- 1 -              Revd 1564/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1564/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. V. odvjetnik u S., protiv tuženika G. S., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. P., dipl. iur. kod tuženika, radi sklapanja ugovora i isplate, odlučujući prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1296/2016-3 od 11. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P - 235/2014 od 30. prosinca 2015., ispravljene rješenjem istog suda broj P – 235/2014-26 od 2. travnja 2020., u sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž - 1296/2016-3 od 11. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P - 235/2014 od 30. prosinca 2015., ispravljena rješenjem istog suda broj P – 235/2014-26 od 2. travnja 2020.

 

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je pitanje naznačeno u prijedlogu važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Isto tako, treba reći da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na pitanje kako ga je postavio tuženik ovisi o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, odnosno jer se postavljeno pitanje u bitnom odnosi na ocjenu dokaza provedenih u postupku kod utvrđivanja relevantnih činjenica od strane nižestupanjskih sudova. U tom smislu nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije (čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a).

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.