- 1 -              Poslovni broj: Usž-4519/20-2

 

Poslovni broj: Usž-4519/20-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te sudskog savjetnika Tomislava Jukića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. d.o.o., O., kojeg zastupa opunomoćenica M. A., odvjetnica u V.,  protiv tuženika Državnoga inspektorata Republike Hrvatske, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi kontrole zaštite potrošača, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-722/2020-11 od 29. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-722/2020-11 od 29. rujna 2020.

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka. 

 

Obrazloženje

 

Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-722/2020-11 od 29. rujna 2020. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika klasa: UP/II-336-02/20-01/102, urbroj: 443-01-23-01/5-20-2 od 5. svibnja 2020. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima. U žalbi u bitnome ponavlja tužbene navode.

Nadalje, ističe da presuda u obrazloženju ne sadrži valjane i prihvatljive razloge iz kojih su usvojeni navodi tuženika. Razlozi koji se navode nisu prihvatljivi jer su protivni međusobno, kao i provedenim dokazima i to poglavito materijalnim dokazima u spisu koje je sud pogrešno ocijenio pa je posljedično pogrešno zaključio o činjenicama od kojih zavisi pravilna primjena materijalnog prava. Dodaje da se sud neosnovano poziva na Zakon o zaštiti potrošača s obzirom da je tužitelj veletrgovac.

Navodi da je osnovni prijepor među strankama primjenjuje li se Odluka o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode od 14. ožujka 2020. („Narodne novine“ 30/20.; dalje: Odluka) od stupanja na snagu ili se primjenjuje retroaktivno od 30. siječnja 2020.  Sud je prihvatio zaključak tuženika da se navedena Odluka primjenjuje od 30. siječnja 2020. slijedom čega tužitelj ukazuje na odredbu članka 90. Ustava koja zabranjuje retroaktivnost. Dodaje da je nejasno je li sud utvrdio da je tužitelj postupao suprotno odredbama Odluke.

Ističe da je Odluka od dana stupanja na snagu, odnosno od 16. ožujka 2020. zabranila povećanje cijena određenih proizvoda u odnosu na cijene koje su ti proizvodi imali na dan 30. siječnja 2020. što nikako ne znači da se Odluka primjenjuje retroaktivno kako to, po mišljenju tužitelja, tumači prvostupanjski sud. Dodaje da tužitelj nije povisio veleprodajnu cijenu kada se uspoređuje s cijenom na dan 30. siječnja 2020. pa shodno tome nije postupao protivno Odluci.

Tužitelj navodi da je registriran za obavljanje trgovine na veliko medicinskim proizvodima te da niti jedna odredba mjerodavnih i primjenjivih propisa ne normira način određivanja cijena medicinskih proizvoda niti najveće cijene istih.

Navodi da je rješenje tuženika o zabrani obavljanja trgovine prema odredbi članka 68. stavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“ 87/08., 96/08., 116/18., 76/09., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19. i 32/20.) nezakonito iz razloga jer ne postoji kršenje propisa pri primjeni veleprodajnih marži na medicinske proizvode.

Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu tužitelja te pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika uz naknadu troška za sastav ove žalbe.

Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da se izrečena upravna mjera tužitelju temelji na činjenici da tužitelj obavlja radnje nepoštenog trgovanja, zbog prodaje medicinskih proizvoda obuhvaćenih Odlukom, pri čemu zaračunava izrazito velike i neuobičajene visoke veleprodajne marže te na taj način tužitelj, kao trgovac, obavlja radnje koje sprječavaju ili otežavaju poslovne odnose drugih trgovaca, čime ujedno povređuje dobre trgovinske običaje. Ističe i da zaračunavanjem visokih veleprodajnih marži, čime izrazito poskupljuju medicinski proizvodi pri obavljanju trgovine na veliko, tužitelj utječe te otežava poslovanje i brojnih trgovaca koji se bave trgovinom na veliko, čime ih dovodi u neravnopravan položaj na tržištu kao i onih koji se bave trgovinom na malo koji su također dovedeni u situaciju da povisuju cijene medicinskih proizvoda, čime se dovodi u pitanje njihovo poslovanje i konkurentnost na tržištu zbog čega im je otežano tržišno natjecanje s drugim trgovcima.

Predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu tužitelja.

Žalba nije osnovana.

Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1.  Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 5. svibnja 2020. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 1. travnja 2020. kojim se zabranjuje tužitelju obavljanje radnji nepoštenog trgovanja odnosno nepoštenih radnji glede otežavanja poslovnih odnosa drugih trgovaca nakon izbijanja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, zaračunavanjem vrlo visokih marži za proizvode (zaštitne maske i dezinficijensi za ruke), a koji proizvodi su obuhvaćeni Odlukom o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode od 14. ožujka 2020., dok se utvrđeni nedostaci ne otklone, a najkraće na rok od 30 dana od dana dostave toga rješenja (točka 1.), određeno je da će se mjera zabrane iz točke 1. izvršiti pečaćenjem prodajnog objekta, opreme i sredstava pomoću kojih se obavlja trgovina (točka 2.); da se iznimno mjera iz točke 1. neće provesti pečaćenjem ako trgovac najkasnije u roku pet radnih dana od dana dostave rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti, nadležnom inspektoru dostavi dokaz da su utvrđeni nedostaci otklonjeni kao i o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 30.000,00 kuna u državni proračun, a u protivnom će se rješenje provesti pečaćenjem sljedeći radni dan nakon isteka roka za dostavu propisanih dokaza (točka 3.); te da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka 4.).

Prvostupanjski je sud, odlučujući o tužbi tužitelja protiv rješenja tuženika, održao raspravu, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja odluke tuženika sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.

Uvidom u spis prvostupanjskog suda kao i obrazloženje presude utvrđeno je da je  prvostupanjski sud utvrdio da je kod tužitelja proveden inspekcijski nadzor nad poslovanjem tužitelja u predmetu kontrole obavljanja djelatnosti trgovine na veliko. U inspekcijskom nadzoru je utvrđeno da su u prodaji zatečeni medicinski proizvodi: zaštitne maske i dezinficijensi, za koje je predočena dokumentacija iz koje su vidljivi podaci o nabavnoj i prodajnoj cijeni navedenih proizvoda. Uvidom u predočenu dokumentaciju utvrđeno je koje je proizvode tužitelj nabavio, od kojih dobavljača i po kojoj cijeni te kome su i po kojoj cijeni proizvodi dalje prodavani, odnosno s kojom veleprodajnom maržom.

Inspekcijskim nadzorom prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj obavljao radnje nepoštenog trgovanja na način da je za medicinske proizvode primijenio neuobičajeno visoke veleprodajne marže (i to: maržu od 594,44% za proizvod NW maske kir. na gumicu 3sl a50; maržu od 525% za proizvod NW maske kir. na vez. 3sl a50; maržu od 164,18% za proizvod Bis Handysept I 1, alkoholno sredstvo za dezinfekciju ruku; maržu od 117,12% za proizvod Bis Handysept 340 ml, alkoholno sredstvo za dezinfekciju ruku; maržu od 158% za proizvod Bis Handysept CLP 5 1, alkoholno sredstvo za dezinfekciju ruku te maržu od 50% za proizvod Plivasept pjenušavi 4,5% 3 L EC T).

Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, žalbenim navodima tuženika nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 2. točku 12., članak 3. stavak 1., članak 4. stavak 1., članak 7., članak 63. stavke 1. i 2., članak 64. stavak 1. podstavak 5., članak 68. stavak 1. podstavak 8. i članak 68. stavka 4., 5., 6. i 10. Zakona o trgovini.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se tužitelj bavio nepoštenim trgovanjem kojim je povrijedio dobre trgovačke običaje.

Valja napomenuti da je navedeno utvrđeno u okolnostima konkretnog slučaja na koje ukazuju prvostupanjski sud i tuženik. Prvostupanjski sud i tuženik ukazali su na činjenicu da je Odlukom o proglašavanju opasnosti od epidemije od 4. ožujka 2020. Ministarstvo zdravstva proglasilo opasnost od epidemije zarazne bolesti COVID-19, a da je epidemija proglašena 11. ožujka 2020.; da je predmet inspekcijskog nadzora kod tužitelja bila prodaja medicinskih proizvoda (zaštitne maske i dezinfekcijska sredstva) koji su građanima Republike Hrvatske u posebnim okolnostima epidemije potrebni radi zaštite njihovog zdravlja i života; da se radi o proizvodima koji su obuhvaćeni Odlukom o iznimnim mjerama kontrole cijena za određene proizvode od 14. ožujka 2020. čime je i Vlada Republike Hrvatske potvrdila važnost tih medicinskih proizvoda i potrebu da se omogući pristup tim proizvodima radi zaštite građana i njihovog zdravlja.

Prvostupanjski sud je prihvatio zaključak tuženika da za utvrđenje kako se tužitelj bavi nepoštenim trgovanjem koje je sukladno odredbama Zakona o trgovini zabranjeno, nije nužno postojanje zakonski točno određene najviše moguće veleprodajne marže. Povećanje veleprodajne marže za pojedine proizvode do gotovo 600% svodi se na nepošteno trgovanje jer su trgovcima koji kupuju proizvode na koje je zaračunata takva visoka marža otežani poslovni odnosi s drugim trgovcima čime su dovedeni u nepovoljniji položaj jer izrazito povećanje veleprodajne cijene po kojoj su dobavili medicinske proizvode nužno dovodi do povećanja cijena tih proizvoda i u maloprodaji što može utjecati na njihovo daljnje poslovanje.

Prema mišljenju ovog Suda, imajući na umu navedene, izvanredne i specifične okolnosti konkretnog slučaja, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenje tuženika da je tužitelj nepošteno trgovao.

Iz obrazloženja presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je predmet nadzora kod tužitelja bila isporuka robe u razdoblju od 13. siječnja do 13. ožujka 2020. dakle, u razdoblju prije donošenja Odluke, slijedom čega nije utvrđeno postupanje tužitelja suprotno odredbama Odluke. Stoga nije osnovan taj prigovor tužitelja.

Sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužitelja, s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.

Ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra neosnovanima i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

 

 

U Zagrebu 20. siječnja 2021.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.