- 1 -              Rev 3/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o S., iz S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. & L., iz S., protiv tuženika N. M., kao vlasnika vodoinstalaterskog obrta I. M. S., iz S., kojeg zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-518/13 od 10. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1845/11 od 27. lipnja 2013., u sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-10538/11 od 25. srpnja 2011. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 335.234,18 kuna, s kamatom od dospijeća do isplate, te zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u izreci prvostupanjske presude, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.618,97 kuna, s kamatom od 25. srpnja 2011. do isplate.

 

              Drugostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-518/13 od 10. travnja 2014. suđeno je:

 

"I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana, a djelomično uvažava tuženikova žalba, pa se:

 

- preinačuje prvostupanjska presuda u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog, te određena stopa zateznih kamata i to po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, tako da se  određuje stopa zateznih kamata po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, dok se za više zatraženo do osam postotnih poena tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan,

 

- potvrđuje u preostalom dijelu kojim je održan na snazi platni nalog

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 23.700,00 kuna, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova postupka odbija kao neosnovan."

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinači pobijana presuda na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka i revizije, podredno da se ukinu obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno postupanje.

 

              Na reviziju tuženik nije odgovorio.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 5/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              U drugostupanjskoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se u reviziji poziva tuženik navodeći kako ne postoji niti jedan razlog o odlučnim činjenicama na kojem se ta presuda temelji te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

U obrazloženju svoje odluke kojom odlučuje o žalbama stranka drugostupanjski je sud dužan odgovoriti na sve žalbene navode od odlučnog značenja za odluku o predmetu spora (čl. 375. st. 1. ZPP). Koji su žalbeni navodi relevantni za predmet spora ocjenjuje drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama svojih ovlaštenja. Po ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud se u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe valjano očitovao o žalbenim prigovorima usmjerenim na izbor dokaza, njihovu provedbu i njihovu ocjenu, kao što je to učinio i u odnosu na sve ostale žalbene navode tuženika koji su relevantni za odluku o predmetu spora. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kakvo je utvrdio prvostupanjski sud, kao i razlozi iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude, pa u njoj nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U odnosu na daljnje navode revizije potrebno je, prije svega, naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP) kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud  koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP).

 

Tuženik, nadalje, u reviziji ističe i postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Međutim, pozivanje na revizijski razlog navedene bitne povrede odredaba postupka tuženik ničim navedenim u obrazloženju revizije ne obrazlaže, pa ne postoji određeno navedeni razlog u okviru kojeg bi ovaj sud, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, mogao ispitivati postojanje navedene bitne povrede postupka u postupanju drugostupanjskog suda, odnosno u pobijanoj presudi.

 

S obzirom na izloženo te imajući u vidu cjelokupan sadržaj revizije tuženika, prigovori tuženika se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stadiju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

              U ovom predmetu postupak je započeo prijedlogom za donošenje rješenja o ovrsi temelju vjerodostojne isprave (računa), te je javni bilježnik M. P. iz S. pod poslovnim brojem Ovrv-10538/11 od 25. srpnja 2011. donijela rješenje o ovrsi kojim je naloženo dužniku (tuženiku) da vjerovniku (tužitelju) namiri tražbinu u iznosu od 415.826,80 kuna uz pripadajuće kamate. Povodom prigovora ovršenika Općinski sud u Splitu donio je rješenje poslovni broj Povrv-1845/11 od 19. listopada 2011. kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavio kao povodom prigovora protiv platnog naloga (čl. 54. st. 1. i 2. Ovršnog zakona).

 

              Tijekom postupa utvrđeno je:

 

              - da su stranke barem dvije godine bile u poslovnom odnosu u kojem je tuženik kao kupac preuzimao robu od tužitelja kao prodavatelja;

 

              - da je tužitelj kao prodavatelj izdao račune tuženiku za kupljenu robu u ukupnom iznosu od 415.826,80 kuna;

 

              - da je tuženik preuzeo kupljenu robu;

 

              - da je tuženik 31. kolovoza 2011. (nakon pokretanja ovršnog postupka 25. srpnja 2011.) izvršio uplatu na račun tužitelja u iznos od 80.592,62 kuna.

 

              Temeljem tako utvrđeno činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi usvajaju tužbeni zahtjev za iznos od 335.234,18 kuna (umanjen za nesporno uplaćen iznos od 80.592,62 kuna) uz primjenu odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) zaključivši da je tužitelj kao prodavatelj isporučio robu tuženiku kao kupcu a da mu tuženik nije platio cijenu.

 

S obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik kao kupac (vlasnik vodoinstalaterskog obrta) kupovao kod tužitelja robu (prodavatelj sanitarne tehnike) te okolnost da je u postupku pred sudom utvrđeno da je tužitelj uredno izdao račune koje tuženik nije platio a preuzeo je kupljenu robu, pravilno je u nižestupanjskim odlukama primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 376. st. 1 ZOO kada je održan na snazi platni nalog (čl. 451. st. 3. ZPP), koji tuženika obvezuje na isplatu dužnog iznosa zajedno sa zateznim kamatama (čl. 29. st. 2. ZOO) za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate posebice imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije niti osporavao da nije platio utužene iznose.

 

              Revizijski prigovori tuženika da su nižestupanjski sudovi uplatu iznosa od 80.592,62 kuna, a koja je izvršena tijekom postupka, nepravilno tretirali kao priznaje duga, su neosnovani obzirom da su sudovi svoju odluku temeljili na utvrđenju pravnog odnosa stranaka (kupac i prodavatelj) te utvrđenoj činjenici da tuženik nije platio isporučenu robu (koja utvrđenja tuženik tijekom postupka nije niti osporavao).

 

              Kako se, dakle, nisu ostvarili revizijski razlozi valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.