- 1 -              Rev 5069/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5069/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja-protutuženika B. F. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i D. G., odvjetnici u Z. i drugotužiteljice-protutuženice K. M. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja B. F. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o revizijama tužitelja-protutuženika i reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-80/14-2 od 8. siječnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9580/94-111 od 11. srpnja 2013., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizije tužitelja-protutuženika sadržane u podnescima od 21. ožujka 2019., 5. travnja 2019. i 17. travnja 2019. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-80/14-2 od 8. siječnja 2019. u dijelu stavka II izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9580/94-111 od 11. srpnja 2013. pod stavkom II, alinea 3. i 4., u dijelu stavka IV izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u stavku II alinea 3. izreke u preostalom dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu protuvrijednosti nekretnine u R. u iznosu od 840.560,00 kuna odbijaju se kao neosnovane.

 

Revizija tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-80/14-2 od 8. siječnja 2019. kojom je potvrđena u stavku I izreke presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9580/94-111 od 11. srpnja 2013. u dijelu stavka I izreke odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

U preostalom dijelu revizije tužitelja-protutuženika odbacuju se kao nedopuštene.

 

U preostalom dijelu revizija revizija tuženika-protutužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I              Utvrđuje se da bračnu stečevinu pok. M. F. čini suvlasnički dio od 1/2 dijela nekretnine koja se opisuje kao stambena zgrada ..., Z., sagrađena na čest.br. 7705/471, po novoj izmjeri čest.br. 159/7 k.o. P., poduložak 20298 zk.ul.br. 10708 k.o. G. Z., na kojem je izdvojeno vlasništvo posebnog dijela zgrade i to stana br.5 na drugom ( drugom ) katu, koji se sastoji od pet soba i sporednih prostorija ukupne površine od 113,50 m2 time da posebnom dijelu zgrade pripada suvlasništvo zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u odgovarajućem omjeru, te se nalaže tuženiku, s osnova suvlasništva u 1/2 dijela opisane nekretnine, isplatiti tužiteljima novčani iznos od 469.201,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od 01.siječnja.2008.godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

II              Odbija se tužbeni zahtjev I i II tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je bračnu tečevina pok. M. F. suvlasnički dio od 1/2 dijela nekretnine - stambene zgrade u Z., ..., koja je sagrađena na kč.br. 1704/8 od 96,8 čhv i upisana u zk.ul.br. 8228 k.o. G. Z., što je tuženik dužan priznati tužiteljima kao nasljednicima pok. M. F. i izdati im ispravu podobnu za upis njihova prava suvlasništva na dijelu od 1/2 dijela opisane nekretnine iz zk.ul.br. 8228 k.o. G. Z., koju će u slučaju porjeke zamijeniti ova presuda.

 

Utvrđuje se da je bračna tečevina pok. M. F. nekretnine u 1/2 dijela od uknjiženog omjera na ime tuženika od 3369/26826 dijela i to:

- 1023/4 put sa 207 m2, upisan u zk.ul.br. 2564 k.o. M.,

- 1023/5 P.Š. sa 1291 m2, 1/2 dijela od 12483/26826 udjela upisan u zk.ul.br. 3400 k.o. M.,

- 1023/6 pašnjak sa 1123 m2, 1/2 dijela od 1/2 udjela upisan u zk.ul.br. 3566 k.o. M.,

- 1023/7 pašnjak sa 1100 m2, upisan u zk.ul.br. 2564 k.o. M.,

- 1023/8 pašnjak sa 675 m2, upisan u zk.ul.br. 3407 k.o. M.,

- 1023/9 pašnjak sa 75 m2, 1/2 dijela od 1123/8942 udjela upisan u zk.ul.br. 3404 k.o. M. što je tuženik dužan priznati te izdati tužiteljima valjanu ispravu podobnu za uknjižbu njihova prava suvlasništva na označenom svom suvlasničkom dijelu, za nekretnine na kčbr. 1023/5, kčbr. 1023/8, kčbr. 1023/9 k.o. M. tuženik je dužan isplatiti tužiteljima novčani iznos u protuvrijednosti navedenih nekretnina sa zakonskom zateznom kamatom stopi koju određuje čl.29.ZOO-a tekućom od 01.01.2008.do isplate.

 

Utvrđuje se da je bračna tečevina pok. M. F. 1/2 dijela nekretnina i to:

-čkbr.2936 oranica od 1564 m2 i

-čkbr. 2964 od 1408 m2,

upisane u zk.ul.br. 980 k.o. R. što je tuženik dužan priznati i s osnova suvlasništva tih nekretnina u 1/2 dijela isplatiti tužiteljima iznos od 900.000,00 kuna.

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 1/2 vrijednosti nekretnine poslovna zgrada i dvorište ..., površine 2089 m2, poslovna zgrada površine 339 m2 te kuća br. 36 površine 137 m2, sagrađene na kčbr. 2220/1 upisane u zk.ul.br. 3236 k.o. K., u iznosu vrijednosti suvlasnog omjera u visini od 1.500.000,00 kn.

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 201.859,84 kn (50% od suvlasničkog udjela od 91% temeljnog kapitala) na ime 1/2 dijela prihoda koje je tuženik ostvario iz poslovanja I. d.o.o., sa zakonskom zateznom kamatom stopi koju određuje čl.29.ZOO-a a koja teče na iznos od:

- 8.102,18 kn od 01.01.2002. do konačne isplate,

-    733,91 kn od 01.01.2003. do konačne isplate,

- 193.032,74 kn od 01.01.2005. do konačne isplate (ostatak tužbenog zahtjeva postavit će se po obavljenom knjigovodstvenom vještačenju)."

 

III              Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za isplatu iznosa od 566.486,00 kuna s naslova isplate 1/2 novčane protuvrijednosti stana na adresi Z., ..., kao previsoko postavljenom.

 

IV              Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak ovog postupka u iznosu od 17.531,25 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

V              Nalaže se I i II tužiteljima naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 37.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

U odnosu na protutužbu:

 

VI              Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj B. F. iz Z., ..., suvlasnik u 5/10 dijela nekretnine kat.čest.1106/3 O. K. sa 211 čhv, upisana u zk.ul.br. 1316 k.o. L.

 

VII              Odbija se tuženik-protutužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenjem suvlasničkog omjera preko 5/10 dijela do 9/10 dijela te sa zahtjevom za izdavanjem tabularne isprave, kao neosnovanim.

 

VIII              Tuženik-protutužitelja i II-tužiteljica-protutužena snose svatko svoj trošak."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I.              Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9580/94-111 od 11. srpnja 2013. u pobijanim stavcima I., VII. i VIII. izreke.

 

II.              Odbijaju se žalbe i dopune žalbi prvo i drugotužitelja-protutuženika i potvrđuje navedena presuda u stavcima III., V., VI. i VIII. izreke, te u stavku II. alinea 1., 2., 4. i 5.

 

III.              Djelomično se preinačuje navedena presuda te se prihvaća dio tužbenog zahtjeva iz stavka II. alinea 3. izreke koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je bračna tečevina pok. M. F. 1/2 dijela nekretnina i to:

- čkbr.2936 oranica od 1564 m2 i

- čkbr. 2964 od 1408 m2,

upisane u zk.ul.br. 980 k.o. R. što je tuženik dužan priznati i s osnova suvlasništva tih nekretnina u 1/2 dijela isplatiti tužiteljima iznos od 56.440,00 kuna."

 

IV.              Odbijaju se žalbe i dopuna žalbe prvo i drugotužitelja-protutuženika i potvrđuje navedena presuda u stavku II. alinea 3. izreke u preostalom dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu protuvrijednosti nekretnine u R. u iznosu od 840.560,00 kn.

 

V.              Preinačuje se navedena presuda u stavku IV. izreke u dijelu kojim prvo i drugotužiteljima nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 17.531,25 kn (do 65.091,51 kn) i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da naknadi prvo i drugotužiteljima daljnji iznos parničnog troška od 47.782,13 kn, u roku od 15 dana.

 

VI.              Preinačuje se navedena presuda u stavku V. izreke u dijelu kojim tuženiku nije priznat trošak parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 37.500,00 kn (do 101.974,68 kn) i sudi:

 

Nalaže se prvo i drugotužiteljima da naknade tuženiku daljnji iznos parničnog troška od 64.474,68 kn, u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II, IV i VI izreke tužitelji-protutuženici (dalje u tekstu: tužitelji) podnose pravovremene revizije sadržane u podnescima od 21. ožujka 2019., 5. travnja 2019. i 17. travnja 2019. na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ujedno podnose i reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP zbog pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači nižestupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukine nižestupanjske presude u odbijajućim dijelovima i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovorima na reviziju tuženika sadržanih u podnescima od 20. svibnja 2019. i 17. svibnja 2019. tužitelji se protive navodima revizije te predlažu da se revizije odbace odnosno odbiju kao neosnovane.

 

Revizija tužitelja je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

Revizija tuženika je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i 373.b ZPP.

 

U ovom predmetu ne radi se o radnom sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju u odnosu na nenovčani dio tužbenog zahtjeva.

 

Kada je za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora, nadležnost, sastav suda, pravo na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđeno u tom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao i vrijednost predmeta spora uzima se samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate, parnični troškovi i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev (čl. 35. ZPP).

 

Ako zahtjev u tužbi proizlazi iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (čl. 37. st. 2. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZPP ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

 

U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

 

Tužitelji u tužbi podnesenoj 28. studenog 1994. naznačili su vrijednost predmeta spora u iznosu od 120.000,00 kuna s time da su istakli tri nenovčana zahtjeva i to na utvrđenje da je bračna stečevina suvlasnički dio od 1/2 dijela nekretnina u Z., ... i nekretnina upisanih u zk.ul. 3404 k.o. M., kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave za nekretnine u M. Kako su dakle istaknuta tri nenovčana zahtjeva (dva za utvrđenje i izdavanje tabularne isprave), to vrijednost predmeta spora svakog od ovih zahtjeva ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

 

Stoga revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP u odnosu na ove zahtjeve nije dopuštena.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva isplata iznosa od 201.859,84 kune (50% od suvlasničkog udjela od 91% temeljnog kapitala) na ime 1/2 dijela prihoda valja reći da se navedeni novčani iznos dijeli na dva tužitelja sukladno odredbi čl. 41. st. 2. ZOO), pa i o tom dijelu tužbenog zahtjeva valja prosuđivati po vrijedonosnom kriteriju.

 

Budući da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na zahtjeve na utvrđenje da su nekretnine u M. i u M. bračna stečevina u 1/2 dijela i na izdavanje tabularne isprave za nekretnine u M., kao i na isplatu iznosa od 201.859,84 kune ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kuna to revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. ZPP i u odnosu na te zahtjeve nije dopuštena (u dijelu stavka II drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu stavka II, alinea 1., 2. i 5. izreke prvostupanjske presude).

 

Revizija tužitelja u odnosu na protutužbeni zahtjev (stavak II drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u stavku VI izreke) također nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Kada uz tužbu postoji i protutužbeni zahtjev kao u konkretnom slučaju, dopustivost revizije ocjenjuje se po vrijednosti svakog od tih zahtjeva. Za razmatranje protutužbe, stoga je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tuženik naznačio u protutužbi.

 

Prema odredbi čl. 40. st. 6. ZPP ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovog članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.

 

Prema tome, kako se za protutužbu predmnijeva vrijednost predmeta spora u visini od 50.000,00 kuna jer tuženik u protutužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora to revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. u odnosu na protutužbeni zahtjev (stavak II drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom VI izreke) također nije dopuštena.

 

Međutim revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. ZPP dopuštena je u odnosu na zahtjev koji se odnosi na utvrđenje da bračnu stečevinu čini suvlasnički dio od 1/2 dijela nekretnine koja je upisana kao stambena zgrada .... i isplatu novčanog iznosa od 469.201,50 kuna (s obzirom na vrijednost predmeta spora i s obzirom na činjenicu da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP), u odnosu na nekretnine upisane u zk.ul. br. 980 k.o. R. s osnove isplaćenog suvlasništva u iznosu od 56.440,00 kuna (jer je u tom dijelu drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP) pa je u odnosu na te zahtjeve dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP kao i u odnosu na odbijajući dio protuvrijednosti nekretnina u R. u iznosu od 840,560,00 kuna (s obzirom na vrijednost odbijenog novčanog dijela tužbenog zahtjeva).

 

Stoga je prema odredbi čl. 392.a ZPP u tom dijelu revizijski sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima, kako tužitelja, tako i tuženika pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sudovi nisu protumačili u skladu sa stavom tuženika nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj i tuženik ukazuju.

 

Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu s navedenim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili važnim za donošenje odluke u konkretnom predmetu, pri čemu su analizirajući iskaze svjedoka i stranaka i drugu dokumentaciju koja prileži spisu utvrdili sve činjenice odlučne za ovaj spor. Takvim postupanjem nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Prihvaćanjem ocjene dokaza, koje je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Osim toga, nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP sve obzirom da je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje. Zbog izloženog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Međutim, ostalim navodima koje kroz prigovor o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka revidenti u suštini prigovaraju utvrđenom činjeničnom stanju, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredbe čl. 385. ZPP) te revizijske navode sud ne može razmatrati.

 

Preostali navodi revizije tužitelja i tuženika kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo se također svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi, a kako je to već naprijed navedeno.

 

Nije ostvaren ni revizijski navod pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje bračne stečevine u jednoj polovini dijela nekretnina opisane kao stambena zgrada ... u Z. i isplatu tužiteljima novčanog iznosa od 1.035,687,50 kuna, zahtjev na utvrđenje da bračnu stečevinu u 1/2 dijela čine nekretnine upisane u zk.ul. 980 k.o. R. i isplate iznosa od 900.000,00 kuna, isplate iznosa od 1,500.000,00 kuna na ime 1/2 vrijednosti nekretnine poslovne zgrade i dvorišta u ...

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je brak stranaka sklopljen .... 1968. razveden presudom 22. veljače 1994., te da je u braku rođeno dvoje djece, ovdje prvo i drugotužitelji,

 

- da je bračna zajednica stranaka trajala do sredine 1993. (tuženik je početkom 1994. iselio iz zajedničke kuće),

 

- da je sva utužena imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, i da je doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine bio podjednak,

 

- da je poremećaj odnosa postao uočljiv negdje sredinom 1993. kada je tuženik napustio zajedničku kuću početkom 1994.,

 

- da je adaptacija zajedničke kuće u Z., ..., za koju je tužiteljica digla kredit, vršena u razdoblju od 1990. do 1992.,

 

- da je stan u Z., ..., koji je kupljen u ožujku 1993., kupljen za vrijeme trajanja braka,

 

- da su nekretnine u R. kupljene na temelju kupoprodajnog ugovora iz listopada 1997. (list 258 spisa) za nekretninu upisanu u zk.ul.br. 980 k.o. R., kč. 2963 i 2964 (nekretnina koju je tuženik i stekao pod tim oznakama), za kupoprodajnu cijenu od 118.880,00 kuna, koji primitak novca tuženik nije osporio.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je stan u Z., ..., kupljen u ožujku 1993. i stečen za vrijeme trajanja braka te predstavlja bračnu imovinu u 1/2 dijela, pa s obzirom da je tuženik otuđio predmetnu nekretninu ocjenjuju da tužiteljima pripada pravo na isplatu 1/2 utvrđene vrijednosti nekretnine od 469.201,50 kuna sa zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva 1. siječnja 2008. do isplate. Pri tome visinu vrijednosti nekretnine utvrđuje provedenim građevinskim vještačenjem po vještaku Z. Š. čijem nalazu stranke nisu prigovarale, pa s obzirom da je vrijednost nekretnine utvrđena je u iznosu od 938.403,00 kuna od čega 1/2 pripada tužiteljima prihvaćaju tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 469.201,50 kuna dok preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 566.486,00 kuna odbijaju kao previsoko postavljen.

 

U odnosu na nekretnine u R. drugostupanjski sud zaključuje da su nekretnine upisane u zk.ul.br. 980 k.o. R., i to kč. 2963 i kč. 2964 (nekretnina koju je tuženik stekao i pod tim oznakama) stečene na temelju kupoprodajnog ugovora iz listopada 1997. za kupoprodajnu cijenu od 118.880,00 kuna koji primitak novca tuženik nije osporio pa ocjenjuju da se radi o nekretnini stečenoj za vrijeme trajanja braka koja je prodana nakon razvoda braka pa u tom dijelu drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373.a ZPP i nalaže isplatu tuženiku u iznosu 56.440,00 kuna (što predstavlja primljenu kupoprodajnu cijenu), dok je u preostalom dijelu za iznos od 840.560,00 kuna odbio tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a budući tužitelji nisu dokazali da nekretnina vrijedi više odnosno da je tuženik u obvezi platiti im više.

 

Što se tiče tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu polovine vrijednosti nekretnine u Z., .... i zahtjev za isplatu 1/2 dijela prihoda ostvarenih iz poslovanja I. d.o.o. nižestupanjski sudovi prihvaćaju osnovanim istaknuti prigovor zastare i odbijaju taj dio tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da je zahtjev postavljen u ožujku odnosno svibnju 2013., a kako je brak stranaka razveden 22. veljače 1994. to je protekao opći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/99, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) jer se u odnosu na ove zahtjeve na primjenjuje odredba čl. 382. st. 2. t. 1. ZOO pa odbijaju tužbeni zahtjev u tom dijelu ocijenivši da tužitelji u pogledu nekretnine u .... tužitelji nisu ni dokazali da je ista vlasništvo tvrtke I. d.o.o. odnosno da su uopće zgrade sagrađene kao ni da je nekretnina prodana, a niti vrijednost iste.

 

Pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je sva utužena imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice i da je doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine bio podjednak pa sukladno odredbi čl. 287. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 – dalje: ZBPO) ocjenjuju da tužiteljica ima pravo da 1/2 stana u ... koji predstavlja bračnu stečevinu, a s obzirom da je tuženik otuđio predmetnu nekretninu pravilno nalažu isplatu 1/2 vrijednosti te nekretnine u iznosu od 469.201,50 kuna sa zateznim kamatama dok je pravilno odbio preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 566.486,00 kao previsoko postavljen, jer je na temelju provedenog građevinskog vještačenja kojem stranke nisu prigovarale utvrđena vrijednost nekretnine u iznosu od 938.403,00 kune.

 

Isto tako pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da je sada pokojna M. F. suvlasnica 1/2 dijela nekretnine upisane u zk.ul. 980 k.o. R. pa kako u spisu prileže ovjereni kupoprodajni ugovori iz listopada 1997. (list 258 spisa) za nekretninu upisanu u zk.ul. 980 k.o. R., kč. 2963 i 2964 koje su prodane za kupoprodajnu cijenu 118.880,00 kuna i čiji primitak novca tuženik niti ne osporava pravilno su prema shvaćanju ovog suda ocijenili da se radi o nekretnini stečenoj za vrijeme trajanja braka koja je prodana nakon razvoda braka pa u tom dijelu pravilno dosuđuje tužiteljima 1/2 tog iznosa odnosno 56.440,00 kuna dok u preostalom dijelu iznosa od 840.560,00 kuna pravilno odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih podnosi reviziju. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Tužitelj u reviziji se izrijekom poziva na postojanje revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava, postojanje kojih razloga određeno ne navodi i ne obrazlaže. Stoga ovi revizijski razlozi nisu uzeti u obzir.

 

Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, pa ti navodi revizije nisu osnovani.

 

Slijedom iznesenog, budući da ovaj sud ispituje pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije utvrdio da postoje razlozi zbog kojih je revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. ZPP podnesena, to je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.

 

Ostalim navodima revizije zapravo se osporava pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te tuženik iznosi vlastitu ocjenu dokaza, a što sukladno odredbi čl. 385. ZPP nije dopušten revizijski razlog pa iste kao takve ovaj sud nije ni razmatrao.

 

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

U tom smislu tužitelji naznačuju slijedeća pitanja:

 

- "Da li je sud prvog i drugog stupnja morao u provedbi dokaznog postupka voditi se inkvizitornim načelom, sam provesti dokaze na okolnosti koje su relevantne za primjenu materijalnopravnih propisa ili barem obrazložiti radi čega nije prihvatio dokazne prijedloge stranaka, odnosno koji su razlozi odbijanja dokaznih prijedloga?

 

- Da li je sud dužan voditi o prigovoru zastare računa po službenoj dužnosti ili se radi o prigovoru upućenom radi odluke o primjeni materijalnog prava o kojoj se rješava temeljem prigovora stranaka, vezano uz to uz dio tužbenog zahtjeva, u konkretnom predmetu koji je vezan na izostanak isplate tražbine za dio bračne stečevine koji potječe iz dobiti koja je proizašla iz poslovanja trgovačkog društva I. d.o.o., da li se radi o stjecanju bez osnove i vezano uz to vremenu početka tijeka zastarnog roka,

 

- Da li se stjecanjem određenog suvlasničkog dijela nekretnine stječe i pravo korištenja nekadašnjeg društvenog vlasništva u omjeru koji odgovara suvlasništvu objekta sagrađenog na zemljištu označenom kao društveno vlasništvo (općenarodna imovina) i nakon promjene koje su nastupile donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96)".

 

U sadržaju revizije međutim nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da bi u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postojale različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da bi pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljena pitanja, bila nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.

 

Međutim, da bi podnositelj revizije ispunio pretpostavke dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložio i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno navesti da je riječ o pitanjima o kojima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, jer takav navod sam za sebe ne predstavlja razlog za intervenciju revizijskog suda.

 

Naprotiv, ako su u izvanrednoj reviziji izloženi razlozi u kojima revident iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

 

Prema tome, podnesena revizija tužitelja iz čl. 382. st. 2. ZPP ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, stoga ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.

 

Revizija stranaka nije dopuštena ni protiv odluke o troškovima parničnog postupka.

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju stranaka u odnosu na troškove parničnog postupka također odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Iz tog je razloga revizija tužitelja iz čl. 382. st. 2. ZPP nedopuštena slijedom čega je, primjenom odredbe iz čl. 392.b st. 2. ZPP valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 19. siječnja 2021

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.