- 1 -              III Kr 125/2019-3

 

 

 

 

Broj: III Kr 125/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. P. i osuđenog M. Z. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevima osuđenog M. P. i osuđenog M. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 28. rujna 2017. broj K-335/2016-43 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 28. veljače 2019. broj Kž-190/2018-9, u sjednici održanoj 20. siječnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi osuđenog M. P. i osuđenog M. Z. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 28. rujna 2017. broj K-335/2016-43 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 28. veljače 2019. broj Kž-190/2018-9 M. P. i M. Z. proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. te su, nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni za svako od tih djela, osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i to M. P. u trajanju dvije godine i dva mjeseca, a M. Z. u trajanju dvije godine. Pri tome je, na temelju članka 57. stavka 1. KZ/11., M. Z. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi jednu godinu, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Protiv te pravomoćne presude osuđeni M. P. podnio je po braniteljici, odvjetnici S. J. M., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona. Predlaže da se pobijana pravomoćna presuda preinači na način da se osuđenika oslobodi od optužbe, podredno, da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Protiv navedene pravomoćne presude zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je i osuđeni M. Z. po branitelju, odvjetniku T. M., zbog povrede odredba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona. Predlaže da se pobijana pravomoćna presuda preinači na način da se osuđenika oslobodi od optužbe, podredno, da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva osuđenog M. P. i zahtjeva osuđenog M. Z. zajedno sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 24. rujna 2019. broj KR-I-DO-164/2019 podnijelo odgovor s izraženim mišljenjem da su podneseni zahtjevi neosnovani.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđenicima i njihovim braniteljima.

 

Zahtjevi nisu osnovani.

 

Osuđenici M. P. i M. Z. u sadržajno identičnim zahtjevima prije svega ističu da je u žalbenom postupku došlo do povrede odredaba kaznenog postupka.

 

Navedenu povredu osuđenici nalaze u propustu prvostupanjskog suda da, unatoč uputi iz rješenja drugostupanjskog suda kojim je ukinuta prvostupanjska odluka donesena u prethodnom postupku, u obrazloženju prvostupanjske presude u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu N. P. obrazloži i ocijeni iskaz vještakinje A. M., kako sam za sebe, tako i u vezi s ostalim dokazima, ponajprije s iskazom vještakinje S. B.

 

Naime, budući da je navedeni propust prvostupanjskog suda istican u žalbama obojice osuđenika, a na koje žalbene navode drugostupanjski sud nije dao odgovor, podnositelji zahtjeva smatraju da je time ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koja je mogla utjecati na presudu. Dakle, osuđenici zahtjeve podnose iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Prema mišljenju obojice osuđenika, spomenuti iskaz vještakinje za biološka vještačenja A. M. je izrazito bitan jer iz rezultata provedenog biološkog vještačenja proizlazi da na predmetima oštećene N. P. nisu pronađeni tragovi humanog podrijetla, odnosno da su na futroli za naočale oštećenice pronađeni miješani tragovi koji potječu o dvije ženske osobe, a na torbi tragovi koji potječu od muške osobe čija identifikacija nije moguća.

 

Prema tome, s obzirom na to da na predmetima koji su objekti kaznenog djela za čije počinjenje su osuđenici proglašeni krivim nisu pronađene DNK molekule koje pripadaju osuđenicima, a u konkretnom kaznenom predmetu nije provedena radnja prepoznavanja te ne postoji podudarnost iskaza oštećenice u dijelu u kojem je opisivala odjeću koju su počinitelji kritične zgode nosili s odjećom koja je od osuđenika istog dana izuzeta, podnositelji zahtjeva smatraju da navedeni dokaz ide u korist osuđenika te da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su osuđenici počinili navedeno kazneno djelo.

 

Međutim, iako osuđenici s pravom u zahtjevima tvrde da drugostupanjski sud u svojoj presudi nije ocijenio žalbene navode osuđenika vezano uz izostanak ocjene iskaza vještakinje A. M. u prvostupanjskoj presudi, nasuprot tvrdnjama podnositelja zahtjeva, ne radi se o dokazu koji ide u korist ni na štetu osuđenika. Stoga, s obzirom na to da se tim dokazom ne omogućava utvrđenje kakve odlučne činjenice o kojoj ovisi primjena kaznenog zakona, a prvostupanjska presuda sadrži razloge za sigurno utvrđenje da su u konkretnom slučaju osuđenici počinili kazneno djelo zbog počinjenja kojeg su osuđeni, propust drugostupanjskog suda da ocijeni istaknute žalbene navode nije bila od utjecaja na donošenje pravilne presude.

 

Prema tome, budući da nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.), zahtjevi osuđenika u tom dijelu nisu osnovani.

 

Osuđenici M. P. i M. Z. u daljnjem dijelu zahtjeva tvrde da u odnosu na kazneno djelo razbojništva u pokušaju počinjeno na štetu oštećenog M. D. ne postoje nikakvi materijalni dokazi te da je nejasno iz kojeg je razloga prvostupanjski sud povjerovao iskazima oštećenog M. D. i svjedoka I. L. koje su iznijeli pred sucem istrage ocijenivši ih istinitim i vjerodostojnim, dok je kasnije iskaze tih svjedoka na raspravi ocijenio usmjerenima na pogodovanje osuđenika. Naime, mišljenje je obojice podnositelja zahtjeva, da se ti svjedočki iskazi ne mogu smatrati odlučnim dokazima zbog čega ih je, primjenom načela in dubio pro reo, trebalo osloboditi krivnje.

 

Ovakvim navodima zahtjeva kojima se gotovo u potpunosti reproduciraju razlozi prethodno podnesenih žalbi protiv prvostupanjske presude, osuđenici nastoje dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza oštećenog M. D. i svjedoka I. L. iz istrage te utvrđenja suda koja se temelje na tim dokazima, što ne može biti predmetom ispitivanja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

Naime, prema članku 517. stavku 1. ZKP/08., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog taksativno navedenih povreda materijalnog i procesnog zakona, ali ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U suprotnom, dozvolilo bi se preispitivanje relevantnog činjeničnog stanja u trećem stupnju, a mimo zakonskih uvjeta.

 

Tvrdnje iznesene u zahtjevima obojice osuđenika o povredi kaznenog zakona zapravo se svode na ponovno polemiziranje s činjeničnim zaključcima prvostupanjskog suda, nalazeći da je na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud trebao utvrditi drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom. Međutim, postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1. do 4. ZKP/08. ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci prvostupanjske presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni osuđenika, proizlaze iz provedenih dokaza.

 

Slijedom svega navedenog, a budući da zahtjevi osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 20. siječnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.