REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 21 Pr-2683/2019-48

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z.B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku L.K., odvjetniku iz O.d. G.,K. & K. iz Z., protiv tuženika H.r., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N.S., odvjetniku iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2020., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 19. siječnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika H.r. sa sjedištem u Z., OIB: …, o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od ..., te da tužitelju Z.B. iz Z., OIB: …, nije prestao radni odnos kod tuženika H.r. sa sjedištem u Z., OIB: ...

II. Nalaže se tuženiku H.r. sa sjedištem u Z., OIB: …, da tužitelja Z.B. iz Z., OIB: …, vrati na rad, na radno mjesto ton majstora odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku H.r. sa sjedištem u Z., OIB: …, da tužitelju Z.B. iz Z., OIB: …, naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.872,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. siječnja 2021. do isplate, i to sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

2 Poslovni broj 21 Pr-2683/2019-48

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je od 2004. zaposlen kod tuženika. Dana ... zaprimio je Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, protiv navedene Odluke izjavio je zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao. Tužitelj odluku o otkazu smatra u cijelosti nezakonitom budući je utemeljena na navodu da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa "neovlaštenim tonskim snimanjem sastanka u službenim prostorijama poslodavca bez znanja i odobrenja prisutnih osoba", a što je dovelo do trajnog tuženikovog gubitka povjerenja u tužitelja, kao i do navodne povrede Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika.

Tužitelj navodi da nikad nije neovlašteno tonski snimao sastanak u službenim
prostorijama bez znanja i odobrenja prisutnih osoba, što je pojasnio i u svojoj obrani koja je prethodila donošenju odluke o otkazu. Snimke su nastale u Režiji 1, u kojoj su predmetnog dana gospodin M.₁ i gospodin M.₂, bez prethodne najave i dogovora došli u režiju dok se u njoj nalazio tužitelj i s njim započeli nenajavljeni razgovor; kasnije se pokazalo da je predmetni razgovor snimljen zajedno s radnim studijskim materijalom, jer je očigledno tzv. talk back mikrofon u režiji bio uključen, vjerojatno radi aktivnosti koje su se neposredno ranije odvijale na relaciji režija - studio. Cjelovita snimka radnog materijala predana je u rad sljedećeg dana i tada se prilikom pregleda predmetne integralne snimke s višekanalnog snimača pokazalo da je razgovor slučajno snimljen. Prema tome, cijela konstatacija predstavlja zlonamjernu i neistinitu konstrukciju tuženika.

Nadalje tužitelj navodi da režija kao tehnološki prostor koji služi za proizvodnju
radijskog i TV programa nije prikladno mjesto za održavanje bilo kakve vrste sastanaka, jer se
radi o prostoru koji služi proizvodnji programa zvučnim snimanjem putem u režiji smještenih
tonskih ili video-uređaja. Svatko tko pristupi u prostor režije (studija) svjestan je da se u
predmetnom prostoru odvijaju sve aktivnosti potrebne za zvučno snimanje programa.

Tuženik je spornu Odluku o otkazu utemeljio na razlogu navodnog "neovlaštenog tonskog snimanja sastanka u službenim prostorijama Poslodavca bez znanja i odobrenja prisutnih osoba". Navedeno je netočno budući su se sve aktivnosti na kojima se temelji obrazloženje odvijale u režiji, odnosno studiju. Tužitelj sporne snimke nije neovlašteno tonski snimao, već se radi o sekvencama integralne snimke izvođača i komunikacije iz režije koje su snimljene s radnim studijskim materijalom, i predmetnog dana nije najavljen, zakazan, niti je na odgovarajućem mjestu održan ikakav sastanak, a sporni neformalan razgovor vodio se bez prethodnog dogovora i najave u prostoru režije i gospodin M.₁ i gospodin M.₂ su bili svjesni da isti može biti zabilježen, imajući u vidu uporabnu svrhu režije. Tužitelj smatra da je zapravo sankcioniran zbog pokretanja parničnog postupka za zaštitu dostojanstva i poduzete procesne dispozicije u toj parnici, a čl. 117. st. 1. ZR-a jasno je propisano kako podnošenje tužbe protiv poslodavca zbog povrede zakona nije dopušten razlog za otkazivanje ugovora o radu.

U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da je
Odluka o otkazu ugovora o radu zakonita, a što proizlazi iz činjenice da je tužitelj neovlašteno
snimao razgovore neposredno nadređenih osoba i to rukovoditelja radne jedinice radijska tehnika
M.M.₁ i voditelja tonskih projekata B.M.₂ kao zaposlenika tuženika.

3 Poslovni broj 21 Pr-2683/2019-48

Predmetni razgovori su snimljeni u prostorijama poslodavca. Naime, navedene osobe nisu
bile upoznate kritične zgode sa snimanjem razgovora, odnosno neovlaštenog snimljenog
razgovora između tužitelja i istih, a za koje tuženik nije imao saznanja do 5. srpnja 2019. kada je
tužitelj predmetne snimke razgovora predao na ovosudni spis poslovni broj Pr-1169/19, a isto
tako navedene osobe nisu dale dopuštenje za snimanje. Da bi predmetni razgovor bio snimljen
slučajno tužitelj je počeo navoditi od trenutka kada je pozvan na iznošenje pisane obrane prije
redovitog otkaza ugovora o radu, odnosno dostavom tužbe sudu u ovom parničnom postupku.
Nadalje se navodi da je nejasno zašto ne postoji cjelovita snimka razgovora i već se u
konkretnom slučaju radi o odvojenim isprekidanim snimkama, odnosno zašto ne postoji snimka
radnog materijala koji tužitelj spominje u tužbi, odnosno zašto je snimka čuvana od strane
tužitelja neko vrijeme i dostavljena na sudski spis nakon proteka određenog vremena ukoliko je
bila slučajno. Da je snimka sačinjena slučajno ne znači da se ne radi o neovlaštenom snimanju
jer nema pristanka ostalih sudionika da ih se snima, odnosno snimke se ne bi smjele koristiti.

Dakle, tužitelj je namjerno svjesno snimao razgovore s neposredno nadređenim osobama
bez njihova znanja ili ovlaštenja, snimke čuvao neko vrijeme sve dok ih nije predao na ovosudni
spis Pr-1169/19, a tek je tijekom trajanja ovog postupka tvrdio da su nastale slučajno, dok se u
stvari radi o isprekidanim snimkama, što navodi na zaključak da sve i da je mikrofon bio
slučajno uključen tada snimke ne bi bile isprekidane. Radi se o neprimjerenom i nedopuštenom
ponašanju tužitelja kojim ovaj iskazuje negativan i neprihvatljiv stav prema poslodavcu.

Tuženik osporava navod tužitelja da bi se istog sankcioniralo zbog pokretanja postupka u
predmetu Pr-1169/19 jer je evidentno da je upravo tužitelj inicirao odnosno uzrokovao ovaj
postupak, jer da kojim slučajem tužitelj nije dostavljao neovlaštene snimke razgovora s
neposrednim nadređenim osobama ovog postupka odnosno razloga za otkaz ne bi bilo. No,
nadalje tuženik navodi da je nesporno da je tužitelj upozoren na kršenje obveze iz radnog odnosa
jer je povrijedio opće pravilo o radu i ponašanju, ali u ovom slučaju zbog konkretne teške
povrede radnog odnosa nije bilo za očekivati da tuženik kao poslodavac upozori tužitelja na
obveze iz radnog odnosa zbog postojećih okolnosti. Tuženik je o namjeri otkazivanja ugovora o
radu obavijestio radničko vijeće koje je dalo suglasnost na predmetnu odluku o otkazu ugovora o
radu radi skrivljenog ponašanja tužitelja.

U toku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu (strana 7 spisa), Odluku o otkazu (strana 8-9 spisa), zahtjev za zaštitu prava (strana 10-14 spisa), leksikon (strana 17-18 spisa), upozorenje (strana 19 spisa), dijelove iz spisa posl.br. Pr-1169/19 i DVD (strana 31-43 spisa), Opća pravila o radu i ponašanju (strana 52-56 spisa), očitovanje na poziv na iznošenje obrane (strana 57-59 spisa), očitovanje radničkog vijeća (strana 60 spisa), DVD (strana 69 spisa), fotografije (strana 74-76 spisa), saslušani su svjedoci A.M., B.M.₂, M.M. ₁ (strana 116-120 spisa), tužitelj uz provedbu očevida na licu mjesta (strana 130-138 spisa).

Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog
dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelj osnovan.

4 Poslovni broj 21 Pr-2683/2019-48

Među strankama je sporna dopuštenost otkaza ugovora o radu tužitelju, da radni odnos
nije prestao i da je tuženik dužan tužitelja vratiti natrag na rad, na radno mjesto ton-majstora
odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto.

Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika
od ... utvrđeno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog krštenja obveza izradnog odnosa. U obrazloženju se tužitelju stavlja na teret da je neovlašteno tonski snimao sastanak u službenim prostorijama Poslodavca bez znanja i odobrenja prisutnih osoba, koju činjenicu je tuženik utvrdio 12. srpnja 2019. kada je zaprimio podnesak tužitelja s dokumentacijom koja uključuje USB stick i transkript razgovora u predmetu koji se vodi pod posl.br. Pr-1169/19 kod Općinskog radnog suda u Zagrebu.

Saslušani svjedok A.M., vanjski suradnik radija, iskazao je da je radio s tužiteljem na snimanjima, nije mu poznato otkazivanje ugovora o radu tužitelju, kao niti razlozi, da se u režiju prilikom snimanja ne može ući, da se razgovor u dvorani gdje je snimanje ne čuje, osim u slučaju ako se ne pritisne tipka za komunikaciju između režije i prostora dvorane i putem mikrofona se može komunicirati, da je B.M.₂ znao dolaziti u režiju prije snimanja i popričati, a M.M.₁ ne zna. Nije mogao točno potvrditi ili se sjetiti je li se između njega, tužitelja i B.M.₂ razgovaralo o radnim zadacima, rasporedu ili tehničkim stvarima, pretpostavlja da su razgovarali i o tom stvarima, sjeća se da se razgovaralo o opomeni tužitelju i njegovom negodovanju da ju je jedino on dobio, jer se tužitelj žalio na to i razgovor je bio u snimaoni 1 uz klavir, gdje je tužitelj slagao mikrofone i na to se požalio B. kad je došao. Inače, u režiji se snimaju izvođači i instrumenti, snimke se spremaju na CD ili se prže, mogu se dati izvođaču da posluša.

Svjedok B.M.₂, iskazao je da je u režiju znao svratiti, dolaziti poslovno, asistirati, i znao se tamo susresti s tužiteljem i razgovarali bi o službenim i neslužbenim stvarima. Ne zna točno sadržaj razgovora prilikom neovlaštenog snimanja, razgovarali su o nestalim mikrofonima iz režije i uz njih je bio prisutan i M.M.₁. Uobičajeno je kad vide otvorena vrata od režije da pozdrave i pitaju kako je, i u ovom slučaju se radilo o neslužbenom razgovoru. Iskazao je i da kad je netko u režiji, osobno zna, kad se snima jer se vidi upaljen gumb i čuju se zvukovi iz studija, a za snimanje samo u režiji potrebni su tehnološki zahvati (mikrofon koji postoji u režiji spoji se na pult režije i snima se na snimač, ili se mikrofon na samom pultu pomoću tehničkih zahvata spoji na snimač, što se ne vidi), na pultu postoji ekran za snimač i vidi se snima li se u studiju ili u režiji, ako je upaljen monitor snimača. U konkretnom slučaju ne zna je li se vidjelo, a nije vidio ni poseban mikrofon jer bi u suprotnom pitao tužitelja nešto o tome. Iskazuje i da se može snimati samo u snimaoni, odnosno studio, komunikacija između studija i režija je pomoću gumba na tastaturi koji se pritisne, kao i mikrofon s kojim režija komunicira sa studijem i moguće je da se snimi razgovor u režiji ako je stisnut mikrofon u režiji, a moguće je i da se snimi razgovor u studiju jer tome taj mikrofon i služi. Sačinjene snimke pohranjuju se na hard diskove i digitalne memorije, USB stickove i sl., i to kao sirova snimka, odnosno moguće je da se i razgovor iz režije snimi ako se drži pritisnut mikrofon jer to ide u studio, iz studija natrag u režiju i na snimač, i kad je non-stop tipka pritisnuta čuje se i na sirovoj snimci, a montažu materijala sirove snimke obavlja ton-majstor i producenti. Ne zna je li razgovor bio u redovnom terminu tužitelja, ali se isto može vidjeti iz rasporeda termina, pretpostavlja da ako je režija bila upaljena i tužitelj tamo onda znači da je radio.

5 Poslovni broj 21 Pr-2683/2019-48

Saslušani svjedok M.M.₁ iskazao je da je tužitelj dobio otkaz zbog nezakonitog snimanja službenih razgovora, nije čuo sve snimke, samo dio snimke, u kojem je prepoznao sebe, ali se ne sjeća koja je bila tema razgovora. S tužiteljem je razgovarao možda dva ili tri puta u nekoliko godina i to su bili i službeni i neslužbeni razgovori, zadnji put službeno 2013./2014. na zahtjev tužitelja, a neslužbeno su razgovarali kad bi se sreli na hodniku. Znao je obilaziti režiju u kojoj je tužitelj obavljao poslove i razgovarati s njim, ne zna točno kad i misli da je jednom bio prisutan i B.M.₂, ne zna o čemu se razgovaralo i što je bilo prije oko 5 godina, niti je dolazak najavio. U odnosu na snimanje razgovora u režiji iskazao je da se po samoj postavci režije ne može snimati razgovor u režiji, s mikrofonom u režiji snima se samo komunikacija studija i režije, komunikacija između režije i studija ne može se čuti na snimci jer to nije standardna postava režije, ali se može. U konkretnom slučaju nije primijetio da se sporni razgovor snimao, niti je pitao tužitelja snima li, i koliko se sjeća nije se ništa snimalo u studiju. Radne snimke se pohranjuju na hard-disku, ne zna koliko se dugo čuvaju, ovisi o producentu, koji u pravilu uzimaju snimke nakon snimanja.

U svom iskazu tužitelj je izjavio da je netočan navoda iz odluke o otkazu da je
neovlašteno snimao; snimanje je već bilo uključeno. Na rasporedu snimanja pročita radi li na snimanju u režiji ili ga pozovu da preuzme snimanje (jer je netko bolestan ili mora otići ili radi neki novak). U konkretnom slučaju radio je druge poslove i pozvan je od nadređenog da preuzme snimanje u režiji I, a koje je već trajalo kada je došao u režiju i studio. Muzičari su išli na pauzu oko 10-30 minuta, tamo je bio štimer M.₃ i došao je B.M.₂, te su međusobno pričali, i gledao je što treba raditi i kad završi pauza, potom je došao M.₁, razgovarali su prvo o običnim stvarima, a onda i o nestancima mikrofona. Razgovaralo se u studiju i u režiji jer su šetali, nije mu bilo na pameti gledati jesu li mikrofoni uključeni jer je prvo morao vidjeti što se snima, koliko, provjeriti sa štimerom treba li mu što, kada su se vratili muzičari i muzički producent u trenutku kada je trebalo nastaviti snimanje otkrio je da je snimanje uključeno, odnosno prije početka snimanja, mikrofon u režiji za komunikaciju sa studijem, top-back, se gasi kad počne snimanje da se ne čuju komentari iz režije, a kad snimanje završi ili kad producent želi nešto reći muzičarima u studiju mikrofon se pali i sve to ostaje na snimci. Isto tako i svaka njegova uputa ostaje snimljena, mikrofon pali ton-majstor, ponekad i producenti znaju imati svoj gumb i po potrebi ga upale da bi dali neki komentar, što se čuje na snimci i na hard diskovima na kojima se može duže snimati i to ostaje u režiji. Samu snimku u ovom konkretnom slučaju čuo je nakon par dana kad je montirao muzički materijal (da bi izbacio suvišne razgovore npr. muzičara dok izlaze i sl.), kako ga nije htio tamo slušati (jer mu je bilo neugodno da netko to čuje, intonaciju razgovora, tijek, temu koja mu je užasno bitna), odnio ga je doma da ga presluša i o tome nikome nije ništa rekao, cijeli razgovor je ostao zabilježen i na integralnoj - sirovoj snimci na kojoj inače ostaje sav razgovor tijekom snimanja (čuju se komentari producenta i ton-majstora i muzičara i sl.). Nije znao da će M.₁ i M.₂ doći u režiju, a nije ni on znao da će taj dan biti u režiji I. U odnosu na sastanke tehničara izjavio je da se isti održavaju u ton-majstorskoj sobi na prvom katu (režija I je na 4. katu), upisuju se u raspored rada dva-tri dana unaprijed, ponekad se poziva i telefonski. Na sastanku s M.₂ je bio jednom u njegovoj u sobi i dva-tri puta u ton-majstorskoj sobi. Tužitelj je iskazao da ne zna točno kada su te snimke nastale, misli da je to bilo nakon opomene za otkaz iz 2015., koja se odnosila na mikrofone, s kojima nema nikakve veze.

6 Poslovni broj 21 Pr-2683/2019-48

Tijekom postupka izvršen je očevid režije I i studija. Ulaskom u poseban hodnik nailazi
se na dvoja vrata s lijeve strane, jedna su ulazak u režiju i u nastavku, na dnu hodnika druga vrata
za ulazak u studio. Ton-majstor (zatečen u režiji) pali crveno svjetlo, u studiju su dva rasvjetna
tijela kojima se upozorava da se snima, sva tri svjetla pale se zajedno. Na ton-pultu nalazi se i
crveni gumb kojim se pali znak upozorenja, koji ne svijetli (ispod se nalazi niz različitih gumbi),
pri dnu pulta nalazi se set od 10 gumbi, početni na lijevoj strani je crveni s oznakom OMNI,
pokraj njega se nalaze gumbi za komunikaciju između režije i studija. Pritiskom prva dva gumba
u drugom redu pokraj crvenog može se snimiti razgovor u režiji, između režije i studija i samog
studija. Da bi se to snimilo treba se dati posebna naredba unutar ton-stola ruteru i to na način da
se multritrack signal tipkom šalje na poseban kanal (ton-majstor koji nam pokazuje režiju i
studio nije nikada imao producenta koji je tražio da se snime svi razgovori, pa i razgovori u režiji
između ton-majstora i producenta). Već navedeni gumbi na tonskom pultu, a koji služi za
komunikaciju između režije i studija, mogu ostati upaljeni, međutim onda muzičari upozoravaju
iz studija da je upaljena komunikacija između studija i režije; taj razgovor u režiji ne ostaje
snimljen, ali je snimljeno upozorenje muzičara. Tužitelj je iskazao da se radi o istom ton-pultu na
kakvom je radio, da se integralna verzija na koju ide snimljeni materijal nalazi u drugoj prostoriji
od režije, te pojašnjava da je za razgovor u režiji, tijekom snimanja u studiju, potrebna naredba,
kako je navedeno, i ne može se čuti na snimci osim ako se da posebna naredba, ali komunikacija
između režije i studija i bilo kakve upute muzičarima tijekom snimanja zabilježene su na snimci i
to na način kako je to već navedeno i to pritiskom na komunikacijsku tipku, prvu ili drugu do
crvene, što je potvrdio i ton-majstoru (da se može snimiti i komunikacija između režije i studija, i
mikrofoni u režiji i studiju moraju biti upaljeni kao i zvučnici), te navodi da se tijekom pauze u
pravilu odmah gasi snimanje, ali se može dogoditi da ostaje upaljeno.

Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 - u daljnjem
tekstu ZR), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdan
razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim
ponašanjem radnika). Navedenom odredbom razlog otkaza ugovora o radu zbog toga što radnik
krši obveze iz radnog odnosa, pretpostavlja da je poslodavac utvrdio da je upravo radnik kojem
se daje otkaz ugovora o radu prekršio obveze iz ugovora o radu i da je poslodavac utvrdio u
čemu se ta povreda sastoji tj. kojim je to postupkom radnik prekršio obveze iz radnog odnosa.

U konkretnom slučaju, prema stavu ovoga suda, u provedenom postupku nije utvrđeno da
bi tuženik dokazao da je baš tužitelj prekršio obveze iz ugovora o radu, niti je tuženik dokazao na
koji način je utvrdio da bi tužitelj počinio povrede radnih obveza koje mu se stavljaju na teret.
Naime, tuženik tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog neovlaštenog tonskog snimanja sastanka u
službenim prostorijama Poslodavca bez znanja i odobrenja prisutnih osoba, a sve temeljem
snimke, za koju je saznao nakon 4-5 godina kada je ista predana u drugom sudskom postupku. Iz
Odluke o otkazu nije razvidno, niti je tuženik tijekom postupka dokazao da bi proveo bilo kakav
postupak utvrđivanja na koji način je navedena snimka uopće nastala. Otkaz skrivljenim
ponašanjem radnika moguć je u slučaju kada radnik skrivljenim ponašanjem krši obveze iz
radnog odnosa, dakle kada je riječ o ponašanju na koje utječe sam radnik i ako ne postoji krivnja
na strani radnika, odnosno ako uzrok tog kršenja ne leži na radniku, ne može biti kršenja obveza
iz radnog odnosa.

7 Poslovni broj 21 Pr-2683/2019-48

Iz iskaza saslušanih svjedoka nesporno je utvrđeno da su razgovarali u režiji I, da razgovor nije bio tijekom snimanja, da su M.M.₁ i B.M.₂ povremeno znali doći u režiju, kao i tom prilikom, da se nije radilo ni o kakvom sastanku, posebno ne ciljanom sastanku s tužiteljem, kao niti da bi tužitelj znao da će isti biti premješten u režiju budući kritičnog dana uopće nije bio na rasporedu za rad u režiji I i obavljanje tonskog snimanja, te je došao u režiju neposredno prije M.M.₁ i B.M.₂. Dakle, ne može se smatrati da je postojala bilo kakva namjera tužitelja da neovlašteno snima neformalni razgovor s M.M.₁ i B.M.₂. Nadalje, iz iskaza svjedoka i tužitelja, kao i prilikom očevida, utvrđeno je da komunikacijska tipka između režije i studija može ostati upaljena, a nitko od saslušanih nije primijetio da je ista upaljena. Nadalje, prilikom preslušavanja dostavljene snimke sud nije utvrdio da bi se radilo o službenom razgovoru. Dakle, tuženik je propustio utvrditi jesu li postupci tužitelja uzrokovali nastajanje sporne snimke.

Slijedom navedenog sud nije našao da bi u ponašanju tužitelja bilo propusta, niti
skrivljenog ponašanja u smislu čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a, a razlozi koje je tuženik naveo u Odluci o
otkazu Ugovora o radu su paušalni, odnosno samo je paušalno naveo da je tužitelj neovlašteno
snimao sastanak, te se prihvaća tužbeni zahtjev i utvrđuje da otkaz Ugovora o radu nije dopušten,
da radni odnos tužitelja temeljem tog otkaza nije prestao i da je tuženik obvezan vratiti tužitelja
na radno mjesto ton-majstora odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, i odlučeno je kao u
izreci.

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici.

Tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i
zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika
(NN142/12, 103/14,118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u
visini 200 bodova, odnosno 2.000,00 kn uvećanih za 25% PDV-a u iznosu od 500,00 kn,
troškova predujma za očevid u iznosu od 372,80 kn, ukupno je tužitelju dosuđen trošak u iznosu
od 2.872,80 kn.

Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 19. siječnja 2021.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem
ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude,
sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja 2. pun. tuženika