Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u
upravnom sporu tužitelja Z. V. iz S., protiv tuženika
Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi poništenja
očitovanja na predstavku KLASA:053-02/20-01/55, URBROJ: 514-05-02/2-20-02 od 30.
travnja 2020., odlučujući o tužbi tužitelja od 11. rujna 2020., izvanraspravno 20. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
Tužitelj Z. V. podnio je ovom Sudu putem e-mail poruke tužbu protiv
Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi poništenja
očitovanja na predstavku KLASA:053-02/20-01/55, URBROJ: 514-05-02/2-20-02 od 30.
travnja 2020., navodeći da se radi o pravnom aktu (list 5 spisa), te radi donošenja odluke o
prigovoru od 1. lipnja 2020. izjavljenom na očitovanje na predstavku (list 6 spisa).
Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju konkretnog slučaja, u bitnom, navodeći da je
presuda Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem UsI-…/19 od 19. prosinca 2019., a
koja je donesena u upravnom sporu po tužbi tužitelja Z. V. protiv tuženika
Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9,
radi rješavanja spora između korisnika i davatelja poštanskih usluga, kojom presudom je
odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja odluke tuženika KLASA:UP/I-344-08/19-
02/64, URBROJ: 376-04-19-4 od 17. srpnja 2019. (list 7-11 spisa), objavljena u Narodnim
novinama iako je nepravomoćna, radi čega da je njeno objavljivanje nezakonito. Stoga da se
tužitelj i obratio Minstarstvu pravosuđa RH predstavkom od 14. travnja 2020. kojom je tražio
da se ispita zakonitost postupanja Upravnog suda u Splitu (list 4 spisa), a koju predstavku da
je Ministarstvo pravosuđa RH ignoriralo, kao i prigovor koji je tužitelj uputio 1. lipnja 2020.
Nadalje navodi da je protiv naprijed citirane presude u zakonskom roku (28. siječnja
2020.) podnio žalbu Visokom upravnom sudu RH, pa da je stoga njeno objavljivanje u
Narodnim novinama 24. siječnja 2020. pokušaj obmane koje je Ministarstvo pravosuđa bilo
obvezno spriječiti, međutim da nije učinilo ništa.
Slijedom navedenog tužitelj navodi da u skladu s odredbom čl. 22. i čl. 25. Zakona o
upravnim sporovima podnosi tužbu i traži održavanje ročišta.
Poslovni broj: UsI-646/20-3
Tužitelj je uz tužbu priložio predstavku zbog objavljivanja nepravomoćne presude u
Narodnim novinama od 14. travnja 2020., Očitovanje na predstavku Ministarstva pravosuđa,
Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:053-02/20-01/55, URBROJ: 514-05-
02/2-20-02 od 30. travnja 2020., prigovor protiv očitovanja na predstavku od 30. travnja 2020.,
preslik presude od 19. prosinca 2019. (list 4-13 spisa).
Podneskom zaprimljenim e-mail porukom 23. rujna 2020. tužitelj navodi kako je
zaprimio odgovor Ministarstva pravosuđa RH KLASA:053-02/20-01/55, URBROJ: 514-05-
02-02/1-20-05 od 2. rujna 2020. u kojem se tužitelj izvješćuje kako se u konkretnom slučaju
ne radi o upravnoj stvari te da se stoga ne može primjeniti odredba čl. 156. ZUP-a niti izjaviti
prigovor na očitovanje Ministarstva pravosuđa RH, KLASA:053-02/20-01/55, URBROJ: 514-
05-02/2-20-02 od 30. travnja 2020., u kojem očitovanju se u cijelosti i dalje ustraje. Stoga da
tužitelj proširuje tužbeni zahtjev te traži od Suda da odluči o njegovom pravu, pravnom interesu
podnošenja prigovora Ministarstvu pravosuđa RH u skladu s odredbom čl. 156. ZUP-a te kojim
ujedno traži poništenje očitovanja Ministarstva pravosuđa RH KLASA:053-02/20-01/55,
URBROJ: 514-05-02-02/1-20-05 od 2. rujna 2020. te odluku o prigovoru na očitovanje od 2.
rujna 2020. ( list 13-17 spisa).
Postupajući po predmetnoj tužbi tužitelja Sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora u konkretnom slučaju.
Ovo stoga što je odredbom članka 3. Zakona o u upravnim sporovima (Narodne novine,
broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17, dalje
ZUS-a) propisano što je predmet upravnog spora, pa je tako stavkom 1. toč. 1. propisano da je
predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo
odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje
nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
Stavkom 1. toč. 2., istog članka, je propisano da je predmet upravnog spora i ocjena
zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno
pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
Članak 30. ZUS-a sadrži odredbe o ocjenjivanju pretpostavki za vođenje upravnog
spora, pa je tako stavkom 1. toč. 2., istog članka propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu,
jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom,
postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, te točkom 7.,
istog članka, da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
Stavkom 2., istog članka, je propisano da je protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka
dopuštena žalba.
U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu protiv odgovora na predstavku
KLASA:053-02/20-01/55, URBROJ: 514-05-02/2-20-02 od 30. travnja 2020., navodeći da se
radi o pravnom aktu (list 5 spisa), te radi donošenja odluke o prigovoru od 1. lipnja 2020.
izjavljenom na očitovanje na predstavku (list 6 spisa).
Međutim, očitovanje na predstavku Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko,
trgovačko i upravno pravo KLASA:053-02/20-01/55, URBROJ: 514-05-02/2-20-02 od 30.
travnja 2020. (list 5 spisa) nije upravni akt u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom
čl. 3. st. 1. ZUS-a jer istim nije odlučeno o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke, u
konkretnom slučaju tužitelja.
Stoga, a kako tužitelj predmetnom tužbom osporava predmetno očitovanje koje niti po
svom sadržaju, niti po ostalim elementima nema pravnu prirodu upravnog akta, to je tužba
podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
Pored navedenog, valja istaći da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora
ni radi ocjene zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je
povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti pravni
lijek (čl. 3. stavak 1. toč. 2. ZUS-a), budući je kao nesporno utvrđeno da se u konkretnom
Poslovni broj: UsI-646/20-3
slučaju ne radi o upravnoj stvari, niti području upravnog prava kojim je povrijeđeno neko pravo,
obveza ili pravni interes stranke, u konkretnom slučaju tužitelja, a kako to isti neosnovano
smatra.
Slijedom svega naprijed navedenog, a kako u konkretnom slučaju ne postoje
pretpostavke za vođenje spora, to je valjalo primjenom odredbe čl. 30. st. 1. toč. 2. i toč. 7.
ZUS-a tužbu tužitelja odbaciti te riješiti kao u izreci.
U Splitu 20. siječnja 2021.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se
podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve
stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.
DNA:
- tužitelju
- po pravomoćnosti pozvati tužitelja na uplatu sudskih pristojbi za tužbu 400,00kn i za rješenje 500,00 kn
- u spis
- kal. 26.02.2021.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.