- 1 -              Rev 815/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 815/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz P. B., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. P. iz P. B., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8957/2015-2 od 22. studenoga 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-5/15-30 od 14. rujna 2015., u sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Revizija tužiteljice M. P. odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. P. (OIB: …) iz P. B., …, vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. … k.o. P. B. koja se sastoji od č.k.br. … šuma G. u G. od 370 čhv, nekretnine upisane u zk.ul.br. … k. o. B. D. koja se sastoji od 1932/3 oranica K. od 93 čhv i nekretnine upisane u zk.ul.br. … k. o. B. D. koja se sastoji od č.k.br. … kuća …, garaža, spremište i dvorište od 195 čhv, sve u ½ dijela, pa je tuženik N. P. iz P. B., …, dužan trpjeti da na temelju ove presude tužiteljica zatraži i ishodi upis uknjižbe prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime u ½ dijela, uz istodobno brisanje ½ dijela opisanih nekretnina s vlasništva i imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku N. P. naknaditi tužiteljici M. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 11.212,86 kn, u roku od 15 dana.“

 

III. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troška parničnog postupka.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I/ Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-5/15-30 od 14. rujna 2015. tako da se sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. P. (OIB: …) iz P. B., …, vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. … k.o. P. B. koja se sastoji od č.k.br. … šuma G. u G. od 370 čhv, nekretnine upisane u zk. ul. br. … k.o. B. D. koja se sastoji od 1932/3 oranica K. od 93 čhv i nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. B. D. koja se sastoji od č. k. br. … kuća …, garaža, spremište i dvorište od 195 čhv, sve u ½ dijela, pa je tuženik N. P. iz P. B., …, dužan trpjeti da na temelju ove presude tužiteljica zatraži i ishodi upis uknjižbe prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime u ½ dijela, uz istodobno brisanje ½ dijela opisanih nekretnina s vlasništva i imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku N. P. naknaditi tužiteljici M. P. trošak parničnog postupka u iznosu od 11.212,86 kn, u roku od 15 dana.“

 

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 10.937,50 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos 9.375,00 kn od 14. rujna 2015. do isplate a na iznos 1.562,50 od 22. studenoga 2016. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba postupovnog prava i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine pobijanu odluku i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

Prije svega valja navesti da, iako je tužiteljica podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, dakle, izvanrednu reviziju, ovaj sud je reviziju tužiteljice razmatrao kao redovnu reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, imajući u vidu da je drugostupanjski sud pobijanu presudu donio na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i st. 2. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da nekretnine, anagrafskih oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja, predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, da je tužiteljica suvlasnica istih u ½ dijela te zahtjev za uknjižbu prava suvlasništva na predmetnim nekretninama.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano tužiteljica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Naime, time što je drugostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio drugačije nego što je to učinio prvostupanjski sud i time što je izveo drugačije zaključke nego je to učinio prvostupanjski sud nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužiteljica. To iz razloga jer sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

U situaciji kada je drugostupanjski sud koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP drugačije ocijenio izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud, to suprotno navodima tužiteljice nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da su stranke bračni drugovi koje su sklopile brak … godine te da su nekretnine na kojima tužiteljica traži utvrđenje suvlasništva s naslova bračne stečevine predstavljale izvanknjižno vlasništvo njezinih roditelja,

 

- da iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za k.č.br. … k.o. B. proizlazi da je tuženik od 27. veljače 1986. pod poslovnim brojem Z-2937/86 (Rz-98/86) upisan kao vlasnik navedene nekretnine na temelju rješenja za ispravak zemljišne knjige od 27. veljače 1986., dok iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti s time da je na istim nekretninama upisana zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa V. P.,

 

- da iz zapisnika poslovni broj Rz-98/86 (Z-2937/86) od 27. veljače 1986. proizlazi da se u navedenom postupku raspravljalo o k. č. br. … i k. č. br. … k. o. D. B. i k. č. br. …, k. č. br. … i k. č. br. … k. o. P. B. pri čemu je uz tuženika u navedenom postupku te R. P. i B. D. (kao upisane nositelje knjižnih prava na k. č. br. … k. o. P. B.) sudjelovala i tužiteljica te je na temelju navedenog zapisnika sastavljeno i rješenje istog broja i datuma na temelju kojeg je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina koje su predmet ovog postupka,

 

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je doista potpisala navedeni zapisnik, ali kako nije znala da tuženiku time sve „prepisuje“ odnosno daje u isključivo vlasništvo jer je smatrala kako se radi o zajedničkoj imovini stranaka kao supružnika,

 

- da je tuženik u svom iskazu osporio istinitost tvrdnji tužiteljice navodeći kako je tužiteljica u sve bila dobro upućena te da mu je prilikom sređivanja zemljišnih knjiga „potpisala izjavu i punomoć, govoreći da nema smisla da su u gruntovnici oboje upisani te neka sve ide na mene“,

 

- da iz uviđaja na licu mjestu i provedenog građevinskog vještačenja proizlazi da su nekretnine k. č. br. … i k. č. br. … k.o. D. B. većim dijelom izgrađena sredstvima koje je tuženik zaradio tijekom boravka u Njemačkoj obzirom da je u navedenom razdoblju zarađivao više od tužiteljice, međutim, kako je potrebno uzeti u obzir da je zemljište na kojem je sagrađena kuća predstavljalo posebnu imovinu tužiteljice koju je naslijedila od svojih roditelja,

 

- da se tužiteljica uz svoj posao brinula za domaćinstvo i odgoj zajedničkog djeteta stranaka te obavljala sve kućanske poslove.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da okolnost što je tužiteljica sudjelovala u navedenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku i suglasila se da se tuženik u cijelosti upiše kao vlasnik predmetnih nekretnina sama po sebi ne priječi tužiteljicu da zatraži „ispravljanje“ takvog upisa odnosno upis vlastitog, izvanknjižno stečenog prava na takvim nekretninama u zemljišnoj knjizi ukoliko za to ima pravni temelj, da suglasnost tužiteljice dana u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku ne predstavlja niti jedan od propisanih pravnih temelja za stjecanje prava vlasništva u smislu čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima kao i da navedena suglasnost tužiteljice ne upućuje na zaključak da su takvim postupanjem stranke zaključile sporazum o diobi zajedničke imovine u smislu odredbe čl. 278. Zakona o braku i porodičnim odnosima.

 

Stoga u navedenoj situaciji, prema ocjeni suda prvog stupnja, tužiteljica je svojim postupanjem u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku iskazala samo suglasnost da tuženik formalno figurira kao vlasnik predmetnih nekretnina, ali ne i stvarnu volju da na tuženika prenese svoj udio u zajedničkoj imovini, zbog čega navedene nekretnine unatoč okolnosti da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik istih u cijelosti na temelju provedenog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, ne predstavljaju vlastitu imovinu tuženika u smislu odredbe čl. 272. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima.

 

Stoga je sud prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza, a imajući u vidu odredbu čl. 281. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima (uzimajući u obzir doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine i vodeći računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine) ocijenio da udio tužiteljice u stjecanju predmetnih nekretnina kao zajedničke imovine stranaka iznosi ½ dijela zbog čega je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude.

 

Sud drugog stupnja koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP ocijenio je da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi presude u suprotnosti sa dokazima provedenim u postupku.

 

Naime, sud drugog stupnja ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su stranke predmetne nekretnine stekle tijekom braka zajedničkim sredstvima, pa da je riječ o bračnoj stečevini, s time da je tuženik više zarađivao od tužiteljice, ali da je nekretninu na kojoj je sagrađena tužiteljica stekla nasljeđivanjem iza svojih roditelja pa da su stranke podjednako doprinijele stjecanju te imovine, međutim, da iz zapisnika od 27. veljače 1986. u postupku broj Z-2937/86 proizlazi da N. P., M. P. i B. Đ. razvrgavaju svoju suvlasničku zajednicu nekretnina tako da nekretnine označene kao k. br. … sa 195 čhv k.o. D. B. i k. č. br. … k.o. P. B., te još neke nekretnine, pobliže navedene u zapisniku pripadnu u samovlasništvo tuženika, dok je tužiteljici pripala k. č. br. … sa 198 čhv iz zk. ul. … k.o. D. B., a k. č. br. … svakome u 1/3 dijela. Na navedeni način da su parnične stranke izvršile diobu svoje zajednički stečene imovine i predmetne nekretnine više ne predstavljaju zajednički stečenu imovinu tijekom braka stranaka, već posebnu imovinu tuženika. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da nije osnovan zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje prava suvlasništva na predmetnim nekretninama na temelju odredbi Zakona o braku i porodičnim odnosima zbog čega je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP.

 

Tužiteljica u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio da su stranke izvršile diobu zajedničke imovine stečene tijekom trajanja braka zbog čega je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio drugostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

Odredbom čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 27/78, 45/89, 51/89 i 59/90 - dalje: ZPBO), koja se u ovom postupku primjenjuje s obzirom na vrijeme stjecanja prijepornih nekretnina, propisano je da je imovina bračnih drugova zajednička ako je stečena radom obaju bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice ili ako potječe iz te imovine, dok se udio bračnih drugova u zajedničkoj imovini određuje (prema čl. 287. st. 1. ZPBO-a) prema doprinosu svakog bračnog druga u njezinom stjecanju, s time da svaki bračni drug može tužbom tražiti da se utvrdi koliko je njegov udio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine, odnosno na pojedinoj stvari iz te imovine (čl. 285. ZPBO), dok je odredbom čl. 284. st. 1. ZPBO-a propisano da bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine.

 

Prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada su stranke kao bračni drugovi za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim sredstvima i radom stekli nekretnine, oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja (kuću, garažu i spremište) i kada su tako zajednički stečenu imovinu podijelili na način da su tuženiku u samovlasništvo pripale nekretnine koje su predmetom ovog spora, a tužiteljici neke druge nekretnine, pobliže navedene u zapisniku od 27. veljače 1986. u postupku broj Z-2937/86 u provedenom zemljišnoknjižnom postupku, time su one izrazile svoju volju da izvrše podjelu zajednički stečene imovine u braku, zbog čega je pravilna ocjena suda drugog stupnja, da su stranke u predmetnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku (u kojem su obje sudjelovale i potpisale zapisnik) izvršile diobu zajednički stečene imovine. Iz navedenih razloga, nekretnine na kojima tužiteljica traži utvrđenje prava suvlasništva u ovoj parnici, ne predstavljaju više zajednički stečenu imovinu jer su stranke na opisani način izvršile diobu takve zajednički stečene imovine, već iste predstavljaju posebnu imovinu tuženika.

 

Pri tome valja napomenuti da je tužiteljica sudjelovala u navedenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku te se nije koristila eventualnim pravnim lijekovima propisanim u zemljišnoknjižnom postupku kako bi eventualno osporila valjanost takvog upisa, ukoliko je smatrala da su joj neistinitom i nevaljanom uknjižbom povrijeđena njezina knjižna prava (čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama „Narodne novine“, broj 91/96). Stoga ne može u ovom postupku s uspjehom isticati prigovore da time nije iskazala stvarnu volju da na tuženika prenese i svoj udio u zajednički stečenoj imovini, već da je samo iskazala suglasnost da tuženik samo formalno figurira kao vlasnik spornih nekretnina.

 

Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice zbog čega je odlučeno kao u izreci presude.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka.

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.