- 1 -              Revd 4160/2020-2

Broj: Revd 4160/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. a. z. u. OIB: …, Z., kojeg zastupanju punomoćnici Z. Z. i I. Z. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika S. G. d.o.o., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnici J. B., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6067/2018-3 od 1. srpnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4221/2011 od 23. travnja 2018., na sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Prijedlogom za dopuštenje revizije tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6067/2018-3 od 1. srpnja 2020. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4221/2011 od 23. travnja 2018. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. i 5. te čl. čl. 385.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije propisane citiranim propisima.

Tužitelj u prijedlogu postavlja pitanje pravilnosti primjene čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10 - dalje: ZV), a ne čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) u sporovima proizašlima iz korištenja nepotrošne stvari koja se može vratiti vlasniku (konkretno poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja).

Kao razlog važnosti navedenog pitanja tužitelj u prijedlogu, smatrajući da sud nije pravilno primijenio odredbe materijalnog prava donoseći pobijanu presudu, ukazuje na pravna shvaćanja revizijskog suda u odlukama Rev-948/89 i Rev-1881/91.

Međutim, postavljeno pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP budući da se istim sugerira pravno shvaćanje koje je u suprotnosti s ustaljenim pravnim shvaćanjem koje je ovaj revizijski sud izrazio o tom pitanju u nizu svojih odluka, a posebice s pravnim shvaćanjem zauzetim na Sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. koje glasi:

„Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

Pobijana odluka utemeljena je upravo na podudarnom pravnom shvaćanju pa je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 20. siječnja 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.