- 1 -              Revd 3261/2020-2

Broj: Revd 3261/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B. iz N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u  Odvjetničkom društvu L. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-977/2019-4 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-681/2019 (pravilno P-213/19) od 29. listopada 2019.,  u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2021.

r i j e š i o  j e:

              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-977/2019-4 od 17. rujna 2020. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

              Tuženik P. b. Z. d.d.  Z. (dalje u tekstu: banka) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-977/2019-4 od 17. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-681/2019 (pravilno P-213/19) od 29. listopada 2019.

              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

              Pobijanom presudom je odlučeno o tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnim određene odredbe ugovora o kreditu broj … od 29. lipnja 2007. sklopljenim između stranaka, kao i zahtjevu za povrat iznosa naplaćenog primjenom jednostrano promjenjive kamatne stope po odluci banke.

              Tužitelju je dosuđen iznos koji je naplaćen obračunom kamate primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke za koju je sud našao da je ništetna, ali da i bez te odredbe ugovor može ostati na snazi.

              Prvo pitanje, kojim tuženik pita "je li sud u individualnoj parnici, koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezan pravnim utvrđenjem iz takve presude ako se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa koji su  bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a ZPP", nije važno za rješenje ovog spora.

              U ovoj parnici se glede deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva radi o istoj kategoriji pravnih odnosa kao što je to bio slučaj u sporu radi kolektivne zaštite interesa potrošača. Riječ je o sudskom razrješenju pravnih odnosa nastalih na temelju ugovora o kreditu s ugovorenom jednostrano promjenjivom kamatnom stopom, bez unaprijed određenih parametara promjene. Sud je u ovoj parnici ocijenio ništetnima određene odredbe ugovora na temelju činjenica utvrđenih u postupku dokazivanja u ovom sporu, a samo u odnosu na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva se pozvao i na pravno shvaćanje iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

              Kondemnatorni tužbeni zahtjev nije bio predmetom kolektivnog spora, jer u tom sporu nije bilo riječi o zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi nezakonito ugovorenih kamata. Ujedno se napominje da je glede pravnih učinaka presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača i vezanosti suda u individualnim parnicama radi utvrđenja ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ujednačena praksa revizijskog suda.

              Drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda (Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i dr.).

              Treće pitanje, kojim tuženik u suštini pita je li pokretanje spora povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača prva radnja kojom se u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima prekida zastara u individualnim parnicama u kojima tužitelji potražuju isplatu stečenog na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o potrošačkom kreditu, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

              Riječ je o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-2245/17-2 i dr.), a o kojem je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje (1/20) na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.

              Stoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 20. siječnja 2021.