- 1 -              Rev 772/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 772/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. S.. S.-J.-W. e. iz Republike Austrije, S. S. i. R., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & p. d.o.o. iz Z., protiv I. ovršenika G. B. (OIB: …) i II. ovršenika O. Č. (OIB: …), kao slijednika prvotne II. ovršenice D. B. (OIB: …), oboje iz P., radi ovrhe zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-3276/2013-2 od 17. veljače 2014. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. Ovr-1614/2013-2 od 18. lipnja 2013. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja glede pitanja iz revizije: „Da li ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama koji je sklopljen u obliku solemnizirane privatne isprave na temelju članka 269. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/96., 29/99., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005. i 121/2005., u daljnjem tekstu: OZ/96) koji je istovjetan članku 307. OZ/12, a sastavni dio kojeg je Ugovor o kreditu iz kojeg potječe tražbina koja se osigurava navedenim aktom, predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može tražiti ovrha na nekretninama ovršenika?“,

 

te se ukida rješenje Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-3276/2013-2 od 17. veljače 2014. u odluci koja se odnosi na I. ovršenika - te se u odnosu na tu odluku predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Revizija ovrhovoditelja u dijelu u kojemu se odnosi na osporeno drugostupanjsko rješenje u odluci prema II. ovršenici (sada II. ovršeniku kao njezinom slijedniku) i dijelu glede drugog u njoj postavljenog pitanja odbacuje se kao nedopuštena.

 

III. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba ovršenika, ukinuto prvostupanjsko rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1614/13-2 od 18. lipnja 2013., određena ovrha obustavljena - te su ukinute provedene ovršne radnje, a ovršni prijedlog ovrhovoditelja od 14. lipnja 2013. je odbačen.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju (tzv. izvanrednu) pozivom na odredbe čl. 12. st. 1. OZ-a i čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže da revizijski sud preinači pobijano rješenje na način da odbije žalbu ovršenika i potvrdi prvostupanjsko rješenje o ovrsi, podredno da isto ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

 

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu podnesen je 14. lipnja 2013., tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja raspraviti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 25/13 - dalje: OZ-a) prema kojoj je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a.

 

Odredbama čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a) propisano je: "U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.".

 

U izvanrednoj reviziji stranka treba (prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a) određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha na nekretninama I. ovršenika naznačenim u izreci rješenja i na novčanim sredstvima I. ovršenika i II. ovršenice, a sve temeljem solemnizirane ovršne isprave - Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 5. srpnja 2007. posl. br. OV-5522/07, solemniziranog po javnom bilježniku D. D. iz R. 5. srpnja 2007., sklopljenog temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu broj računa: … od 27. lipnja 2007., a koji je postao ovršan 18. ožujka 2013. u skladu s potvrdom javnog bilježnika D. D. iz R. izdanom pod brojem OU-144/13 od 16. travnja 2013., radi naplate 56.042,74 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 12% tekućom od 19. ožujka do 30. lipnja 2013., a od 1. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i radi naplate troška ovršnog postupka od 17.248,51 kn s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 12% do 30. lipnja 2013., a od 1. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

Drugostupanjskim rješenjem ukinuto je to prvostupanjsko rješenje o ovrsi, određena ovrha obustavljena - te su ukinute provedene ovršne radnje, a ovršni prijedlog ovrhovoditelja od 14. lipnja 2013. je odbačen, sve uz osnovno i odlučno shvaćanje:

 

- da prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj temelji na solemniziranoj i ovršnoj ispravi - Ugovoru o zasnivanju založnog prava na nekretninama od 5. srpnja 2007., solemniziranom istoga dana od strane javnog bilježnika D. D. iz R., koji je sklopljen temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu od 27. lipnja 2007. - te navodu da je ta isprava stekla svojstvo ovršnosti 18. ožujka 2013., sve sukladno potvrdi javnog bilježnika D. D. iz R. od 16. travnja 2013.,

 

              - da je navedeni Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama sklopljen između G. B. kao založnog dužnika i ovrhovoditelja kao založnog vjerovnika radi osiguranja novčane tražbine založnog vjerovnika od 80.000 Eura sa ugovorenim kamatama i osiguranja dodatnih troškova, sve prema Ugovoru o jednokratnom kreditu od 27. lipnja 2007., koji je kredit odobren G. B. i D. B., a koji prileži tom istom ugovoru i njegov je sastavni dio: „istim Ugovorom, u st. 4., ugovaratelji priznaju ugovor kao javnobilježnički akt i ovršnu ispravu u smislu čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu, te založni dužnik izričito izjavljuje da založni vjerovnik radi prisilne naplate dospjelih i nepodmirenih tražbina temeljem Ugovora o jednokratnom kreditu navedenom u st. 3. Ugovora, može neposredno provesti ovrhu na nekretninama iz st. I. Ugovora na kojima je dopušteno zasnivanje založnog prava, kao i na ostaloj pokretnoj i nepokretnoj imovini založnog dužnika“,

 

              - da je potvrdom javnog bilježnika D. D. iz R. od 16. travnja 2013. potvrđeno da je prijeporni Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama „sukladno odredbama čl. 3. i 4. tog Ugovora, te čl. 6. Ugovora o jednokratnom kreditu br. računa: … od 27. lipnja 2007., postao ovršan sa danom 18. ožujka 2013.“,

 

              - da se po tome može „zaključiti da je nastupila ovršnost Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama, ali ne i da je nastupila ovršnost Ugovora o jednokratnom kreditu...iz kojega u biti proizlazi potraživanje radi kojeg se predlaže određivanje ovrhe u ovom predmetu“: „...iako je 1. ovršenik G. B. u svojstvu založnog dužnika zaključio Ugovor o zasnivanju založnog prava, koji je temeljem potvrde javnog bilježnika stekao svojstvo ovršnosti, takav Ugovor ne predstavlja ovršnu ispravu podobnu za određivanje ovrhe u odnosu na 1. ovršenika radi naplate dugovanja iz zaključenog Ugovora o jednokratnom kreditu, i to prije svega zbog činjenice da ovrhovoditelj spisu nije priložio nikakav dokaz da je Ugovor o jednokratnom kreditu, kao akt iz kojeg potječe dugovanje, postao ovršan. Potvrda javnog bilježnika D. D. OU-144/13-2 od 16. travnja 2013. dokazuje samo nastup ovršnosti priloženog Ugovora o zasnivanju založnog prava, koji ne predstavlja ispravu podobnu za određivanje ovrhe radi naplate...“,

 

- da „nadalje“, priložena ovršna isprava - Ugovor o zasnivanju založnog prava sklopljen je između ovrhovoditelja kao založnog vjerovnika i I. ovršenika kao založnog dužnika - pa nije bilo osnove temeljem takvog odrediti ovrhu u odnosu i na II. ovršenicu D. B. „koja uopće nije stranka Ugovora o zasnivanju založnog prava na nekretninama, i koji kao takav prema njoj ne stvara nikakve obveze. Pored navedenog, priloženi Ugovor o jednokratnom kreditu nije solemniziran, niti sadrži ovršnu klauzulu koja bi dozvoljavala da se neposredno temeljem takve isprave provede ovrha u odnosu na II. ovršenicu.“: „tek kada bi ovrhovoditelj spisu podnio valjan dokaz o nastupu ovršnosti priloženog Ugovora o jednokratnom kreditu, tada bi temeljem tako priloženog Ugovora, mogao tražiti da se neposredno provede ovrha u odnosu na dužnike iz takvog Ugovora“.

 

Ovrhovoditelj je reviziju podnio pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i u njoj naznačio pitanja:

 

1/ „Da li Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama koji je sklopljen u obliku solemnizirane privatne isprave na temelju članka 269. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/96., 29/99., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005. i 121/2005., u daljnjem tekstu: OZ/96) koji je istovjetan članku 307. OZ/12, a sastavni dio kojeg je Ugovor o kreditu iz kojeg potječe tražbina koja se osigurava navedenim aktom, predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može tražiti ovrha na nekretninama ovršenika?“,

 

2/ „Da li Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretninama koji predstavlja ovršnu javnobilježničku ispravu u smislu članka 21. stavka 1. točke 4. OZ/96 koji je istovjetan članku 23. stavku 1. točke 4. OZ/12, a sastavni dio kojeg je Ugovor o kreditu iz kojeg potječe tražbina koja se osigurava navedenim aktom, predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može tražiti ovrha na nekretninama ovršenika?“.

 

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a, dakle samo u dijelu u kojem se pobija - i zbog postavljenih pravnih pitanja, revizijski sud ocjenjuje:

 

a) prije svega, da se radi o pravnim pitanjima o odgovoru na koja (kako to pravilno u svojoj odluci primjećuje i drugostupanjski sud) u ničemu ne ovisi odluka u predmetnom sporu u odnosu na II. ovršenicu, prema razlozima na kojima je osporeno rješenje u odnosu na nju temeljeno i razlozima kojima se ta pitanja u reviziji obrazlažu - te da takva (pogotovo u izostanku razloga u sadržaju revizije da bi se i zbog čega bi se u ičemu odnosila na II. ovršenicu) nisu važna za tu odluku: sukladno tome reviziju ovrhovoditelja valjalo je (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a, prema kojoj: "Vijeće iz stavka 1. ovoga članka će reviziju iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona rješenjem odbaciti kao nedopuštenu i ako u reviziji ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.") u odnosu na II. ovršenicu (sada II. ovršenika) odbaciti kao nedopuštenu, odlukom kao u izreci - u stavku II.

 

b) da je, za razliku od prethodno navedenog, prvo u reviziji postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u odnosu na odluku prema I. ovršeniku, a sve budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje - u odgovoru na koje postoji i praksa revizijskog suda u shvaćanju suprotnom onome na kojem je temeljeno osporeno rješenje, i to u primjeni OZ-a:

 

- odredaba čl. 301., prema kojima: (stavak 1) „Na prijedlog jedne ili obiju stranaka sud će odrediti ročište, na kojem će u zapisnik utvrditi sporazum stranaka o postojanju tražbine predlagatelja osiguranja i vrijeme njezina dospijeća te njihovu suglasnost da se radnjama osiguranja iz članka 300. ovoga Zakona, u ovisnosti o predmetu osiguranja, osigura ta novčana tražbina zasnivanjem založnoga prava. U sporazumu stranke mogu utvrditi i vrijednost predmeta osiguranja koja će u ovršnom postupku biti osnova za utvrđivanje vrijednosti predmeta osiguranja radi njegova unovčenja.“, (stavak 2) „Potpisani zapisnik o sporazumu stranaka iz stavka 1. ovoga članka ima snagu sudske nagodbe.“, (stavak 3) „Novčana tražbina iz stavka 1. ovoga članka može biti izražena i u kunskoj protuvrijednosti određenoga iznosa utvrđenoga u stranoj valuti.“,

 

- u svezi sa odredbom čl. 307. stavak 1., prema kojoj: „Sporazum vjerovnika i dužnika koji se po svom sadržaju podudara sa sporazumom stranaka iz članka 301. stavka 1. ovoga Zakona, sklopljen u obliku javnobilježničkoga akta ili solemnizirane privatne isprave, koji sadrži i izjavu dužnika da je suglasan da se, radi osiguranja određene novčane tražbine vjerovnika, na nekom njegovu predmetu može zasnovati založno pravo radnjama iz članka 300. točaka 2. do 12. ovoga Zakona koje će umjesto suda poduzeti javni bilježnik, izjednačeni su po svom učinku sa zapisnikom iz članka 301. stavka 2. ovoga Zakona.“

 

Konkretno, o tome je pitanju u svijetlu tih odredaba - te odredbe čl. 23. toč. 1. OZ-a (prema kojoj ovršna isprava je i ovršna sudska nagodba), u suštini po sadržaju istovjetnih još i odredbi čl. 251.c Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) - ali i odredbama čl. 269. i 263. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 i 139/10), revizijski sud svoje shvaćanje izrazio u odluci posl. br. Rev-2578/2011-2 od 5. rujna 2012., na koju revident i ukazuje, a prema kojoj:

 

„...U reviziji revident postavlja pitanje da li sporazum o zasnivanju založnog prava sklopljen na temelju čl. 251.c Zakona o izvršnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, dalje ZIP) predstavlja ovršnu ispravu na osnovi koje se može tražiti ovrha na nekretninama tužitelja ili ne.

 

...Prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda Sporazum o zasnivanju založnog prava nije ovršna isprava na temelju koje se može tražiti ovrha na nekretninama tužitelja, jer u sporazumu nije navedeno da dužnici dozvoljavaju vjerovniku da temeljem tog Sporazuma može tražiti prodaju nekretnine, već bi tuženik ostvarenje svog prava mogao tražiti samo podnošenjem hipotekarne tužbe.

 

...Sporni Sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine tuženika bio je sklopljen u vrijeme važenja ZIP, gdje je u odredbi čl. 251.c st. 1. bilo propisano da će na prijedlog stranaka sud odrediti ročište na kojem će se u zapisniku utvrditi sporazum stranaka o postojanju potraživanja i vremenu njegova dospijeća i suglasnost da se uknjižbom založnog prava na nekretnini dužnika odnosno popisom založnog prava na pokretnim stvarima dužnika osigura novčano potraživanje. U st. 2. istog članka bilo je propisano da potpisani sporazum stranaka iz st. 1. ovog članka ima snagu sudske nagodbe.

 

Prema odredbi čl. 21. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje OZ) ovršnom ispravom se smatra i ovršna sudska nagodba, pri čemu se prema odredbi čl. 22. st. 1. OZ sudskom nagodbom smatra nagodba sklopljena u postupku pred sudom.

 

Kako je u konkretnom slučaju bilo propisano da potpisani sporazum o zasnivanju založnog prava ima značaj i snagu sudske nagodbe, to navedeni sporazum, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje se može pokrenuti ovrha na nekretnini dužnika....“

 

To je ujedno i odgovor na u reviziji postavljeno prvo pitanje: ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini koji je sklopljen u obliku solemnizirane privatne isprave ima značaj ovršne sudske nagodbe i time ovršne isprave na temelju koje se može odrediti ovrha na nekretnini založnog dužnika iz ugovora.

 

Slijedom izloženog, a kako je drugostupanjski sud propustio predmet spora razmotriti polazeći od takvog pravnog shvaćanja - i zbog toga, ograničen pogrešnim pravnim shvaćanjem, u postupku koji je prethodio ovome propustio preispitati žalbom osporeno rješenje i prema drugim navodima iz žalbe I. ovršenika - i zbog toga ne postoje razlozi za preinačenje osporenog rješenja u odnosu na odluku prema I. ovršeniku, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju I. ovršenika te ukinuti drugostupanjsko rješenje, odlukom kao u izreci ovoga rješenja - u stavku I., te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem, te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o žalbi I. ovršnika, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz osporenog rješenja, te predmet i u tome dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje: na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, o troškovima postupka, pa i onima u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

U odnosu na drugo u reviziji postavljeno pitanje - ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesene revizije za prihvatiti da to pitanje u ovome stupnju postupka (već i samo zbog razloga u svezi kojih je osporeno rješenje dijelom ukinuto) nije važno za odluku o predmetu spora niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Stoga je i reviziju ovrhovoditelja u odnosu na to pitanje valjalo odbaciti odlukom iz izreke, iz stavka II. ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "Vijeće iz stavka 1. ovoga članka će reviziju iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona odbaciti i ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.").

 

Zagreb, 19. siječnja 2021.