- 1 - I Kž 541/2020-7
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. P., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 8. srpnja 2020. broj K.1/2020, u sjednici održanoj 20. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e:
I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog J. P., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalbe državnog odvjetnika i optuženog J. P. su bespredmetne.
Obrazloženje
Pobijanom presudom od 8. srpnja 2020. broj K.1/2020, Županijski sud u Dubrovniku proglasio je krivim optuženog J. P. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te ga je za navedeno kazneno djelo na temelju članka 227. stavka 4. u vezi sa člankom 48. stavkom 1. i 2. i člankom 49. stavkom 3. KZ/11. (pravilno bi bilo člankom 49. stavkom 1. točkom 3. KZ/11.) osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
Na temelju članka 72. stavka 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 2 (dvije) godine.
Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženik je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 8. ZKP/08., a koji se odnose na troškove paušala u iznosu od 1.000,00 kuna, troškove obdukcije i pogrebnih usluga u ukupnom iznosu od 4.604,46 kuna, troškove prometnog vještačenja u iznosu od 2.720,00 kuna i troškove vještaka I. B. u iznosu od 720,25 kuna.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske temeljem članka 480. stavka 1. ZKP/08. preinači prvostupanjsku presudu.
Žalbu je podnio i optuženik po braniteljici, odvjetnici V. B., također zbog odluke o kazni, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da "pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje".
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Sjednica vijeća održana je, sukladno odredbi članka 475. stavka 4. ZKP/08., u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženog Josipa Pušića i braniteljice optuženika, odvjetnice V. B., s obzirom da su isti, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici bili uredno obaviješteni.
Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su bespredmetne.
Ispitujući u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka prvostupanjske presude, u odnosu na subjektivni element presuđenog kaznenog djela, proturječan razlozima presude, a razlozi koji su dani o ovoj odlučnoj činjenici su potpuno nejasni pa se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati.
Naime, iz činjeničnog opisa, zakonskog opisa i pravne oznake izreke presuđenog kaznenog djela proizlazi da je optuženik, u odnosu na zabranjenu posljedicu odnosno ugrožavanje sigurnosti prometa, postupao s oblikom krivnje koji se naziva neizravna namjera, pri čemu treba napomenuti da je kod neizravne namjere, a kod ovakvih kaznenih djela, počinitelj svjestan da uslijed stanja u kojem se nalazi i načina njegove vožnje može nastupiti zabranjena posljedica odnosno da može dovesti u opasnost živote i tijela drugih sudionika u prometu ili imovinu velikih razmjera te unatoč tome na tako nešto i pristaje, dok se smrtna posljedica koja u takvim situacijama nastaje ima pripisati nehaju, a ne neizravnoj namjeri.
U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik upravljao osobnim automobilom u alkoholiziranom stanju pri koncentraciji od 1,15 g/kg alkohola u krvi, zbog čega je bio nesposoban za sigurnu vožnju i neprilagođenom brzinom od najmanje 102 km/h pa je uslijed navedenih propusta, pristajući da neprilagođenom brzinom i vožnjom u alkoholiziranom stanju ugrozi sigurnost ostalih sudionika u prometu, prešao na lijevi kolnički trak gdje je došlo do sudara s vozilom koje je nailazilo iz suprotnog smjera, kojom prigodom je vozač iz navedenog vozila zadobio višestruke tjelesne ozljede opasne po život, a od kojih ozljeda je na mjestu nesreće i preminuo.
Međutim, iz djela obrazloženja prvostupanjske presude, gdje su izneseni razlozi koji se odnose na subjektivne elemente ovog kaznenog djela (str. 6., 3. odlomak odozgo), sud prvog stupnja, kada obrazlaže oblik krivnje s kojim je postupao optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu, ali i posljedicu koja je nastupila u ovoj prometnoj nezgodi, navodi da je "okrivljenik bio svjestan da može prouzrokovati prometnu nezgodu u cestovnom prometu, u kojoj može biti prouzročena smrt neke osobe, jer je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola ..., krećući se neprilagođenom i nedozvoljenom brzinom ..., ali je na sve to pristao."
Stoga, a imajući u vidu sve prethodno izloženo, po ocjeni suda drugog stupnja, postoji proturječje između izreke i razloga pobijane presude u pogledu odlučne činjenice odnosno oblika krivnje s kojim je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu počinjeno te u odnosu na posljedicu (smrtnu) koja je tom prilikom nastupila.
Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu (ugrožavanje sigurnosti ostalih sudionika u prometu) postupao s neizravnom namjerom, dok se sama smrtna posljedica, koja je tom prilikom nastala kod oštećenog I. M. ima pripisati njegovom nehaju, a iz razloga koji su u prvostupanjskoj presudi dani u odnosu na ove odlučne činjenice proizlazi da je optuženik, ne samo u odnosu na zabranjenu posljedicu, već i u odnosu na smrtnu posljedicu koja je nastupila kod oštećenika, kao posljedica ove prometne nezgode, postupao s neizravnom namjerom (na to pristao), pa bi se shodno tome onda radilo o nekom drugačijem i drugom kaznenom djelu od onog za koje je presuđen izrekom pobijane presude. Pri tome isto tako treba napomenuti kako niti subjektivni element ovog kaznenog djela (oblik krivnje), a koji se odnosi na zabranjenu posljedicu odnosno na ugrožavanje sigurnosti prometa, u pobijanoj presudi nije na dovoljno jasan, precizan i određen način obrazložen, a razlozi koji su u tom pogledu dani potpuno su nejasni.
Stoga je, na temelju svega naprijed navedenog, u povodu žalbi stranaka, a po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
Uslijed takve odluke žalbe državnog odvjetnika i optuženika postale su bespredmetne.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će postupovnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim i valjano obrazložiti.
Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Vesna Vrbetić, v. r.
