- 1 -

Broj: Ppž-380/2021

 

                       Broj: Ppž-380/2021

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E 

 

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke,  u prekršajnom predmetu protiv okr. Z.P., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. Z.P., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. studenog 2020., broj 11.Pp J-2686/2020-12, u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o    j e:

 

 

              Prihvaćanjem žalbe okr. Z.P., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 11. studenog 2020., broj 11. Pp J-2686/2020-12, ispravljenom rješenjem istog suda od 26. studenog 2020., broj 11.Pp J-2686/2020-18 proglašen je krivim okr. Z.P. da je na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora od 10 dana, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 19. kolovoza 2020. u 23,01 sati do 20. kolovoza 2020. u 03,30 sati kao 2 dana zatvora, tako da mu preostaje 8 dana zatvora, te primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini novi prekršaj za koji mu se može izreći ista ili teža kazna od izrečene.

 

Na temelju čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci, te je okrivljenik upozoren na sankciju za postupanje protivno izrečenoj zaštitnoj mjeri.

 

Istom presudom okrivljenik je oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka.

 

Protiv te presude okr. Z.P. po branitelju odvjetniku K.P. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog (prekršajnog) zakona i bitne povrede odredaba kaznenog (prekršajnog) zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi krivnje, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje u kojem će sud provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka.

 

              Žalba je osnovana.

 

Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), po službenoj dužnosti i u granicama navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da je u postupku počinjena bitna povreda postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, na koju se ukazuje žalbom, dok je po službenoj dužnosti utvrdio da je počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

 

Osnovano se žalbom ističe da je svjedokinja B.P. u svom iskazu navela svjedoke koji su nazočili događaju, a sud nije saslušao, niti dao ocjenu o tome zašto bi te osobe trebalo ili ne bi trebalo saslušati iako su neposredni očevici događaja, a koje osobe je bilo nužno ispitati radi donošenja zakonite odluke.

 

Naime, da li je potrebno i do koje mjere saslušavanje svjedoka i izvođenje drugih dokaza odlučuje sudac i on može odbiti prijedlog stranaka za saslušavanjem svjedoka i izvođenjem drugih dokaza ukoliko je stanje stvari već dovoljno razjašnjeno, međutim to je dužan i obrazložiti i u razlozima odluke.

             

              Čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona propisuje da će u obrazloženju presude sud iznijeti kratko razloge za svaku točku presude, tako što će, između ostalog izložiti i zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku i zašto nije neposredno ispitan svjedok.

 

Budući je svjedokinja ošt. B.P. na ispitivanju 20. kolovoza 2020. predložila da se u postupku u svojstvu svjedoka ispitaju osobe koje su se osim nje nalazile ispred kuće na adresi XX, brat okrivljenika Z.P., njezin otac Š.S. i majka A.S., razloge za neprihvaćanjem dokaznih prijedloga sud je trebao izložiti u obrazloženju presude, sukladno čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona. 

 

Kako obrazloženje pobijane presude ne sadrži navedeno obrazloženje, počinjena je bitna povreda prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, jer odluka u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama, na što, osnovano žalbom ukazuje podnositelj žalbe.

 

Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

 

Kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud odluku o krivnji okr. Zlatka Perkovića za počinjeno psihičko nasilje prema supruzi Boženi Perković, između ostalih dokaza, temeljio i na iskazu svjedokinje Božene Perković pred sudom 20. kolovoza 2020. i 11. studenog 2020.

 

Međutim, iskaz svjedokinje B.P. pred sudom, nije zakonit dokaz sukladno čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje ZKP/08) o ispitivanju svjedoka. 

 

Čl. 173. Prekršajnog zakona propisuje da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, a iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje nije razvidno da je svjedokinja poučena o svojim pravima i dužnostima, odnosno, da je ispitana sukladno odredbama čl. 285. st. 3. Zakona o kaznenom postupku.

 

Čl. 285. st. 1. toč. 1. ZKP/08 propisano je :"(1) Oslobođeni su obveze svjedočenja: 

1) osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici";

dok čl. 285. st. 3. ZKP/08 propisuje: 

"(3) Tijelo koje vodi postupak dužno je osobe spomenute u stavku 1. ovog članka, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti. Osobe navedene u stavku 1. točki 1. do 3. ovog članka će se upozoriti da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz. Upozorenja i odgovori unose se u zapisnik."

 

Čl. 300. st. 1. ZKP/08. propisano je: “Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim  ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:

3) upozorenje iz članka 285. stavka 3. ovoga Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik

             

Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje B.P. pred prvostupanjskim sudom razvidno je da je svjedokinja samo djelomično upozorena po čl. 285. st. 3. ZKP/08, odnosno  upozorena da ne mora svjedočiti u postupku u kojem je okrivljenik njezin suprug, odrekla se blagodati nesvjedočenja, međutim nije upozorena u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08. da će se njezin iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz.

 

Naime, upozorenje svjedokinji „da se na osnovu njenog iskaza može donijeti odluka“ ne može se smatrati upozorenjem u smislu čl. 285. st. 3. ZKP/08., odnosno da će se iskaz svjedokinje, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njezinu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz.

             

Budući prvostupanjski sud odluku o krivnji okr. Z.P. temelji na iskazu svjedokinje pred sudom, koji je nezakonit dokaz, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona.

 

Nadalje, osnovano se ističe žalbom da je iskaz B.P. iznesen bez prisutnosti okrivljenika (međutim, ne i bez prisutnosti okrivljenikovog branitelja, budući je branitelj opunomoćen tek u žalbenom postupku), čime mu je onemogućeno postavljanje pitanja, kojim bi se ispitivanjem utvrdilo pravo činjenično stanje, te omogućila kontradiktornost postupka.

 

Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno povreda prava na obranu koja je utjecala na presudu. 

 

              Prema čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist. Ostvarenje prava na obranu propisano u čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona u ovom slučaju nije ispunjeno samo ispitivanjem okrivljenika 20. kolovoza 2020., kada je porekao prekršaj. Naime, iz sadržaja pobijane presude te iskaza ispitane svjedokinje vidljivo je da je svjedokinja teretila okrivljenika za počinjenje prekršaja. Kako okrivljenik nije imao mogućnost očitovati se o dokazu koji  ga tereti u smislu čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona povrijeđeno je pravo na obranu u prekršajnom postupku jer odredba čl. 85. Prekršajnog zakona, o pravu na obranu kao temeljnom pravu okrivljenika, jednako vrijedi za žurni postupak i za postupak u kojem se vodi glavna rasprava.

 

Na opisani način povrijeđeno je pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03.,9/05, 1/06. i 2/10), kao i načela koja su sastavnice prava na pravično suđenje, načelo kontradiktornosti i konfrontacijsko pravo okrivljenika. Naime, nije poštovano okrivljenikovo pravo da bude nazočan radnjama u postupku te da se sve procesne radnje obavljaju u njegovoj nazočnosti, kao i da ima pravo, pri provođenju tih radnji, zastupati svoje interese i izražavati svoje stajalište (načela kontradiktornosti). Isto tako, nije poštovano njegovo konfrontacijsko pravo, budući da nije imao mogućnost djelotvorne ispitati svjedoke optužbe. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, došlo je do povrede čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

Iz navedenih razloga u postupku je povrijeđeno pravo obrane, a to je moglo utjecati na presudu, čime je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

Osim toga, nije jasno kojim se propisima prvostupanjski sud rukovodio kada je svjedokinju Boženu Perković upozorio da ima pravo dati iskaz bez prisutnosti okrivljenika. Naime, iako je svjedokinja pred sudom navela da je u policiji potpisala Izjavu o poznavanju sa pravima žrtve, takav materijalni dokaz ne prileži spisu predmeta. Na zapisnik o ispitivanju svjedoka u žurnom postupku 20. kolovoza 2010. i 11. studenog 2020. sud konstatira, nakon ispitivanja svjedokinje Božene Perković, da se svjedok-žrtva od strane suda upoznaje sa pravima koja ima kao žrtva te institucijama kojima se može obratiti, međutim, iz zapisnika nije razvidno o kojim je pravima svjedokinja kao žrtva upoznata, iako je čl. 6. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja propisano da su tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna su već pri poduzimanju prve radnje u kojoj žrtva sudjeluje obavijestiti žrtvu na njoj razumljiv način o svim pravima koja ima sukladno odredbama toga Zakona te Zakona kojim se uređuje kazneni postupak.

 

Čl. 6. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje:

„(1) Žrtva nasilja u obitelji ima sljedeća prava:

12. pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt

15. druga prava propisana zakonom kojim se uređuje kazneni postupak, osim onih prava koja po naravi stvari može imati samo žrtva kaznenog djela.

 

Iz odredbe čl. 6. st. 1. toč. 12. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jasno je da pravo žrtve iz čl. 6. st. 1.  toč. 12. Zakona o zaštiti od nasilja ne isključuje pravo okrivljenika da svjedoku-žrtvi postavlja pitanja i omogući kontradiktornost postupka, dok u smislu čl. 43. a st. 1. ZKP/08 u postupku nije obavljena pojedinačna procjena žrtve koja uključuje utvrđivanje postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu te ako postoji, koje posebne mjere zaštite bi se trebale primijeniti (poseban način ispitivanja žrtve, uporaba komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta s počiniteljem i druge mjere propisane zakonom). Konačno, u Izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji navodi se da oštećena osoba nije posebno ranjiva.

 

Stoga, prema stanju spisa, nejasno je upozorenje suda svjedokinji „da ima pravo dati iskaz u izočnosti okrivljenika“, na što ista iskazuje da će dati iskaz bez prisutnosti okrivljenika, te je sud ispituje, bez da okrivljenik ima ikakvih saznanja o izvođenju tog dokaza.

 

Treba i napomenuti da sud u obrazloženju presude navodi da je prihvatio prijedlog tužitelja te okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja oštećenici B.P. na udaljenosti od 3 metra u XX i zabrana uspostavljanja i održavanja veze s istom, osim pristupa državnim organima, dok traje potreba za tim, posebnim rješenjem koje je okrivljeniku uručeno na sudu. Međutim, ne radi se o zaštitnoj mjeri, kao prekršajnopravnoj sankciji, već o mjeri opreza određenoj rješenjem suda 20. kolovoza 2020.

 

Iz navedenih razloga trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će iznova provesti sve već provedene dokaze pri čemu će otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka i ispitati privilegirane svjedoke na zakonit način, po potrebi provesti i druge dokaze, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti, te je na zasebnom zapisniku objaviti sukladno odredbi čl. 221. st. 1. u vezi čl. 179. st 1. Prekršajnog zakona, budući u propisima o žurnom postupku nije isključena obveza donošenja presude na zapisniku.  

 

Iz navedenih razloga na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

 

 

Zapisničarka :                                                                                                    Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Martina Bastić, v. r.                                                                                                 Gordana Korotaj, v.r.             

 

 

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.