- 1 -              Revd 2749/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2749/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada P. P. OIB: …, P., protiv I. tuženika B. M. OIB: …, iz P., i II. tuženika Ž. M., OIB: …, iz P., kojeg zastupa punomoćnik A. Z., odvjetnik u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-609/2017-2 od 12. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-832/2016-34 od 13. siječnja 2017., na sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

Prijedlog II. tuženika Ž. M. za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

II. tuženik Ž. M. (dalje: tuženik) je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-609/2017-2 od 12. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-832/2016-34 od 13. siječnja 2017., a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje etažnog vlasništva tužitelja te izdavanje tabularne isprave.

 

Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.

 

Prijedlog nije dopušten.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

Naime, tuženik u prijedlogu ističe procesnopravna pitanja koja glase:

 

„A. Da li raspravni sud može bez obrazloženja ne provesti dokaz koji je značajan za valjanost osnovanosti tužbe?.

 

B. Da li drugostupanjski sud odlučujući o žalbi, može na ukazano po žalitelju, a što je u suprotnosti s odlukom i obrazloženjem prvostupanjskog suda, bez argumentacije i obrazloženja okvalificirati navode žalbe kao neosnovane, sam s navodom da su isti navodi neosnovani?,

 

Kao razlog važnosti ovih pitanja tuženik ukazuje na sadržaj odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-2732/88 od 6. lipnja 1989.

 

Tuženik postavlja slijedeća materijalnopravna pitanja:

 

C) Da li se nesavjesnost stjecatelja prava vlasništva nekretnine presumira ako je u trenutku opravdanja predbilježbe prava vlasništva sa prijedlogom za uknjižbu bilo zabilježeno glede predmetne nekretnine zabilježba spora i privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine, a koje su upisane nakon predmetne predbilježbe prava vlasništva?

 

D) Da li brisanje predbilježbe prava vlasništva nekretnine bez obavijesti nositelju toga prava koje je predbilježeno, isto prema njemu može proizvesti pravne učinke?

 

F) Da li rješenje o povratu u prijašnje stanje zemljišno knjižnog upisa koje je prethodilo upisu predbilježbe prava vlasništva, a da u tom postupku povrata u prijašnje stanje nosilac prava koje je predbilježeno nije bilo stranka i taj postupak o povratu u prijašnje stanje nije zaveden u zemljišne knjige prije upisa predmetne predbilježbe?“

 

Procesnopravna pitanja postavljena u prijedlogu (A. i B.), u suštini, odnose se na to je li sud prilikom donošenja presude sud eventualno propustio izvesti dokaz koji predlagatelj smatra da je trebalo izvesti odnosno propustio ocijeniti i obrazložiti u odluci neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnim, a sud ne, ali i na način koji tužitelj smatra pravilnim, a što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Što se tiče postavljenih materijalnopravnih pitanja (C. - F) predlagatelj je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je upravo neko od navedenih pitanja bilo važno ne samo za odluku u konkretnom sporu (što vrlo opširno obrazlaže), već i u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedeno pitanje bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. U prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje prakse revizijskog suda o pojedinom pitanju ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo. Općenito navođenje kao razloga važnosti nedostataka u postupanju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju, što je prema mišljenju predlagatelja, rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava, samo po sebi ne opravdava intervenciju revizijskog suda.

 

Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.