- 1 -              Rev 2969/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2969/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz V. G., OIB: …., koju zastupa punomoćnik A. Š., odvjetnik u V. G., protiv tuženika M. H. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u Odvjetničkokm društvu K. & P. j.t.d. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-200/18-2 od 3. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-128/2017-5 od 7. prosinca 2017., na sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-128/2017-5 od 7. prosinca 2017. suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da nije zakonit izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2002. godine, koji je tuženik M. H. d.o.o., S. (prije V. G.) OIB:…, dao tužiteljici K. J. iz V. G., OIB:…, odlukom od 12. ožujka 2008., pa navedenim otkazom radni odnos tužiteljice nije prestao.

 

II. Sudski se raskida ugovor o radu zaključen između tužiteljice K. J. iz V. G., OIB:…, i tuženika M. H. d.o.o., S., (prije V. G.) OIB:…, od 2. siječnja 2002. godine s danom 31. ožujka 2008. godine.

 

III. Nalaže se tuženiku M. H. d.o.o., S. (prije V. G.) OIB:…, da tužiteljici K. J. iz V. G., OIB:…, na ime izgubljene zarade isplati iznos od 2.047,18 kuna s kamatom od 01. travnja 2008., do 30. lipnja 2011., po stopi od 15% godišnje, a od 1. srpnja 2011. da do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do konačne isplate, prema zateznim kamatama obračunatim uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku M. H. d.o.o., S. (prije V. G) OIB:…, da tužiteljici K. J. iz V. G., T. OIB:…, naknadi štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od 18 prosječnih mjesečnih bruto plaća u iznosu od 70.135,92 kuna sa zateznom kamatom od 23. travnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 15% godišnje, a od 01. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do konačne isplate, prema zateznim kamatama obračunatim uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, a koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima sve do isplate, a sve u roku od 8 dana.

 

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 15.937,50 kuna zajedno sa zateznim kamata tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, prema stopi određenoj čl. 20. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 8 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-200/18-2 od 3. srpnja 2018. suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-128/2017-5 od 7. prosinca 2017. u točki I., II., III. i V. izreke, te u točki IV. izreke u dijelu kojim je njemu naloženo tužiteljici s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti iznos od 46.757,28 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

II. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana, preinačuje se ista presuda u točki IV. izreke u dijelu kojim je zahtjev tužiteljice za isplatu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu prihvaćen preko iznosa od 46.757,28 kn do iznosa od 70.135,92 kn, za daljnji iznos od 23.378,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 23.378,64 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za plaćanje troškova žalbe.

 

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za plaćanje troškova odgovora na žalbu.“

 

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka počinjenih pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu u skladu s revizijskim razlozima, a podredno ju ukine i predmet vrati nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova postupka tuženiku, uključujući i troškove revizije.

 

Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

 

Revizija nije osnovana.

 

U skladu s odredbom čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je nezakonit izvanredni otkaz ugovora o radu od 12. ožujka 2008., zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida, kao i zahtjev za naknadu neisplaćene plaće za razdoblje do dana sudskog raskida ugovora o radu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće, djelovala su četiri sindikata i više sindikalnih povjerenika, koji se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji ima prava i obveze radničkog vijeća u smislu odredbe čl. 155. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 – pročišćeni tekst, dalje: ZR) te da, iako su tuženiku ove okolnosti bile poznate, on se prije donošenja odluke o otkazu nije savjetovao ni s jednim od sindikalnih povjerenika. Na temelju takvih utvrđenja, nižestupanjski su sudovi zaključili da je postupak otkazivanja bio nezakonit u smislu čl. 155. st. 4. ZR u vezi s odredbom čl. 152. toč. 11. ZR, jer da bi odluka o otkazu bila zakonita, o namjeravanoj odluci poslodavac se morao savjetovati barem s jednim od sindikalnih povjerenika.

 

Nadalje, na temelju utvrđenja da je tužiteljica u trenutku otkazivanja bila u dobi od 49, godina, da je radila kod tuženika (i ranije kod njegovog pravnog prednika) ukupno 24 godine, 4 mjeseca i 29 dana, da je živjela u zajedničkom domaćinstvu sa suprugom koji se nalazio na dužem bolovanju te da je bila obveznica zakonskog uzdržavanja mlljt. kćeri u dobi od 11 godina, drugostupanjski sud je ocijenio da joj s obzirom na sve utvrđene okolnosti na ime naknade štete zbog sudskog raskida, na temelju odredbe čl. 123. ZR, tužiteljici pripada naknada u visini 12 prosječnih mjesečnih bruto plaća (46.757,28 kn), dok je u preostalom dijelu (za daljnjih 6 prosječnih mjesečnih bruto plaća) zahtjev tužiteljice odbijen.

 

Tuženik u reviziji neosnovano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u smislu da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama vezanima za opravdanost razloga za otkaz, a što da drugostupanjski sud nije sankcionirao pobijanom presudom, budući da obje nižestupanjske presude sadrže razloge o svim činjenicama odlučnim za rješenje ovog spora, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječje. U situaciji kada je sud utvrdio da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita već stoga što se poslodavac nije prije otkazivanja savjetovao sa kojim od sindikalnih povjerenika, razlozi zbog kojih je tužiteljici dat izvanredni otkaz i njihova opravdanost više nisu odlučni za presuđenje u ovom sporu i nije ih potrebno posebno obrazlagati.

 

Odredbom čl. 356. ZPP propisano je da pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Navodima u reviziji tuženik nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo time što nije pravilno primijenio odredbe čl. 155. st. 3. ZR, iznoseći shvaćanje da kada nije izabran zajednički sindikalni povjerenik to tuženik nije niti bio dužan prilikom otkazivanja ugovora o radu provesti postupak savjetovanja, jer se nije imao s kime savjetovati.

 

Međutim, suprotno tvrdnji tuženika, prema pravnom shvaćanju ovog suda, izraženom u nizu odluka (primjerice Revr-283/14, Revr-928/15 i Revr-177/18 i dr.) u situaciji kada poslodavac zna da kod njega djeluju dva ili više sindikat, te tko su sindikalni povjerenici tih sindikata, on se prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu morao savjetovati o tome barem s jednim od njih (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5671/13 od 13. svibnja 2015.). To iz razloga što odredbe ZR, koje obvezuju poslodavca da se prilikom donošenja odluke savjetuje sa sindikatima i da se na taj način omogući predstavnicima radnika da se izjasne o odlukama koje namjerava donijeti poslodavac, imaju za cilj zaštitu radnika, pa te odredbe ne mogu biti zaobiđene i izgubiti svoju svrhu samo time što se sindikati nisu mogli sporazumjeti o sindikalnom povjereniku.

 

Osporavajući nadalje u reviziji pravilnost primjene odredbe čl. 123. st. 1. ZR prilikom odlučivanja o naknadi štete zbog sudskog raskida ugovora o radu tuženik u reviziji osporava pravilnost utvrđenja obveze uzdržavanja mlljt. djeteta, međutim, takvi revizijski navodi, kojima tuženik prigovora pravilnosti ocjene izvedenih dokaza, sadrže prigovore činjenične naravi i kao takvi su nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, a u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

 

U preostalom dijelu, imajući u vidu sve utvrđene odlučne okolnosti, naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini 12 prosječnih bruto plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca ukazuje se, i prema ocjeni ovog suda, pravilno odmjerenom. Naime, sud je imao na umu sve odlučne okolnosti - prosječnu mjesečnu plaću tužiteljice isplaćenu u prethodna tri mjeseca, trajanje radnog odnosa tužiteljice kod poslodavca, njezinu dob u trenutku otkazivanja kao i obvezu uzdržavanja koja tereti tužiteljicu, a paušalni navodi u reviziji da bi dosuđena naknada bila protivna cilju kojem služi, te da se tužiteljica nedugo nakon otkazivanja zaposlila kod drugog poslodavca, nisu doveli u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Zbog sveg iznijetoga, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

 

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.