Poslovni broj: 4 Pž-6165/2019-3

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 4 Pž-6165/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. H., L., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u V., protiv tuženika U. d.o.o. V., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici A. Č. i M. L. L., odvjetnici u O., radi utvrđenja ništetnosti odluke skupštine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-39/2019-13 od 1. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-39/2019-13 od 1. kolovoza 2019.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-39/2019-13 od 1. kolovoza 2019. u točki I. njezine izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev, kojim tužitelj traži da sud utvrdi da je ništetna odluke glavne skupštine tuženika, donesena 8. siječnja 2019., pod točkom 1. dnevnog reda o opozivu i razrješenju uprave - direktora trgovačkog društva tuženika i da naloži tuženiku da mu naknadi troškove postupka. Točkom II. izreke presude određeno je da je tužitelj dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati, a osobito zato što ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Dalje navodi da predmetnu skupštinu društva nije sazvala uprava društva, zatim, da nije sazvana u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i izjavom o osnivanju društva tuženika, kao i da je odluka ništetna, jer je protivna moralu društvu. Navedeno obrazlaže time što je izvanrednu sjednicu skupštine društva tuženika 7. siječnja 2019. sazvao D. P. u svojstvu skupštine društva, i to za 8. siječanj 2019., u prostorijama uprave društva D.
d.o.o. u V.. Žalitelj, nadalje, smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je na utvrđene činjenice, umjesto odredbi čl. 277. i 355. Zakona o trgovačkim društvima, trebalo primijeniti odredbe čl. 442. i 443. toga zakona te odredbe društvenog ugovora, budući da je riječ o društvu s ograničenom odgovornošću. Također, smatra da je predmetna odluka skupštine protivna moralu društva, zato što razlozi te odluke, iz kojih proizlazi da je tužitelj odgovoran za lošu suradnju s predstavnikom jedinice lokalne samouprave i da je narušio ugled društva tuženika, nisu istiniti ni točni. Ukazuje na to da razlozi navedeni u predmetnoj odluci nisu istiniti i stvarni razlozi opoziva i razrješenja tužitelja, zbog čega smatra da je odluka ništetna, jer je protivna moralu društva, ciljevima i interesima tuženika te navodi da je razlog donošenja odluke tužiteljevo odbijanje izvršenja nezakonitih zahtjeva za zapošljavanjem određenih osoba i za oprostom duga određenim osobama, zbog njihove rodbinske i političke povezanosti s osobama na vlasti. Konačno, smatra da je prvostupanjski sud nepravilno odbio prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i svjedoka, zbog čega činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno te ističe da mu nije omogućeno da se očituje o razlozima pobijane oduke, koji se odnose na njegov rad kod tuženika. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari. Predlaže da ovaj žalbeni sud pobijanu presudu preinači, u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalba je neosnovana.

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odluke skupštine tuženika, donesene 8. siječnja 2019., pod točkom 1. dnevnog reda o opozivu i razrješenju uprave - direktora društva tuženika.

Prvostupanjski sud je cijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, zato što utvrđivanje ništetnosti odluke skupštine društva s ograničenom odgovornošću može tražiti svaka osoba koja dokaže da za to ima pravni interes, tužbom ili na neki drugi način, smatrajući da, u konkretnom slučaju, tužitelj, kao bivši direktor društva tuženika, koji je opozvan i razriješen dužnosti odlukom skupštine tuženika od 8. siječnja 2019., ima pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti te odluke.
Nadalje, na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je zaključio da je odluku o sazivanju izvanredne sjednice skupštine tuženika donio jedini osnivač i član (društvo D. d.o.o.), kojeg je zastupao član uprave (direktor D. P.), a ne uprava društva tuženika, zbog čega je skupština sazvana protivno odredbi čl. 277. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 119/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19), kao i da je sjednica skupštine sazvana za 8. siječanj 2019., u prostorijama uprave društva D. d.o.o., dakle, unutar skraćenog roka za sazivanje određenog čl. 20. izjave o osnivanju društva tuženika. S obzirom na to da se, u skladu s odredbom čl. 448. Zakona o trgovačkim društvima, analogno primjenjuje odredba čl. 355. st. 1. t. 1. toga zakona, prema kojoj odluka donesena na glavnoj skupštini, koja nije
sazvana u skladu s odredbama čl. 277. st. 2., 3. i 6. toga zakona, nije ništetna, ako su na njoj sudjelovali svi dioničari, a u konkretnom slučaju na skupštini društva tuženika sudjelovao je jedini član društva (D. d.o.o.), prvostupanjski sud je zaključio da odluka donesena na skupštini nije ništetna zato što skupštinu nije sazvala uprava društva. Također, prvostupanjski sud smatra da predmetna odluka skupštine nije protivna dobrim poslovnim običajima, niti se takvom odlukom svjesno nanosi šteta vjerovnicima odnosno članovima društva ili drugima na koje se odnosi, kao i da tužbeni navodi predstavljaju tužiteljevo nezadovoljstvo razlozima navedenim u obrazloženju odluke o njegovom opozivu i razrješenju kao direktora odnosno da nije riječ o razlozima zbog kojih bi odluka skupštine bila protivna moralu u smislu čl. 355. st. 1. t. 4. Zakona o trgovačkim društvima. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Činjenica da je razlog donošenja odluke skupštine tužiteljevo odbijanje izvršenja nezakonitih zahtjeva za zapošljavanjem određenih osoba i za oprostom duga određenim osobama, zbog njihove rodbinske i političke povezanosti s osobama na vlasti, nije iznesena tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ju ovaj sud nije uzeo u obzir.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona na koju ukazuje žalitelj.
Izreka te presude nije nejasna, ne proturječi sama sebi ni razlozima iznesenim u obrazloženju, koje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno odbio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku i predloženih svjedoka, jer je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju dostavljenih isprava. Pored toga, valja reći da se tužitelj, na ročištu održanom 11. srpnja 2019., protivio saslušanju predloženih svjedoka, navodeći da je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju dostavljenih isprava (list 39. spisa). Isto tako, tužitelj je u tužbi naveo da je član skupštine od njega zahtijevao da provodi „nezakonite zahtjeve“, ali nije konkretno naveo u čemu bi se oni sastojali, dok iz odluke o opozivu i razrješenju proizlazi da je tužitelj opozvan i zbog drugih razloga (problemi sa zbrinjavanjem komunalnog otpada), a ne samo zbog loše suradnje s predstavnikom jedinice lokalne samouprave i narušenog ugleda društva tuženika.

Suprotno žalbenim navodima, tužitelju je tijekom postupka omogućeno iznošenje činjenica na kojima zasniva tužbeni zahtjev, ali valja istaknuti da činjenice, koje se odnose na kvalitetu njegovog rada kao direktora društva tuženika, nisu odlučne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da iz odredbe čl. 442. Zakona o trgovačkim društvima proizlazi da članovi društva mogu u svako doba opozvati članove uprave, dakle, bez navođenja razloga odnosno bez obzira na to kako oni obavljaju svoje poslove. Takvu odredbu sadrži i izjava o osnivanju društva tuženika (čl. 25.).

Iz toga slijedi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

Na utvrđene činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 448. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojoj se na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 355. do 359. toga zakona. Iz toga dalje slijedi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 355. st. 1. t. 1. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojoj odluka donesena na glavnoj skupštini, koja nije sazvana u skladu s odredbama čl. 277. st. 2., 3. i 6. toga zakona, nije ništetna, ako su na njoj sudjelovali svi dioničari, a u konkretnom slučaju na skupštini društva tuženika sudjelovao je jedini član društva. Na pravilnost toga zaključka ne utječe činjenica da je izjavom o osnivanju društva tuženika predviđeno da skupštinu saziva uprava društva i da se ona održava u sjedištu društva, kako to neosnovano smatra žalitelj.

Konačno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predmetna odluka nije protivna moralu u smislu odredbe čl. 355. t. 4. Zakona o trgovačkim društvima, budući da njezin sadržaj ni cilj nije protivan moralu, kao i da tužbeni navodi u suštini predstavljaju tužiteljevo nezadovoljstvo razlozima navedenim u obrazloženju odluke o njegovom opozivu i razrješenju kao direktora društva tuženika.

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).

Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 20. siječnja 2021.

Predsjednik vijeća

Dubravka Matas