Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev 1729/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud, članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. R. P. S., OIB: …, 2) J. P. S., OIB: …, 3) I. P. S., OIB: …, 4) M. P. S., OIB: …, 5) L. P. S., OIB: …, tužitelji pod 2) do 5) zastupani po zakonskoj zastupnici, ovdje tužiteljici pod 1), 6) J. P. S., OIB: …., svi iz P., i 7) R. O. iz P., OIB: …, svi iz P., zastupani po punomoćnici S. O., odvjetnici u Odvjetničkom društvu N. i dr. Z., protiv tuženice R. H., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko - upravnom odjelu, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-191/15-2 od 9. svibnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1944/10 od 31. listopada 2014., na sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-191/15-2 od 9. svibnja 2017., kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu 1. tužiteljice, odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-191/15-2 od 9. svibnja 2017., kojim je odlučeno o tužbenim zahtjevima 2. - 5. tužitelja, odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-191/15-2 od 9. svibnja 2017., potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1944/10 od 31. listopada 2014. kojom je suđeno:
„I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da plati tužiteljima pod 1) do 5) na ime rente zbog izgubljenog uzdržavanja ukupan iznos od 154.032,05 kuna i to tužiteljici pod 1) R. P. S. ukupan iznos rente od 101.417,49 kn, a tužiteljima pod 2) J. P. S., 3) I. P. S., 4) M. P. S. i 5) L. P. S. ukupan iznos rente od 13.153,64 kn svakom, koji predstavlja razliku plaće koju bi pokojni primao da je radio i mirovine koju primaju tužitelji, sve od ožujka 2010. godine pa do rujna 2014. godine, a nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da dospjele neisplaćene iznose plati odjednom a buduće iznose rente kako budu dospijevali, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do plaćanja, a buduće dospijevajući iznos rente kako budu dospijevali i to od 5. pa najkasnije do 10-og u tekućem mjesecu sve na ruke Ružice Polić Strinić kao tužiteljice pod 1) i zakonske zastupnice tužitelja pod 2) do 5) i to:
- tužiteljici pod 1) R. P. S. iznos od 20 % od razlike plaće koju bi ostvarivao njen pokojni suprug da je živ
-tužitelju pod 2) J. P. S. iznos od 20 % od razlike plaće koju bi ostvarivao pokojni otac da je živ
- tužitelju pod 3) I. P. S. iznos od 20 % od razlike plaće koju bi ostvarivao pokojni otac da je živ
- tužiteljici pod 4) M. P. S. iznos od 20 % od razlike plaće koju bi ostvarivao pokojni otac da je živ
- tužiteljici pod 5) L. P. S. iznos od 20 % od razlike plaće koju bi ostvarivao pokojni otac da je živ,
i to tužiteljici pod 1) R. P. S.:
- za ožujak 2010. g. 2.758,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2010. do plaćanja,
- za travanj 2010. g. 2.624,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. svibnja 2010. do plaćanja,
- za svibanj 2010. g. 2.624,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2010. do plaćanja,
- za lipanj 2010. g. 2.624,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2010. do plaćanja,
- za srpanj 2010. g. 2.624,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2010. do plaćanja,
- za kolovoz 2010. g. 2.624,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2010. do plaćanja,
- za rujan 2010. g. 2.624,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2010. do plaćanja,
-za listopad 2010. g. 2.624,53 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenog 2010. do plaćanja,
- za studeni 2010. g. 2.704,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2010. do plaćanja,
- za prosinac 2010. g. 2.704,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2011. do plaćanja,
- za siječanj 2011. g. 2.704,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2011. do plaćanja,
- za veljaču 2011. g. 2.704,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2011. do plaćanja,
- za ožujak 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2011. do plaćanja,
- za travanj 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. svibnja 2011. do plaćanja,
- za svibanj 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2011. do plaćanja,
- za lipanj 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2011. do plaćanja,
-za srpanj 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2011. do plaćanja,
- za kolovoz 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2011. do plaćanja,
- za rujan 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2011. do plaćanja,
- za listopad 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenog 2011. do plaćanja,
- za studeni 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2011. do plaćanja,
- za prosinac 2011. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2012. do plaćanja,
- za siječanj 2012. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2012. do plaćanja,
- za veljaču 2012. g. 1.594,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2012. do plaćanja,
- za ožujak 2012. g. 1.547,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2012. do plaćanja,
- za travanj 2012. g. 1.578,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. svibnja 2012. do plaćanja,
- za svibanj 2012. g. 1.578,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2012. do plaćanja,
- za lipanj 2012. g. 1.578,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2012. do plaćanja,
- za srpanj 2012. g. 1.578,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2012. do plaćanja,
- za kolovoz 2012. g. 1.535,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2012. do plaćanja,
- za rujan 2012. g. 1.557,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2012. do plaćanja,
- za listopad 2012. g. 1.557,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenog 2012. do plaćanja,
- za studeni 2012. g. 1.557,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2012. do plaćanja,
- za prosinac 2012. g. 1.557,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2013. do plaćanja,
- za siječanj 2013. g. 1.557,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2013. do plaćanja,
- za veljaču 2013. g. 1.557,46 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2013. do plaćanja,
- za ožujak 2013. g. 1.488,91 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2013. do plaćanja,
- za travanj 2013. g. 1.535,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. svibnja 2013. do plaćanja,
- za svibanj 2013. g. 1.535,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2013. do plaćanja,
- za lipanj 2013. g. 1.535,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2013. do plaćanja,
- za srpanj 2013. g. 1.535,07 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2013. do plaćanja,
- za kolovoz 2013. g. 1.707,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2013. do plaćanja,
- za rujan 2013. g. 1.726,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2013. do plaćanja,
- za listopad 2013. g. 1.726,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenog 2013. do plaćanja,
- za studeni 2013. g. 1.726,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2013. do plaćanja,
- za prosinac 2012. g. 1.726,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2014. do plaćanja
- za siječanj 2014. g. 1.910,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2014. do plaćanja,
- za veljaču 2014. g. 1.910,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2014. do plaćanja,
- za ožujak 2014. g. 1.910,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2014. do plaćanja,
- za travanj 2014. g. 1.910,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. svibnja 2014. do plaćanja,
- za svibanj 2014. g. 1.910,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2014. do plaćanja,
- za lipanj 2014. g. 1.910,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2014. do plaćanja,
- za srpanj 2014. g. 1.910,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2014. do plaćanja,
- za kolovoz 2014. g. 1.910,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2014. do plaćanja,
dok je tužiteljima pod 2) do 5) dužna plaćati svakome:
- za ožujak 2010. g. 1.118,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2010. do plaćanja,
- za travanj 2010. g. 984,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. svibnja 2010. do plaćanja,
- za svibanj 2010. g. 984,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2010. do plaćanja,
-za lipanj 2010. g. 984,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2010. do plaćanja,
- za srpanj 2010. g. 984,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2010. do plaćanja,
- za kolovoz 2010. g. 984,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2010. do plaćanja,
- za rujan 2010. g. 984,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2010. do plaćanja,
- za listopad 2010. g. 984,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. studenog 2010. do plaćanja,
- za studeni 2010. g. 1.024,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2010. do plaćanja,
- za prosinac 2010. g. 1.024,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2011. do plaćanja,
- za siječanj 2011. g. 1.024,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2011. do plaćanja,
- za veljaču 2011. g. 1.024,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2011. do plaćanja,
- za siječanj 2014. g. 125,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2014. do plaćanja,
- za veljaču 2014. g. 125,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2014. do plaćanja,
-za ožujak 2014. g. 125,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. travnja 2014. do plaćanja,
- za travanj 2014. g. 125,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. svibnja 2014. do plaćanja,
- za svibanj 2014. g. 125,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2014. do plaćanja,
- za lipanj 2014. g. 125,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2014. do plaćanja,
- za srpanj 2014. g. 125,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2014. do plaćanja,
- za kolovoz 2014. g. 125,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2014. do plaćanja,
a nadalje, tuženica je dužna tužiteljici pod 1) plaćati rentu u mjesečnom iznosu od 1.910,34 kn, a tužiteljima pod 2) do 5) dužna plaćati rentu u mjesečnom iznosu od 125,79 kn za svako dijete za izgubljeno uzdržavanje počevši od 1. rujna 2014. godine pa nadalje s time da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajući svakog 1. do 5. u mjesecu sve sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do plaćanja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 156.770,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presude (31. listopada 2014.) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.“
Protiv navedene presude suda drugog stupnja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), ističući razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Tužitelji na reviziju nisu odgovorili.
Revizija djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.
U odnosu na reviziju protiv dijela presude kojim je odlučeno o tužbenim zahtjevima 2. - 5. tužitelja:
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.); ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.); odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).
Spor u ovoj pravnoj stvari nije radni spor kojeg ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a presuda nije donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, već na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju. Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na svakog od 2. - 5. tužitelja ne prelazi propisani granični iznos od 200.000,00 kn za dopuštenost revizije pa revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, u odnosu na dio presude kojim je odlučeno o njihovim tužbenim zahtjevima, nije dopuštena.
U konkretnom slučaju bila bi stoga dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
Da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznavati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko važno pitanje i kako ono zapravo glasi.
U reviziji tuženica iznosi razloge zbog kojih drži da je prilikom donošenja presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo, međutim nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, a što je dužna prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP, pa revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost tzv. izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.
Zbog iznijetog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b. st. 2. ZPP, revizija tuženice u tom je dijelu odbačena kao nedopuštena.
U odnosu na reviziju protiv dijela presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu 1. tužiteljice:
Kako vrijednost predmeta spora u odnosu na dio pobijane presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu 1. tužiteljice (dosuđeno joj je 101.417,49 kn na ime dospjele rente te buduća renta u mjesečnom iznosu od 1.910,34 kn, što prema odredbi čl. 36. ZPP iznosi 114.604,20 kn), ukupno iznosi 216.021,69 kn dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Nadalje, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi (čl. 386. st. 1. ZPP). Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
Tuženica, iako paušalno ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije određeno izložila u čemu bi se ta povreda sadržano očitovala niti o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi pa ovaj sud, na temelju citirane odredbe čl. 386. st. 1. ZPP presudu u svezi tog navoda revizije nije ispitivao.
Prilikom donošenja pobijane presude ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
U reviziji tuženica, u odnosu na prihvaćanje tužbenog zahtjeva 1. tužiteljice, ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odgovornost tuženice ocjenjivao po načelu objektivne odgovornosti, a ne po načelu presumirane krivnje.
Polazeći od toga da je tuženica tijekom ovog postupka priznala u cijelosti tužbeni zahtjev koji se odnosio na naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog smrti bliske osobe (supruga 1. tužiteljice) a u odnosu na zahtjev za naknadu štete na ime zatražene rente priznala je osnovu zahtjeva, dakle time i odgovornost za štetu, dok je osporila visinu zahtjeva za isplatu rente (ročište 21. kolovoza 2013.) sud je pravilno u nastavku postupka raspravljao i izvodio dokaze u pogledu sporne visine tog zahtjeva. Budući da pitanje odgovornosti za štetu nije bilo sporno, presude nižestupanjskih sudova nisu pogrešno utemeljene na utvrđenoj objektivnoj odgovornosti tuženice, kao što to ona u reviziji tvrdi. Pobijana presuda, kao i presuda suda prvog stupnja, u dijelu koji je tuženica osporavala, pravilno su utemeljene na odredbi čl. 1094. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08.).
Zbog svega navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.