nije bježao od policije, prošao kroz crvena svjetla te općenito vršio radnje prilikom vožnje kojima bi na izravan način i s namjerom ugrožavao sigurnost drugih sudionika u prometu. Ističe iskreno žaljenje zbog počinjenog prekršaja, posebno zbog upravljanja vozilom bez položenog vozačkog ispita, podredno i prekoračenja brzine, te kao dokaz predlaže svoje saslušanje.  Navodi da je zaposlen, ali da bi mu iznos izrečene novčane kazne od 6.500,00 kuna uvelike otežao egzistenciju i brigu za obitelj. Također zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci uvelike bi mu otežala svakodnevno funkcioniranje obzirom da se okrivljenik sprema upisati polaganje vozačkog ispita te bi nakon položenog vozačkog ispita s obzirom na protek vremena od izrečene zaštitne mjere doista bilo nesvrsishodno trajanje iste od 12 mjeseci.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U vezi navoda žalbe okrivljenika da nije mogao iznijeti sve okolnosti kako bi se postigla svrha kažnjavanja radi nemogućnosti sudjelovanja u prekršajnom postupku radi neuspjele dostave poziva, valja navesti da je člankom 145. st. 5. Prekršajnog zakona, među ostalim, propisano da ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku dostaviti jer sudu nije prijavila promjenu  adrese ili postoje okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku na oglasnu ploču suda i protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava se smatra uredno obavljenom.

 

Nadalje, u konkretnom slučaju okrivljenik je u četiri navrata (25. siječnja 2019., 18. ožujka 2019., 19. studenog 2019. godine i 2. srpnja 2019. godine) pozivan na ročišta na adresu prebivališta, xx, koju je dao prilikom sastavljanja obavijesti temeljem članka 109.a Prekršajnog zakona koja mu je uredno uručena i koju je osobno potpisao i u kojoj je upozoren na posljedice neobavještavanja sudu o promjeni adrese prebivališta i boravišta ili izbjegavanja dostave, pa kako se na navedenu adresu xx, a koja je navedena u obavijesti o počinitelju prekršaja u četiri navrata nije odazvao to je bilo zakonskih uvjeta za dostavu poziva putem oglasne ploče, uz napomenu da se okrivljenik vodi na navedenoj adresi od dana 30. lipnja 2014. godine, kako to proizlazi i iz stanja spisa (broj lista 7) te je istu adresu naveo i u pravodobno podnesenoj žalbi na predmetnu presudu to nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da mu nije omogućeno iznošenje obrane.

 

Prvostupanjski sud nakon detaljno provedenog dokaznog postupka, nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pri čemu niti sam okrivljenik u žalbi ne osporava da je počinio  navedene prekršaje, već samo prigovara prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

Naime, okrivljenik je proglašen krivim za dva djela prekršaja, pri čemu niti sam ne osporava u žalbi počinjenje istih, zbog čega je zakonito i pravilno proglašen krivim i kažnjen za sva navedena djela.

 

Prvostupanjski je sud na osnovu materijalne dokumentacije, u koju je izvršio uvid, utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 53. stavka 1. točke 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaja iz članka 216. stavka 3. cit. Zakona članka, koji se okrivljeniku stavljaju na teret, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za djelo činjenično opisano pod točkom 1) utvrdio u iznosu od 500,00 kuna, a koja je za navedeno djelo propisana u navedenom iznosu, dok mu je za djelo činjenično opisao pod točkom 2) izreke unatoč višestrukom istovrsnom povratu za isto djelo, kao posebno otegotnoj okolnosti, utvrdio novčanu kaznu neznatno iznad propisanog posebnog minimuma, te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu, ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to bliže propisanom minimumu, kako je već navedeno, to vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra, uzimajući u obzir nedokumentirane navode iz žalbe okrivljenika zbog kojih traži smanjenje novčane kazne, razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci. Primjena ove mjere je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a kako je to valjano i obrazložio prvostupanjski sud.

 

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 500,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 20. siječnja 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.