REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 4 Pž-6588/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G. d.o.o. u stečaju, Z., OIB ..., protiv tuženika V. d.o.o., B., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. J. i M. M., odvjetnici u B., radi predaje pokretnina u posjed, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2495/2013 od 14. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2495/2013 od 14. listopada 2019.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2495/2013 od 14. listopada 2019. u točki I. njezine izreke naloženo je tuženiku da preda tužitelju viličar Indos tip D30 SX3,3, pogonskog goriva diesel, godina proizvodnje 1995., tvornički broj 111085-04, inventarski broj 14546, zelene boje i traktor „Tomo Vinković“ tip TV-731, pogonskog goriva diesel, TV.BR. 116, serija 2, godina proizvodnje 1981., inventarski broj 1286. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 200,00 kn.

Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer presuda ne sadrži obrazloženje, zatim, da nije razvidno zašto sud smatra da su tuženikovi prigovori neosnovani, kao i zašto pisani dokumenti o narudžbi popravka nisu valjana osnova za držanje i popravak stroja. Dalje navodi da, na temelju odredbe čl. 72. Zakona o obveznim odnosima, ima pravo zadržati strojeve tako dugo dok tužitelj ne plati cijenu za učinjene popravke. S obzirom na to da je tužitelj popravke strojeva naručio nakon otvaranja stečajnog postupka, a narudžbu nije pravovremeno stornirao, već nakon što su popravci izvršeni, žalitelj

smatra da nije dužan vratiti predmetne strojeve. Predlaže da ovaj žalbeni sud pobijanu presudu preinači, tako da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem navodi da tuženik svoju tražbinu nije prijavio u stečajnom postupku i da je legitimno pravo stečajnog upravitelja priznati ili stornirati narudžbenice izdane prije otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem. Dalje navodi da je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, kao i da je pravilno primijenio odredbu čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže da ovaj žalbeni sud odbije tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.

Žalba je neosnovana.

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora je predaja u posjed pokretnina (viličar i traktor), pobliže označenih u izreci prvostupanjske presude.

Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da među strankama nije sporno da tuženik drži tužiteljeve strojeve u posjedu, zatim, da je nad tužiteljem 1. listopada 2012. otvoren stečajni postupak, kao i da tuženik, tražbinu koja se odnosi na cijenu za izvršene popravke na strojevima, nije prijavio u stečajnom postupku. Prvostupanjski sud smatra da je, nakon nastupa pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka, u skladu s odredbama čl. 88. i 89. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 108/12, 133/12, 144/12), samo stečajni upravitelj bio ovlašten izdati nove narudžbenice za popravak strojeva, a što nije učinjeno, već su narudžbenice, izdane 11. siječnja 2013., stornirane i na njima je naznačeno da se strojevi neće popravljati. Budući da,  na temelju odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je, nakon nastupa pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka, u skladu s odredbama čl. 88. i 89. Stečajnog zakona, stečajni upravitelj bio ovlašten sklapati ugovore u ime i za račun stečajnog dužnika. Budući da tuženik nije dokazao da je osoba zaposlena kod tužitelja, s kojom je, nakon otvaranja stečajnog postupka, dogovorio obavljanje popravaka, bila za to ovlaštena, smatra se da ugovor nije ni sklopljen, kako je to propisano odredbom čl. 312. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

Međutim, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Naime, prvostupanjski sud je propustio primijeniti odredbu čl. 165. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Dakle, pravo tuženika da

zadrži stvar u svojem posjedu ovisi o tome je li njegov posjed pošten. Polazeći od pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice koje se odnose na poštenje tuženikovog posjeda predmetnih strojeva. Iz toga slijedi da pobijanu presudu nije moguće ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koju ukazuje žalitelj.

Unatoč tome, odluku je moguće donijeti na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a. Prema odredbi čl. 110. st. 1. Stečajnog zakona, ako dužnik i njegov suugovaratelj u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nisu ili nisu u potpunosti ispunili neki dvostranoobvezni ugovor, stečajni upravitelj može umjesto dužnika ispuniti ugovor i tražiti ispunjenje od druge strane. Prema st. 2. toga članka, ako stečajni upravitelj odbije ispunjenje, druga strana svoju tražbinu zbog neispunjenja može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik. Ako druga strana pozove stečajnoga upravitelja da se izjasni o svom pravu na izbor, on je dužan odmah, a najkasnije nakon izvještajnog ročišta preporučenom pošiljkom obavijestiti drugu stranu o tome namjerava li zatražiti ispunjenje ugovora. Iznimno, ako bi za drugu stranu do izvještajnog ročišta nastupila znatna šteta, na koju je ona upozorila stečajnoga upravitelja, stečajni upravitelj je dužan u roku od osam dana preporučenom pošiljkom obavijestiti o tome namjerava li zatražiti ispunjenje ugovora. Ako propusti tako postupiti, stečajni upravitelj neće moći tražiti ispunjenje.

Iz dostavljenih narudžbenica broj 05271/JV od 31. srpnja 2012., 05745/JV od 23. kolovoza 2012. i 03739/JV od 14. svibnja 2012. (list spisa 2-4), proizlazi da su stranke, prije otvaranja stečajnog postupka, sklopile ugovor po osnovi kojeg se tuženik obvezao tužitelju da će popraviti strojeve, koji su mu predani u posjed. Neovisno o tome što ti ugovori nisu ispunjeni, nije došlo do raskida ugovora po zakonu prema odredbi čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer ispunjenje u određenom roku nije bilo bitan sastojak ugovora, što znači da je upravo taj ugovor bio na snazi u vrijeme otvaranja stečajnog postupka. Na navedeno ne utječe okolnost da je na tim narudžbenicama naznačeno da su „stornirane“, jer je riječ o tuženikovim oznakama interne prirode.

Međutim, dopisima od 5. veljače i 21. ožujka 2013. (list spisa 21-22), za koje tuženik nije osporio da ih je primio, stečajni upravitelj je obavijestio tuženika o tome da svoju tražbinu može ostvariti u stečajnom postupku, kao i da mu vrati u posjed predmetne strojeve. Budući da novi ugovor nije sklopljen, a tuženik je morao voditi računa o pravu izbora stečajnog upravitelja u pogledu ispunjenja sklopljenih ugovora, tuženika, u smislu prava na zadržanje stvari zbog učinjenih troškova, valja smatrati nepoštenim posjednikom već od otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem (1. listopada 2012.), a svakako od veljače 2013., kada ga je stečajni upravitelj obavijestio o tome da ne namjerava ispuniti sklopljeni ugovor. Tuženik je, naime, nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, mogao tek pozvati stečajnog upravitelja da se očituje o svojem pravu izbora, a u tom smislu treba tumačiti ponude od 2. siječnja 2013. upućene tužitelju (list 29. – 32. spisa). Nadalje, tuženik je tek dopisom, kojeg je tužitelj primio 17. svibnja 2013. (list 62. spisa), obavijestio tužitelja da je izvršio ugovorene popravke u ožujku te godine i da će mu strojevi biti isporučeni nakon što se provede testiranje, dok je račune dostavio u prilogu dopisa od 12. srpnja 2013. (list 9. spisa). Iz toga slijedi da tuženikov iskaz nije vjerodostojan u dijelu u kojemu je naveo da su popravci izvršeni mjesec dana nakon otvaranja postupka stečaja.

 

Tuženik, nakon otvaranja stečajnog postupka, nije imao pravnu osnovu izvršiti popravke predanih strojeva, pa se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 72.
Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj vjerovnik dospjele tražbine, u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar, ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina (st. 1.), a ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje, vjerovnik ima pravo zadržanja iako njegova tražbina nije dospjela (st. 2.), ni odredba čl. 618. toga Zakona, kojom je propisano pravo zadržanja radi osiguranja tražbina po ugovoru o djelu, već odredba čl. 165. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.

Budući da je, nakon otvaranja stečajnog postupka, a u trenutku kada je, prema vlastitim navodima i suprotno izboru stečajnog upravitelja (u pogledu ispunjenja sklopljenog ugovora), izvršio popravke na strojevima, tuženik bio nepošteni posjednik, on nema pravo zadržati te strojeve u posjedu dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu.

Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 20. siječnja 2021.

Predsjednik vijeća

Dubravka Matas