1

Poslovni broj: 37 Gž-636/2020-2

 

Poslovni broj: 37 Gž-636/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Nade Krnjak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz S. S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika U. o. d.d. Z., OIB: ..., (kao pravni slijednik B. o. Z. d.d.), zastupanog po punomoćniku Ž. E., odvjetniku iz O., radi naknade štete, u predmetu ovog suda poslovni broj P-400/2011, te tužitelja U. o. d.d. Z.,  OIB: ..., (kao pravni slijednik B. o. Z. d.d.), zastupanog po punomoćniku Ž. E., odvjetniku iz O., protiv tužene K. B. iz S. S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., radi ukidanja rente, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 27. siječnja 2020. poslovni broj: P-400/2011-131, ispravljene rješenjem od 28. siječnja 2020. poslovni broj: P-400/2011-135, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-400/2011-131 od 27. siječnja 2020. ispravljene rješenjem poslovni broj: P-400/2011-135 od 28. siječnja 2020. u odluci o glavnoj stvari kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice za povećanje rente s osnove izgubljene zarade i s osnove tuđe pomoći i njege te odbijen tužbeni zahtjev tuženika kojim traži prestanak obveze plaćati tužiteljici rentu s osnova izgubljene zarade i rentu s osnove tuđe pomoći i njege s danom podnošenja tužbe i utvrđenje da je svota osiguranja po polici osiguranja automobilske odgovornosti broj: ... u cijelosti iscrpljena, te u dijelu u kojem je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

 

r i j e š i o   j e

 

              Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje odluka o troškovima postupka kojom je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 142.789,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom i rješava:

 

              Nalaže se tuženiku U. o. d.d. Z. da tužiteljici K. B. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62.414,72 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 27. siječnja 2020. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

              Odbija se tužiteljica s preostalim zahtjevom za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 62.414,72 kn a do zatraženog iznosa od 142.789,00 kn.

 

              Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

              U nepobijanom dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa prijedlogom za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

             

              Pobijanom prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem od 28. siječnja 2020. u oznaci poslovnog broja, u odnosu na tužbu tužiteljice u točki I izreke tuženik je obvezan tužiteljici plaćati razliku rente iznad dosadašnjeg mjesečnog iznosa od 1.165,20 kn koji je bio određen presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-858/03-80 od 29. siječnja 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-1514/07-2 od 13. veljače 2009. te u iznosu od 302.738,64 kn sa zateznom kamatom na mjesečne iznose i po stopi zatezne kamate pobliže određene u toj točki izreke počev od 1. travnja 2011. zaključno do 1. srpnja 2019. te ubuduće rentu u iznosu od 3.608,73 kn počevši od dana presuđenja 27. siječnja, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, dospjele obroke odjednom a dospijevajuće mjesečno unaprijed te naknadu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno unaprijed, umjesto dosadašnjeg iznosa od 900,00 kn mjesečno kako je to bilo određeno presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-858/03-80 od 29. siječnja 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž-1514/07-2 od 13. ožujka 2009. ili ukupno 29.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli a neplaćeni iznos razlike tuđe njege od po 300,00 kn počev od 1. travnja 2011. do zaključno 1. travnja 2019. kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 142.789,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. siječnja 2020. do isplate. Tužiteljica je ujedno odbijena sa prijedlogom za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

 

              Točkom II izreke odlučeno je o protutužbi tuženika na način da je odbijen njegov tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da je prestala njegova obveza da tužiteljici plaća mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći i njege i rentu s naslova izgubljene zarade počev od dana podnošenja tužbe, a koja obveza je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-858/03-80 od 29. siječnja 2007., te utvrđenje da je svota osiguranja po polici osiguranja automobilske odgovornosti broj: ... iscrpljena u cijelosti.

 

              Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženik u cijelosti iz svih žalbenih razloga pobrojanih u članku 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda odnosno odbiti tužiteljičin tužbeni zahtjev u cijelosti i usvojiti njegov tužbeni zahtjev iz protutužbe kao osnovan u cijelosti i obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              U odgovoru na žalbu tužiteljica pobija žalbene navode tvrdeći da je prvostupanjski sud pobijanu presudu pravilno temeljio na nalazu vještaka dr.sc. N. M. koji je izrađen prema pravilima struke te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

              Žalba tuženika je djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o parničnom trošku.

 

              Predmet postupka zahtjev je tužiteljice za povećanje iznosa mjesečne rente s osnova izgubljene zarade i s osnove tuđe pomoći i njege u odnosu na mjesečne rente dosuđene joj presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-858/03-80 od 29. siječnja 2007. i to s osnove izgubljene zarade u iznosu od 1.165,20 kn i s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kn mjesečno, a s druge strane zahtjev tuženika iz protutužbe za utvrđenje da je prestala njegova obveza plaćati štetu tužiteljici u vidu mjesečnih renti nastaloj joj u štetnom događaju od 9. svibnja 2000. zbog iscrpljenosti svote osiguranja po polici osiguranja automobilske odgovornosti broj ... od 3. kolovoza 1999. u iznosu od 1.400.000,00 kn.

 

              Neosnovanost tužbenog zahtjeva tuženika prvostupanjski sud utemeljio je na ocjeni provedenog dokaza vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za aktuarstvo i osiguranje dr.sc. N. M. čiji nalaz i mišljenje prihvaća kao objektivnim te sukladnim pravilima znanosti i vještine, a iz kojeg proizlazi:

 

-          da je tuženik izvršio plaćanje oštećenima u štetnom događaju od 9. svibnja 2000. po polici osiguranja bez troškova postupka i zateznih kamata ukupni iznos od 1.401.439,52 kn i to s osnova troškova liječenja i drugih naknada iznos od 354.422,07 kn, s osnova nematerijalne štete tužiteljici 332.000,00 kn po presudi i 109.202,52 kn u vidu akontacije nematerijalne štete tužiteljici i drugoj oštećenoj osobi;

-          da kapitalizirani iznos rente s osnova izgubljene zarade na dan 9. svibnja 2020. iznosi 245.375,81 kn odnosno da ukupna materijalna šteta s osnova presuđenih renti prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 447.174,71 kn odnosno da je sveukupni iznos štete prema kojem se utvrđuje odgovornost osiguratelja obračunat linearnom interpolacijom izračunatih vrijednosti za odgovarajuće susjedne dobi u svoti od 1.242.799,30 kn zbog čega nije iscrpljena svota osiguranja od 1.400.000,00 kn.

 

Nakon utvrđenja da nije iscrpljena svota osiguranja prvostupanjski sud je visinu razlike mjesečne rente s osnove izgubljene zarede utvrdio provedenim dokazom vještačenjem na temelju podataka o visini invalidske mirovine koju je primila tužiteljica u razdoblju od travnja 2011. do lipnja 2019., prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj u području djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi od 2011. do 2019. i dosuđene visine novčane rente od 1.165,20 kn mjesečno dok je visinu razlike novčane rente s osnova tuđe pomoći i njege od 300,00 kn utvrdio na temelju dosuđene rente na bazi 60 sati tuđe pomoći mjesečno i 15,00 kn za sat tuđe pomoći (900,00 kn) i visinu te pomoći za 60 sati po cijeni od 20,00 kn po satu a što iznosi 1.200,00 kn.

U žalbi tuženik prije svega ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju nalazi u činjenici da sud prvog stupnja nije svoje stajalište o nalazu i mišljenja vještaka A. V. dodatno obrazložio zbog čega se ne mogu zaključiti konkretni razlozi neprihvaćanja nalaza tog vještaka pri tome ističuću da su u postupku provedena četiri vještačenja sa oprečnim zaključcima o odlučnim činjenicama.

 

Tvrdi da je sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio materijalno pravo budući je dopustio da vještaci donesu presudu u ovom predmetu te je odluku utemeljio na aktuarsko-financijskom aspektu dijela vještačkog nalaza, a zanemario ključni pravni aspekt. Također ističe da u presudi sud ne navodi na temelju kojeg pravnog osnova je zaključio da se iscrpljivanje svote osiguranja izračunava metodom revalorizacije osigurane svote iako je on kontinuirano tijekom postupka ukazivao da takva metoda ne proizlazi niti iz zakona, niti iz uvjeta osiguranja, a i protivno je sudskoj praksi. Tvrdi da je sporna metodologija izračuna iscrpljenosti limita u koliziji s načelom monetarnog nominalizma propisanim člankom 21. Zakona o obveznim odnosima. Također tvrdi da nema mjesta primjeni načela jednake vrijednosti činidaba na koje se poziva vještak dr.sc. N. M. jer se ovdje radi o izvan ugovornoj pravnoj prirodi odnosa, a ne o ugovornom odnosu dvije strane te da se sud pogrešno poziva na članak 17. Zakona o osiguranju a propušta primijeniti članak 85. stavak 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj: 9/94, 20/97, 50/99, 116/99 - dalje u tekstu: Zakon o osiguranju). Smatra da je u konkretnom slučaju isplaćena šteta u visini limita od 1.400.000,00 kn zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava sud trebao utvrditi da je svota osiguranja iscrpljena i usvojiti njegov tužbeni zahtjev i ujedno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice za daljnjom isplatom naknade štete.

 

Tuženik pobija i odluku o parničnom trošku jer nalazi da je sud tužiteljici priznao parnični trošak za 28 podnesaka što je samo po sebi protivno odvjetničkoj tarifi, bez obrazloženja o kakvim se podnescima radi kao što nema obrazloženja ni za priznate troškove zastupanja na ročištima u smislu da li se na istima raspravljalo o meritumu stvari ili su u pitanju ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

 

              Prije svega valja navesti da je ovaj sud primjenom članka 365. stavak 1. ZPP ispitao prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojoj se pobija žalbom.

 

Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud iznio je razloge zbog kojih nije prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. V., a njegove razloge i ovaj sud prihvaća pravilnim, pa u tom dijelu, a niti inače nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH) u vezi članka 117. stavak 1. Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“  broj: 70/19) jer pobijana presuda nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati. Ujedno je utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti na temelju relevantne odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

 

U žalbenom stupnju postupka i nadalje je sporno na koji način se utvrđuje te je li iscrpljen limit osiguranja, odnosno sporno je treba li iscrpljenje limita osiguranja utvrđivati prema visini štete prema cijenama i kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja, te način utvrđivanja materijalne štete u obliku novčane rente po osnovi izgubljene zarade i po osnovi tuđe pomoći i njege.

 

Obzirom da je šteta tužiteljici nastala u štetnom događaju od 9. svibnja 2000., za ocjenu pobijane presude s materijalnopravnog aspekta mjerodavan je Zakon o osiguranju („Narodne novine“ broj: 9/94, 20/97, 59/99 i 116/99 – dalje u tekstu ZoO).  

 

Odredbom članka 85. ZoO  određeno je da obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije ... utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos. Iznos iz stavka 1. ovoga članka posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima. Ako ima više oštećenih osoba, a ukupna naknada premašuje iznos iz stavka 1. ovoga članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju. Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onog koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer nije znalo niti je moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 1. ovoga članka.

 

Nije sporno da je limit osiguranja 1.400.000,00 kn po štetnom događaju. Također nespornim proizlazi da je tuženik u svezi predmetnog štetnog događaja, osim samoj tužiteljici,  isplatio naknadu štete i drugim osobama (ne računajući kamate i troškove postupka) i to D. Š., Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i poslodavcu tužiteljice (naknade plaće zbog bolovanja) u ukupnom iznosu od 1.401.439,52 kn s posljednjim danom uplate 15. srpnja 2010.

 

Iako u naprijed navedenom Zakonu o osiguranju nema odredbe o načinu utvrđenje visine štete kod utvrđivanja limita (ograničenja odgovornosti) osiguratelja s aspekta materijalne štete u obliku novčane rente, prihvaćena je višegodišnja sudska praksa temeljena na odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (članak 14. stavak 4. i članak 20. Zakona o sudovima), u kojima je taj sud u velikom broju svojih odluka (npr. Rev-1000/1997, Rev-2366/1991, Rev-231/2007, Rev x-430/09, Rev-2689/2011, Rev-1505/2013 od 12.12.1917. i niz drugih) zauzeo stajalište da se kod utvrđivanja ograničenja odgovornosti osiguratelja s naslova materijalne štete u obliku novčane rente, visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Također prema prihvaćenoj sudskoj praksi limit obveze osiguratelja  utvrđuje se prema ukupnoj šteti u jednome štetnom događaju, a iznos štete prema kojemu se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava se tako da se novčana šteta uzima u iznosu u kojemu je nastala, a nenovčana materijalna i nematerijalna šteta prema cijenama i kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad njezina visina prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na opisani način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi štetu do visine utvrđenog iznosa limita odgovornosti.

 

Primjenom navedenog pravila u ovom slučaju bilo je potrebno utvrditi visinu štete koja se između ostalih vidova štete sastoji i od novčanih renti s osnova izgubljene zarade i s osnova tuđe pomoći a koja se utvrđuje kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja jer tek tako utvrđena novčana šteta predstavlja iznos štete koji valja staviti u odnos prema osiguranoj svoti i posljedično takvom utvrđenju ovisi da li će se tužiteljici i ubuduće isplaćivati šteta u vidu rente s naprijed navedenih osnova.

 

Dakle, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju provedenim dokazom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za aktuarstvo i osiguranje dr.sc. N. M. pravilno utvrdio visinu ukupne štete kapitaliziranjem renti s osnova izgubljene zarade i s osnova tuđe pomoći i njege prema kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja. Budući je stoga pravilnim pravnim pristupom utvrdio da svota osiguranja u ovoj pravnoj stvari nije iscrpljena jer po predmetnom štetnom događaju ukupni iznos štete iznosi 1.242.799,30 kn (od čega kapitalizirani iznos rente s osnova izgubljene zarade iznosi 245.375,81 kn, a kapitalizirani iznos rente s osnove tuđe pomoći i njege 201.798,90 kn) to je i prema ocjeni ovoga suda, odbivši tužbeni zahtjev tuženika kojim traži utvrđenje da je prestala njegova obveza da tužiteljici plaća mjesečnu rentu s naslova tuđe pomoći i njege te rentu s osnova izgubljene zarade počem od dana podnošenja tužbe (9. ožujka 2011.) i da je svota osiguranja u cijelosti iscrpljena, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 188. i članka 189. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje u tekstu: ZOO), a koji Zakon se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05).

 

Kako tuženik niti u žalbi ne osporava visinu dosuđene rente s osnova izgubljene zarade i s osnove tuđe pomoći i njege te da su iste utvrđene i dosuđene pravilnom primjenom članka 196. ZOO, to je valjalo odbiti žalbu tuženika i primjenom članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojem je usvojen tužbeni zahtjev i odbijen tužbeni zahtjev tuženika.

 

              Ispitivanjem odluke o trošku u smislu žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 117. stavak 1. istog Zakona utvrđeno je da je primjenom članka 155. ZPP tužiteljici valjalo priznati slijedeće troškove za:

 

-          sastav tužbe 1.000,00 kn primjenom Tbr. 7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa),

-          sastav odgovora na tužbu tuženika u iznosu od 1.000,00 kn primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife,

-          sastav podneska od 14. lipnja 2011. 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife),

-          sastav podnesaka od 18. travnja 2011., 13. kolovoza 2012. i 7. kolovoza 2014. u iznosima od po 1.000,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. Tarife),

-          sastav podnesaka od 14 lipnja 2011., 12. kolovoza 2014., 10. ožujka 2015., 23. veljače 2016., 1. srpnja 2016. i 31. kolovoza 2016. u iznosima od po 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife),

-          sastav podneska od 11. travnja 2017., 18. prosinca 2017., 30. listopada 2018., 16. prosinca 2018., 19. lipnja 2019. i 31. listopada 2016. u iznosima od po 500,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife),

-          sastav podneska od 19. kolovoza 2019. u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 8 toč. 1. Trife),

-          zastupanja na ročištima 11. rujna 2012., 5. veljače 2013. i 15. travnja 2013. u iznosima od po 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife),

-          zastupanja na ročištima 15. listopada 2014., 18. rujna 2014., 21. siječnja 2016. i 19. prosinca 2013. u iznosima od po 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife),

-          zastupanja na ročištima 16. ožujka 2017., 12. listopada 2017., 25. travnja 2019. i 12. prosinca 2019. u iznosima od po 5.000,00 kn (Tbr. 9. toč.1. Tarife),

-          zastupanja na ročištu 4. travnja 2018. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife),

-          zastupanja na ročištu od 22. listopada 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 5. Tarife),

-          zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 3. Tarife),

-          PDV u iznosu od 13.664,72 kn (Tbr. 42. Tarife),

-          troškove vještačenja u iznosu od 13.664,72 kn, ili sveukupno 62.414,72 kn.

 

Nepotrebnim za ishod parnice u smislu članka 155. ZPP ovaj sud ocijenio je zahtijevani trošak za sastav podnesaka od 20. studenog 2012., 13. kolovoza 2012., 22. listopada 2015., 31. prosinac 2015., 2. ožujka 2016., 6. travnja 2016., 15. lipnja 2011., 6. listopada 2016. budući istima požuruje rad suda, ponavlja dokazne prijedloge ili navode iznesene već u ranijim podnescima za koje mu je priznat trošak ili pak za isti podnesak traži dva puta trošak (npr. podnesak od 14. lipnja 2011. te ponovno zatražen kao podnesak od 15. lipnja 2011. kojeg dana je zaprimljen na sudu).

 

Nadalje, neosnovanim je ocijenjen zatražen trošak za sastav više od četiri podneska primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife budući da je tom odredbom određeno da odvjetniku za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka pripada nagrada iz Tbr.7. točka 1. Tarife, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku. Stoga je za ostale podneske, njih ukupno dvanaest tužiteljici priznat trošak primjenom Tbr.8. točka 3. Tarife. Neosnivano tužiteljica zahtijeva trošak za zastupanje na ročištu dana 2. ožujka 2015. budući na to ročište nije pristupio njezin punomoćnik, dok se na ročištima održanim 19. prosinca 2013., 18. rujna 2014., 12. siječnja 2016. i 4. travnja 2018. raspravljalo samo o procesnim pitanjima i zbog čega tužiteljici pripada trošak za zastupanje na tim ročištima primjenom Tbr. 9. točka 2. Tarife (50% nagrade iz Tbr. 7. toč.1. Tarife), a za ročište od 22. listopada 2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja primjenom Tbr. 9. toč. 5. Tarife 25% nagrade iz Tbr. 7. toč.1. Tarife.

 

Osim toga tužiteljici nije priznat trošak za fotokopiranje i za poštarinu budući nije zatražen dovoljno određen kako to nalaže članaka 164. stavak 2. ZPP, a isto tako nije joj priznat trošak obavijesti stranci budući taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP.

 

Imajući u vidu naprijed navedeno, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud djelomično je prihvatio žalbu tuženika i preinačio odluku o parničnom trošku kojom je tuženik obvezan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka na način da je tuženika obvezao da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 62.414,72 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 27. siječnja 2020. do isplate, a u preostalom zatraženom trošku preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 142.789,00 kn odbio je zahtjev tužiteljice kao neosnovan, sve primjenom članka 380. točka 3. ZPP.

 

Ujedno je valjalo tuženika odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka u cijelosti budući da je samo djelomično uspio u žalbenom postupku i to u odnosu na sporednu tražbinu koja se u smislu članka 35. stavak 1. ZPP ne uzima u obzir kod određivanja vrijednosti predmeta spora.

 

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu kao nepotrebnom za ishod žalbenog postupka u smislu članka 155. ZPP.

 

              U nepobijanom dijelu kojim je tužiteljica odbijena sa prijedlogom za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

U Varaždinu 20. siječnja 2021.