- 1 -              Rev 1774/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev 1774/2017-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice N. T. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R., L. & p. u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2805/11-3 od 17. travnja 2014., kojim su ukinuti rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5313/10 od 19. siječnja 2011. i rješenje istoga suda broj Ovrpl-5313/10-7 od 21. veljače 2011., pri čemu je odbačen ovršni prijedlog ovrhovoditelja, na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukidaju se toč. I., III. i IV. rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2805/11-3 od 17. travnja 2014. te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem o ovrsi od 19. siječnja 2011. određena ovrha radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 53.392,70 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, koje su pobliže opisane u istom rješenju o ovrsi, iznosa od 10.310,90 kn također sa pripadajućim zateznim kamatama opisanima u rješenju o ovrsi, kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu prema rješenju suda.

 

Prvostupanjskim je rješenjem od 21. veljače 2011. odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

 

Drugostupanjskim je rješenjem odlučeno:

 

„I. Uvažava se žalba ovršenika od 14. veljače 2011. i ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5313/10 od 19. siječnja 2011. te se odbacuje prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 5. studenog 2010.

 

II. Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5313/10-7 od 21. veljače 2011. te se odbacuje prijedlog ovršenika od 14. veljače 2011.

 

III. Nalaže se ovrhovoditeljici naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 615,00 kn u roku od 8 dana

 

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“

 

Sadržajno pobijajući samo dio drugostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje o ovrsi od 19. siječnja 2011. (dakle, točke I., III. i IV. izreke drugostupanjskog rješenja) ovrhovoditeljica je navela da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u vezi sa čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ), navodeći da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložila je preinačenje drugostupanjskog rješenja u pobijanom dijelu na način da sud odbije žalbu ovršenika kao neosnovanu kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka¸ te potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.

 

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1. OZ propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, s time što se prema odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točci 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

U reviziji je ovrhovoditeljica naznačila sljedeće pitanje:

 

„Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i čl. 35. st. 3. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od kn 53.392,70 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose te iznosa od kn 10.310,90 na ime dijela troška parničnog postupka, s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije istovjetno tražbini iz ovršne isprave i to u pogledu troškova parničnog postupka, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1142/06 od 18. studenog 2008. ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 53.392,70 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose te trošak parničnog postupka u iznosu od kn 14.429,55, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?“

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je prvo postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se pozvala na odluke Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1963/12 od 27. svibnja 2013. i Gž-2124/12 od 9. prosinca 2013. i na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11-2 od 22. svibnja 2012. i Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012. te odluke Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gžovr-2172/12 od 13. ožujka 2014., iz kojih proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

 

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate dijela zateznih kamata dospjelih do 18. studenog 2008. u iznosu od 4.118,65 kn), a pritom da je ostalo nepodmireno potraživanje dijela zateznih kamata dospjelih do 18. studenog 2008. u iznosu 24.886,41 kn kao i cjelokupno glavno potraživanje te troškovi parničnog postupka, u skladu s čime je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 46. u vezi sa čl. 35. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju sa sadržajem ovršne isprave i njene materijalne ovršnosti.

 

Ocjena je ovog suda da izraženo shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Naime, ovrhovoditeljica je ovlaštena od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namirena prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju uključujući i nepodmireno potraživanje dijela zateznih kamata, a sukladno čemu je potrebno naznačiti i njihov tijek.

 

Proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da tražbina naznačena u prijedlogu za ovrhu nije u skladu onom iz ovršne isprave. Na temelju odredbe čl. 394. st. 4. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo je djelomično ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.