- 1 -              Revt 535/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 535/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., Z., OIB:... (prije K. T. d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik iz Z., protiv tuženika I.-I. N. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva I., O. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2907/16-3 od 4. svibnja 2016., ispravljene rješenjem broj Pž-2907/16-6 od 2. rujna 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-235/2009-38 od 14. ožujka 2016., u sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Revizija tuženika se prihvaća, preinačuje se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2907/16-3 od 4. svibnja 2016., ispravljena rješenjem broj Pž-2907/16-6 od 2. rujna 2016., u dijelu pod točkom I.1., I.3.izreke i točkom II. izreke, i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-235/2009-38 od 14. ožujka 2016. pod točkom I. i II. izreke.

 

II.              Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 55.180,00 kuna, u roku 8 dana.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 310.944,04 kuna s zateznim kamatama od 6. ožujka 2001. do isplate (točka 1. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos od 2.533,64 kune od 6. ožujka 2001. do 4. rujna 2001., na iznos od 927,04 kuna od 6. ožujka 2001. do 14. prosinca 2001. i na iznos od 3.858,27 kuna od 6. ožujka 2001. do 16. srpnja 2001. (točka 2. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka 3. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 40.805,00 kuna (točka 4. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja i suđeno je da se djelomično održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovrv-2830/01 od 1. lipnja 2001. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 310.944,04 kuna s zateznim kamatama od 6. ožujka 2001. do isplate, te zateznu kamatu na iznos od 2.533,64 kuna od 6. ožujka 2001. do 4. rujna 2001., zateznu kamatu na iznos od 927,04 kuna od 6. ožujka 2001. do 14. prosinca 2001. i zateznu kamatu na iznos od 3.858,27 kuna od 6. ožujka 2001. do 16. srpnja 2001., te trošak ovrhe u iznosu od 7.220,00 kuna od 5. ožujka 2001. do isplate (točka I.1. izreke). Ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovrv-2830/01 od 1. lipnja 2001. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovrhe u iznosu od 460,00 kuna s zateznim kamatama od 5. ožujka 2001. do isplate, te je tužitelj odbijen s tim dijelom tužbenog zahtjeva (točka I.2. izreke). Odbijen je tuženik s zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 40.805,00 kuna (točka I.3. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 51.495,00 kuna (točka II. izreke).

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), pobijajući je iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti u cijelosti donesenu presudu suda drugog stupnja, uz naknadu troškova revizije.

 

Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode te predlaže istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda je razumljiva te se pravilnost iste može ispitati jer sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi nisu proturječni i nerazumljivi.

 

Ocjena dokaza pridržana je za sud, a ne za stranku, pa bez osnove revident ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 8. ZPP kada toj ocjeni prigovara.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 310.944,04 kune na ime obračunatih zateznih kamatama za zakašnjelo plaćene račune.

 

U revizijskom stupnju postupka je i nadalje sporno jesu li obračuni zateznih kamatama koji su predmet ovog postupka obuhvaćeni Sporazumom o podmirenju duga kojeg su stranke sklopile 29. prosinca 2003.

 

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

- da su tužitelj i tuženik 29. prosinca 2003. sklopili Sporazum o podmirenju duga broj SP-0020-00200/03,

 

- da je predmet Sporazuma bilo podmirenje duga tuženika, uz diskont, koji od njega potražuje tužitelj po osnovi zateznih kamata za zakašnjelo plaćene račune (članak I.),

 

- da su stranke Sporazuma sukladno utvrdili da tužitelj prema tuženiku ima potraživanje s osnova zateznih kamata za razdoblje do 11. svibnja 2002. u iznosu od 287.428,66 kuna, koje potraživanje je dospjelo u cijelosti i da Sporazumom stranke rješavaju međusobna sporna pitanja glede visine, modaliteta i dinamike otplate iznosa od 287.428,66 kuna (članak II.),

 

- da se tuženik Sporazumom obvezao podmiriti tužitelju 66% potraživanja iz članka II. Sporazuma, u visini od 189.702,92 kune, u roku od 30 dana od potpisa Sporazuma (članak III. stavak 1.),

 

- da nakon primitka uplate iznosa od 189.702,92 kuna od strane tuženika, tužitelj nema više potraživanja za zatezne kamate od tuženika dospjele zaključno s 11. svibnja 2002. (članak III. stavak 2.),

 

- da će tuženik ostatak svog potraživanja s osnova zateznih kamatama u visini od 97.725,74 kune otpisati (članak III. stavak 3.),

 

- da stranke Sporazuma utvrđuju da utanačeni iznos potraživanja ne obvezuje tužitelja ukoliko tuženik iznos od 189.702,92 kune ne plati u naznačenom roku (članak IV.),

 

- da stranke Sporazuma čine nespornim da usmena utanačenja koja nisu u skladu s odredbama Sporazuma ili su u suprotnosti s istim, nisu mjerodavna za međusobne odnose, osim ako nisu sačinjena u pisanoj formi i po svima potpisana u obliku aneksa Sporazumu (članak V. stavak 2.),

 

- da je tuženik isplatio iznos od 189.702,92 kune tužitelju,

 

- da je uz Sporazum priložena specifikacija obračuna zateznih kamata - obračun broj 21213-143, obračun broj 77-20130 i obračun broj 83-20136, koji obračuni se odnose na razdoblje do 11. svibnja 2002.,

 

- da je uz ovršni prijedlog (tužbu) tužitelj dostavio obračune zateznih kamata - broj 98100, 98101, 98102, 98103, 98104, 98105, 98106, 99100 i 99101, koji obračuni se odnose na razdoblje do 11. svibnja 2002.

 

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvog stupnja je odbio zahtjev tužitelja u cijelosti iz razloga, što sud prvog stupnja zaključuje da su u Sporazumu o podmirenju duga od 29. prosinca 2003. stranke jasno navele da nakon što tužitelj primi uplatu u dogovorenom iznosu (iznosu od 189.702,92 kuna), tužitelj više nema potraživanja za zatezne kamate dospjele zaključno s 11. svibnja 2002. Budući da Sporazum u članku V. navodi da nikakvi usmeni dogovori koji nisu u skladu s Sporazumom ili su u suprotnosti s njim nisu mjerodavni za međusobne odnose, sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj ne može više tvrditi da ima bilo kakvo potraživanje prema tuženiku temeljem zateznih kamatama za razdoblje do 11. svibnja 2002. Kako se predmetno potraživanje odnosi na zatezne kamate dospjele do 11. svibnja 2002., sud prvog stupnja zaključuje da se predmetni Sporazum odnosi i na utuženo potraživanje. Sporazum o podmirenju duga ne upućuje na specifikaciju obračuna zateznih kamatama kao sastavni dio Sporazuma, a brojevi obračuna zateznih kamatama u specifikaciji tužitelja, su brojevi pod kojima tužitelj vodi svoje interne obračune, pa u konkretnom slučaju nisu mjerodavni, zaključuje sud prvog stupnja.

 

Sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 310.944,04 kune s pripadajućim zateznim kamatama, te zatezne kamate od utuženja do dana plaćanja na iznos od 2.533,64 kuna, na iznos od 927,04 kuna i na iznos od 3.858,27 kuna, temeljem odredbe članka 373.a ZPP. Odredba članka 373.a ZPP sudu drugog stupnja daje mogućnost preinačiti presudu suda prvog stupnja ukoliko prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li sud prvog stupnja prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave odnosno izvedene dokaze.

 

Stoga je sud drugog stupnja zaključio da se u konkretnom slučaju radi o različitim potraživanjima tužitelja, da Sporazumom o podmirenju duga od 29. prosinca 2003. utuženi obračuni zateznih kamata: broj 98100, 98101, 98102, 98103, 98104, 98105, 98106, 99100 (utužen dio obračuna) i 99101, nisu obuhvaćeni. Prema tome, obračuni zateznih kamata obuhvaćeni Sporazumom od 29. prosinca 2003., su obračuni zateznih kamata broj 21213-143, obračun broj 77-20130 i obračun broj 83-20136, koji su dostavljeni uz Sporazum, zaključuje sud drugog stupnja.

 

Pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

 

Odredbom članka 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) je propisano da ako je ugovor sklopljen u posebnom obliku, bilo na temelju zakona, bilo voljom ugovornih strana, vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo (stavak 1.).

 

Kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu sve osobe koje se njim obvezuju (članak 72. stavak 1. ZOO).

 

Nije sporno da između tužitelja i tuženika postoji više obračuna zateznih kamatama za različita vremenska razdoblja, s zaključno do 11. svibnja 2002., nije sporno ni dugovanje tuženika prema tužitelju s osnova zateznih kamatama zbog zakašnjenja u plaćanju obveza (računa).

 

Iz Sporazuma od 29. prosinca 2003. proizlazi da su stranke utvrdile dug s osnove zateznih kamata za razdoblje do 11. svibnja 2002. u iznosu od 287.428,66 kuna (članak II.).

 

Sporazumom su stranke ugovorile i obvezu plaćanja duga, a koji predstavlja 66% glavnog duga - diskont, u iznosu od 189.702,92 kune u roku od 30 dana (članak III. stavak 1.), s napomenom da tuženik nema daljnjih dugovanja prema tužitelju s osnova zateznih kamata zaključno s 11. svibnja 2002. (članak III. stavak 2.). Preostali iznos dugovanja od 97.725,74 kune s osnova zateznih kamata tužitelj se obvezao otpisati (članak III. stavak 3.).

 

Dakle, sklopljenim Sporazumom su stranke obuhvatile sva dugovanja po osnovi zateznih kamata dospjelih zaključno s 11. svibnja 2002.

 

Po stavu ovoga suda Sporazum od 29. prosinca 2003. sklopljen u pisanoj formi i potpisan po obje stranke ima učinak ugovora o nagodbi kojim ugovorom su tužitelj i tuženik utvrdili sva svoja prava i obveze u vezi isplate po osnovi zateznih kamata koje su dospjele zaključno s 11. svibnja 2002. i predstavlja valjani ugovor o nagodbi koji, jer egzistira (dok ne prestane na jedan od zakonom predviđenih načina), proizvodi učinke i obvezuje stranke koje su ga sklopile.

 

U Sporazumu stranke nisu navele da bi se iznos od 287.428,66 kuna odnosio samo na neki od obračuna zateznih kamata tužitelja, niti Sporazum o podmirenju duga ne upućuje na specifikaciju obračuna zateznih kamatama kao sastavni dio Sporazuma.

 

Iz specifikacije obračuna zateznih kamata koji su od strane tužitelja dostavljeni uz Sporazum (obračun broj 21213-143, obračun broj 77-20130 i obračun broj 83-20136) vidljivo je samo da postoji potraživanje tužitelja s osnova zateznih kamata prema tuženiku.

 

Iz specifikacije obračuna nije vidljivo da se isti ne bi odnosili na predmetno potraživanje, kako to zaključuje sud drugog stupnja. Naznaka brojeva pojedinih obračuna zateznih kamata nisu mjerilo da u konkretnom slučaju predmetno potraživanje nije obuhvaćeno sklopljenim Sporazumom, jer se radi o brojevima pod kojima tužitelj vodi svoje financije.

 

Stoga specifikacija obračuna zateznih kamata dostavljena uz Sporazum (obračun broj 21213-143, obračun broj 77-20130 i obračun broj 83-20136), ne znači da u tim obračunima nije obuhvaćeno i predmetno potraživanje s obzirom da su Sporazumom stranke utvrdile da tužitelj više nema potraživanja s osnove zateznih kamata prema tuženiku dospjelih zaključno s 11. svibnja 2002.

 

Kada bi prava volja stranaka bila drugačija od navedenoga, tada bi u Sporazumu bilo jasno navedeno da se isti sklapa samo za određeno dugovanje, po određenom obračunu zateznih kamata.

 

Dakle, Sporazum se ne odnosi samo na određeni obračun zateznih kamatama - već na cjelokupnu potraživanje tužitelja na ime zateznih kamatama zaključno s 11. svibnja 2002. Stoga tužitelju pripada samo ovlaštenje zahtijevati ispunjenje ugovora, dakle, obveze utvrđene Sporazumom - ali ne i pravo zahtijevati isplatu na ime obračuna zateznih kamata obuhvaćenih tužbenim zahtjevom.

 

Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP valjalo je preinačenjem pobijane presude odbiti zahtjev tužitelja.

 

Tuženik je uspio sa revizijom, pa je ovaj sud sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP odlučio o troškovima cijelog postupka (točka II. izreke).

 

Uz trošak određen rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-235/2009-38 od 14. ožujka 2016. (članak 154. stavak 1. ZPP) tuženiku je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP dosuđen i trošak revizije: zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) u iznosu od 9.375,00 kuna (Tbr. 10. t. 6. i Tbr. 42. Tarife). Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 5.000,00 kuna jer spisu prileži dokaz da je ista plaćena. Dakle tuženiku je ukupno priznat trošak cijelog postupka u iznosu od 55.180,00 kuna.

 

Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskom stupnju postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v.r.