- 1 -              I Kž 467/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 467/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. T., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 18. lipnja 2020. broj K.6/2020, u sjednici održanoj 20. siječnja 2021. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog A. T., odvjetnika S. J.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. U povodu žalbe optuženog A. T., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba optuženog A. T. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom od 18. lipnja 2020 broj K.6/2020 Županijski sud u Dubrovniku proglasio je krivim optuženog A. T. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te ga je za navedeno kazneno djelo na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. travnja 2018. do 18. svibnja 2018.

 

Na temelju članka 72. stavka 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 5 (pet) godina, a u tom vremenu zabrane upravljanja motornim vozilom ima se uračunati vrijeme od 18. svibnja 2018. do 27. veljače 2020..

 

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 144. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08. ( pravilno bi bilo iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08.), a koji se odnose na troškove paušala u iznosu od 1.000,00 kuna, na troškove vještačenja, obdukcije i pogrebnih usluga u ukupnom iznosu od 12.948,75 kuna, tj. ukupno 13.948,75 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti, sve pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. T. putem braniteljice, odvjetnice S. M. i branitelja, odvjetnika S. J., iz odvjetničkog društva J. G. i p. j.t.d. zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženiku bude izrečena kazna zatvora u kraćem trajanju.

 

Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu optuženika odbije kao neosnovanu.

 

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženog A. T., odvjetnika S. J., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženog A. T. i braniteljice optuženog A. T., odvjetnice S. M., iako su, prema potvrdama o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni pa je sjednica, na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalba optuženika je bespredmetna.

 

Ispitujući u povodu žalbe optuženika prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka prvostupanjske presude, u odnosu na subjektivni element presuđenog kaznenog djela, proturječna razlozima presude, a razlozi koji su dani o ovoj odlučnoj činjenici su potpuno nejasni pa se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati.

 

Naime, iz činjeničnog i zakonskog opisa te pravne oznake kaznenog djela iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu odnosno ugrožavanje sigurnosti prometa postupao s oblikom krivnje koji se naziva neizravna namjera. Kod ovakvih kaznenih djela, kada počinitelj postupa s neizravnom namjerom, isti je svjestan da uslijed stanja u kojem se nalazi i načina njegove vožnje može nastupiti zabranjena posljedica odnosno da kršenjem blanketne norme može dovesti u opasnost živote i tijela drugih sudionika u prometu ili imovinu velikih razmjera te unatoč tome na tako nešto i pristaje, dok se smrtna posljedica koja u takvim situacijama nastaje ima pripisati nehaju.

 

U ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik upravljao osobnim automobilom u alkoholiziranom stanju pri koncentraciji od 1,70 g/kg alkohola u krvi, zbog čega je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju i neprilagođenom brzinom od 98 km/h pa je uslijed navedenih propusta, pristajući da neprilagođenom brzinom i vožnjom u alkoholiziranom stanju ugrozi sigurnost ostalih sudionika u prometu, izgubio kontrolu nad upravljačem vozila i prešao na suprotnu kolničku traku namijenjenu kretanju vozila iz suprotnog smjera, gdje je došlo do sudara s vozilom koje je nailazilo iz suprotnog smjera, kojom prigodom je vozač iz navedenog vozila zadobio višestruke tjelesne ozljede opasne po život, a od kojih ozljeda je na mjestu nesreće i preminuo.

 

Međutim, iz djela obrazloženja prvostupanjske presude, gdje su izneseni razlozi koji se odnose na subjektivne elemente ovog kaznenog djela (str. 5., 1. odlomak odozgo), sud prvog stupnja, kada obrazlaže oblik krivnje s kojim je postupao optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu navodi da je "optuženik bio svjestan da može ostvariti obilježje ovog kaznenog djela, tj. da može izazvati prometnu nesreću u cestovnom prometu u kojoj može biti prouzročena smrt jedne osobe ..., pa je i na to pristao."

 

Stoga, a imajući u vidu sve prethodno izloženo, po ocjeni suda drugog stupnja, postoji proturječje između izreke i razloga pobijane presude u pogledu odlučne činjenice odnosno oblika krivnje s kojim je kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu počinjeno te u odnosu na posljedicu (smrtnu) koja je tom prilikom nastupila.

 

Naime, iz izreke pobijane presude proizlazi da je optuženik u odnosu na zabranjenu posljedicu (ugrožavanje sigurnosti ostalih sudionika u prometu) postupao s neizravnom namjerom, dok se sama smrtna posljedica, koja je tom prilikom nastala kod oštećenog I. R. ima pripisati njegovom nehaju, dok iz razloga koji su u prvostupanjskoj presudi dani u odnosu na ove okolnosti proizlazi da je optuženik i u odnosu na smrtnu posljedicu koja je nastupila kod oštećenika, kao posljedica ove prometne nezgode, postupao s neizravnom namjerom (i na to pristao), pa bi se shodno tome onda radilo o nekom drugačijem i drugom kaznenom djelu od onog za koje je presuđen izrekom pobijane presude. Pri tome isto tako treba napomenuti da niti subjektivni element ovog kaznenog djela (oblik krivnje), a koji se odnosi na zabranjenu posljedicu odnosno na ugrožavanje sigurnosti prometa, u pobijanoj presudi nije na dovoljno jasan, razumljiv i precizan način obrazložen, a razlozi koji su u tom pogledu dani potpuno su nejasni.

 

Stoga je, na temelju svega naprijed navedenog, u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

Uslijed takve odluke žalba optuženika postale je bespredmetna.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će postupovnu povredu na koju je ukazano ovim rješenjem, provest će sve do sada provedene dokaze, kao i one na koje stranke eventualno ukažu ili za koje se sam odluči da ih je potrebno provesti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će zatim valjano i obrazložiti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.