- 1 -              III Kr 117/2020-3

Broj: III Kr 117/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. I. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 4. rujna 2019.  broj K-1053/2018-33 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 29. studenog 2019. broj Kž-697/2019-6, u sjednici održanoj 20. siječnja 2021.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog B. I. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 4. rujna 2019. broj K-1053/2018-33, potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku od 29. studenog 2019. broj Kž-697/2019-6 , optuženi B. I. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. u tu mu je kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. lipnja 2018. pa nadalje. Na temelju članka 69. KZ/11. izrečena mu je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine, time da će se izvršavanje te mjere obustaviti ako prestanu razlozi zbog kojih je izrečena. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11. od optuženog B. I. trajno je oduzeto 98,01 grama droge heroin te je određeno da će se ista po pravomoćnosti presude uništiti sukladno članku 181. stavku 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.). Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. određeno je da je optuženi B. I. dužan platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 15.265,00 kuna, od čega se iznos od 11.715,00 kuna odnosi na troškove psihijatrijskih vještačenja, iznos od 1.550,00 kuna na troškove toksikološkog vještačenja, a iznos od 2.000,00 kuna na paušalne troškove kaznenog postupka.

Protiv te pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni B. I. osobno „temeljem čl. 515 iz čl. 517 st (1) t.3), zbog čl. 468. st (2) iz povrede čl. 10. ZKP-u“, ne navodeći prijedlog u kojem smislu postupiti s pobijanom presudom.

Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude sa spisom predmeta bio je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev od 21. rujna 2020. broj Ksm-DO-170/2020 predložilo da se taj zahtjev odbije kao neosnovan. Ovaj odgovor dostavljen je na znanje osuđenom B. I. i njegovom branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

Podnositelj zahtjeva ističe da se pobijana presuda temelji na samo jednom dokazu, i to pribavljenom na nezakonit način. Tvrdi da je riječ o dokazu kojega je pribavio policijski službenik putem jedino njemu poznatog dilera kojeg nije prijavio kao pouzdanika, čime da su prikriveni tragovi samovoljnim ostavljanjem na slobodi dilera, a zatvaranjem 60-godišnjeg ovisnika.

Iz izloženoga proizlazi da podnositelj zahtjeva smatra da je u pravomoćno okončanom kaznenom postupku počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. zbog toga što se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu (članak 10. ZKP/08.).

Međutim, pobijana presuda utemeljena je na činjenici pronalaska kod osuđenog B. I. 98,01 grama droge heroin, a tu okolnost osuđenik je sam opisao u obrani, navevši i kada i kako je kupio tu količinu droge, pri čemu je osporio samo svrhu njenog nabavljanja. Osuđenik u zahtjevu ne obrazlaže zbog čega bi oduzimanje od njega navedene droge bilo posljedica nezakonitog postupanja djelatnika policije – protuzakonitog korištenja pouzdanika – niti ukazuje na neke dokaze u spisu koji bi ukazivali na tu mogućnost, a okolnost da nije utvrđen identitet osobe od koje je on kupio drogu posljedica je prvenstveno načina njegove obrane da ne zna ime ni prezime osobe koja ga je uputila na prodavatelja heroina, za kojega je naveo da se zove M., ali da mu ne zna prezime.

Zbog iznesenog, nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. koju u zahtjevu ističe osuđenik.

Slijedom svega izloženoga, zahtjev osuđenog B. I. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 512. u vezi s člankom 519. ZKP/08.-19., odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 20. siječnja 2021.