- 1 -              Rev 3036/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3036/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. C. d.o.o. u stečaju, OIB: …, Č., protiv tuženika B. P., vlasnika Proizvodno uslužnog obrta I. – u., O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. T., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7142/2016-3 od 12. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-977/2012-23 od 12. prosinca 2012., na sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7142/2016-3 od 12. travnja 2018. i presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-977/2012-23 od 12. prosinca 2012. u dijelu pod točkama 1. - 3. izreke te predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7142/2016-3 od 12. travnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-977/2012-23 od 12. prosinca 2012., a kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za korištenje građevinskog stroja za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 1.194,830,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te mu je ujedno naloženo tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 32.570,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen.

 

Protiv te drugostupanjske presude, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, reviziju je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s navodima revizije odnosno da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu naknade za korištenje građevinskog stroja u visini ugovorenoj Ugovorom o najmu stroja broj … od 12. kolovoza 1999., a koji je ugovor tužitelj otkazao 20. ožujka 2002., ali je građevinski stroj ostao u posjedu tuženika do 12. studenoga 2007.

 

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da je među strankama zaključen ugovor o najmu stroja kojeg je tuženik ispunjavao, međutim da je isti ugovor tužitelj otkazao, a tuženik je isti otkaz prihvatio, ali nije vratio stroj do 12. studenoga 2007. pa su utvrdili da tužitelju do toga dana pripada pravo na naknadu za uporabu stroja za utuženo razdoblje (1. siječnja 2003. do 12. studenoga 2007.) na temelju odredbe čl. 219. i čl. 277. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03 i 88/05 - dalje: ZOO/91) odnosno na temelju odredbi čl. 1120. i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 -dalje: ZOO/05).

 

U revizije tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u smislu da presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama ukazujući da je tuženik već u odgovoru na tužbu istakao prigovor da su prilikom zaključenja pravnog posla stranke imale namjeru zaključiti ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom, a ne ugovor o najmu, dakle da se radilo o prividnom ugovoru, a o kojem prigovoru nema razloga u presudama sudova nižeg stupnja. Također, ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno da sudovi nisu imali u vidu odredbe zakona koje se odnose na prividan ugovor, kao i da nije bilo mjesta primjeni propisa iz čl. 219. ZOO/91 odnosno čl. 1120. ZOO/05, budući je radni stroj koji se nalazio u posjedu tuženika nepotrošna stvar. Uz navedeno, smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osnova i visina tužbenog zahtjeva cijenjena tek prema odredbama ugovora koji je otkazan, a tužitelj nije dokazao da bi upravo na taj način ostvarivao prihod od građevinskog stroja koji je predmet ugovora i upravo u zatraženom iznosu.

 

Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Odredbama čl. 66. st. 1. i st. 2. ZOO/91, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja pravnog posla među strankama, propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. Nižestupanjski sudovi nisu raspravili sadržajno iznesen prigovor prividnosti ugovora o najmu, jer nisu utvrdili postoji li ili ne nesklad između volje i očitovanja ugovornih strana zbog kojeg one nisu željele sklapanje ugovora o najmu već ugovor o prodaji s obročnim otplatama cijene kako to tijekom postupka tvrdi tuženik.

 

Ugovorom o prodaji pokretne stvari s obročnim otplatama cijene obvezuje se prodavalac da preda kupcu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje da isplati njezinu cijenu u obrocima, u određenim vremenskim razmacima (čl. 542. st. 1. ZOO). Odredbom čl. 544. st. 1. ZOO/91, propisani su bitni sastojci ugovora o prodaji s obročnim otplatama cijene, a odlučnim se ukazuje postojanje suglasnosti volja stranaka u pogledu predmeta, cijene, ukupne svote svih obročnih otplata, svote svih pojedinih uplata i njihov broj, te rokove isplate pojedinih obroka, zatim odredba da kupac može odustati od ugovora ako odustanak saopći prodavatelju u pisanom obliku u roku od 3 dana od potpisivanja ugovora. Nadalje, pravila o prodaji s obročnim otplatama cijene vrijede i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu bit, kao što je, na primjer ugovor o zakupu s odredbom da će stvar koja je dana u zakup prijeći u vlasništvo zakupca ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme (čl. 550. st. 1. ZOO).

 

Ugovorom o najmu najmodavac se obvezuje predati najmoprimcu određenu stvar na upotrebu, a najmoprimac se obvezuje plaćati najamninu, dok pravo vlasništva nije preneseno na kupca činom predaje stvari (čl. 542. ZOO).

 

Stoga, da bi se pravilno moglo odlučiti o osnovanosti i visini zahtjeva tužitelja potrebno je prvenstveno raspraviti odlučnu činjenicu prikriva li zaključeni ugovor o najmu građevinskog stroja ugovor o prodaji tog stroja s obročnom otplatom cijene ili ne. Nakon utvrđenja pravne prirode ugovora zaključenog među strankama biti će moguće ocijeniti učinke tog ugovora te utvrditi je li obrok ugovoren kao najamnina dosta ugovorena cijena korištenja stroja ili obrok otplate kupoprodajne cijene stroja.

 

Pri tom valja još reći da, s obzirom da je u konkretnom slučaju ugovor tužitelj otkazao, a da je to tuženik prihvatio, međutim da se stroj nakon toga nalazio u posjedu tuženika kroz utuženo razdoblje, tj. do 12. studenoga 2007. kada je nesporno stroj vraćen tužitelju, dolazi u obzir primjena odredbi čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) koje propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika.

 

Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

 

Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

 

Odredbom čl. 219. ZOO/91 odnosno sada čl. 1120. ZOO/05 propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

 

Ovaj sud je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. vezano za primjenu i tumačenja odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“, a na koje pravno shvaćanje pravilno u reviziji ukazuje tuženik.

 

Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, kao u konkretnom slučaju, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZVDSP.

 

Na temelju sveg iznesenog, ovaj je sud ustanovio da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude. Stoga je valjalo presude sudova prvog i drugog stupnja ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

Kako je za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu u pogledu glavnog zahtjeva, nije moguće ispitati niti pravilnost donesene odluke o troškovima postupka, koja o tom uspjehu ovisi.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju, raspraviti sve odlučne činjenice za rješenje spornog odnosa među strankama i potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.