- 1 -              Revd 226/2021-2

Broj: Revd 226/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. L. P., OIB: …, R. E., Nj., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O., protiv tuženika: 1. V. L. ud. I., OIB: … iz L., 2. D. L. pok. I., OIB: … iz L., i 3. F. L. pok. I., iz L., koje zastupa punomoćnik Lj. V., odvjetnik u O., radi ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1365/2019-2 od 22. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-516/18 od 3. listopada 2019., na sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-1365/2019-2 od 22. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-516/18 od 3. listopada 2019., ističući četiri pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Tuženici u odgovoru na prijedlog predlažu isti odbaciti kao nedopušten.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da pitanja koja je tužitelj označio nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Naime, tužitelj u prijedlogu ističe slijedeća pravna pitanja:

„1. da li je ugovor prividan, fiktivan ako u njemu stoji:“ predmet ovog ugovora je formalna kupnja... dok se u naravi ništa suštinski ne mijenja„ - i da li je posljedica prividnog ugovora - ništetnost u smislu čl.66 st.1. bivšeg ZOO, ili čl.247 st.1.važečeg ZO0, ili je posljedica pobojnost kako tvrdi presuda.

2. Ako je kupoprodajni ugovor zaključen na hrvatskom jeziku a prodavatelj je Nj. državljanin koji ne razumije taj jezik, i ako ugovor nije preveden na njegov jezik, da li zbog toga ta ugovorna strana nije mogla valjano izraziti svoju volju, što ima za posljedicu ništetnost ugovora u smislu čl.26 st.1. bivšeg ili čl.247 st.1.važečeg ZO0.

3). kad drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja time onemogući stranku u ostvarivanju svog prava - da li je time počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl.354 st.2.t.6.ZPP-a

4.ako je razmjer činidbi iz ugovora 1:198, da li je to takav nesrazmjer u međusobnim davanjima koji ugovor čini zelenaškim, i da li je on ništav u smislu čl.141 st.1.bivšeg ili čl.329 st.1.važećeg ZOO.“

Kao razlog važnosti prvog naznačenog pitanja tužitelj ukazuje na sadržaj presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1429/94, Rev-473/04 i Rev-756/92.

U odnosu na prvo naznačeno pitanje prvenstveno valja reći da je prvi dio tog pitanja vezan uz specifične okolnosti ovog konkretnog slučaja te se njime preispituje pravilnost primjene materijalnog prava u utvrđenim okolnostima, stoga u odnosu na tako naznačeno pitanje nije moguće dati odgovor koji bi bio od značaja ne samo za ovaj konkretan spor, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Što se pak tiče drugog dijela tog pitanja, koji se odnosi na pravne posljedice prividnog ugovora, prije svega se ukazuje da tužitelj u pitanju pogrešno navodi da bi sud u pobijanoj presudi naveo da je simulirani ugovor pobojan ugovor. Međutim, i neovisno o tome, ovo pitanje nije važno pitanje u smislu odredbe čl. čl. 385.a st. 1. ZPP iz razloga što je odgovor na njega sadržan u odredbi čl. 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), a u pobijanoj presudi izraženo pravno shvaćanje u suglasju je s ustaljenom sudskom praksom ovoga suda o naznačenom pitanju (tako primjerice u odlukama ovog suda: Rev-473/04-2 od 24. kolovoza 2005. na koju se i sam predlagatelj poziva, te Rev-2357/15-3 od 2. veljače 2016., Rev-1043/14-5 od 2. svibnja 2018. i Rev-2757/16 od 27. kolovoza 2019.).

Što se tiče 2. - 4. naznačenih pitanja, predlagatelj je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je upravo neko od navedenih pitanja bilo važno ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedeno pitanje bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga.

Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbama čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, valjalo odbaciti podneseni prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 20. siječnja 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.