- 1 -              Rev 4988/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4988/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz B. i H., M., koga zastupaju punomoćnici P. B. i M. B., odvjetnici u M., protiv I. tuženika C. J. O. L., II. tuženice G. M. C., oboje iz R. I., koje zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u M. i III. tuženika M. B., B. i H., M., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, te u pravnoj stvari tužitelja M. B., B. i H., M., protiv I. tuženika C. J. O. L. i II. tuženice G. M. C., oboje iz R. I., koje zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u M., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja N. V. protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-796/16-5 od 3. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-25/13 od 1. rujna 2016., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  je:

 

              Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina, ovjeren kod javnog bilježnika Z. M. Š. pod pol. br. OV-13684/07 od 3. kolovoza 2007., a koji je zaključen između M. B. kao prodavatelja i C. J. O. L. i G. M. C. kao kupaca.

 

II. Nalaže se tužitelju N. V. u roku od 15 dana naknaditi tuženicima C. J. O. L. i G. M. C. trošak postupka u iznosu od 13.750,00 kuna.

 

III. Nalaže se tužitelju M. B. u roku od 15 dana naknaditi tuženicima C. J. O. L. i G. M. C. trošak postupka u iznosu od 13.750,00 kuna.

 

IV. Nalaže se tužiteljima N. V. i M. B. u roku od 15 dana naknaditi tuženicima C. J. O. L. i G. M. C. trošak postupka u iznosu od 28.250,00 kuna."

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja N. V. kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj N. V. je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je neosnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP-a u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Revident navodi da se obrazloženje drugostupanjske presude ne može ispitati, jer da se drugostupanjski sud priklonio utvrđenjima prvostupanjskog suda, a da niti jedan žalbeni navod nije ocijenio. 

 

Tvrdnjom da se obrazloženje pobijane presude ne može ispitati revident ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a iz sadržaja revizije proizlazi da ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 5. ZPP-a.

 

Suprotno navodima revizije, obrazloženje drugostupanjske presude nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 5. ZPP-a ako se presuda povodom žalbe odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je, koristeći ovlaštenje sadržano u odredbi čl. 375. st. 5. ZPP-a, prihvatio činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku kao i primjenu materijalnog prava, a žalbene navode tužitelja N. V. je otklonio kao neosnovane ocijenivši da su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i neproturječni te da su utvrđeni iz izvedenih dokaza pa da, stoga, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U obrazloženju drugostupanjske presude se, nadalje, navodi da je prvostupanjski sud dokaze cijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a i to svoje uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima koji navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju. Odgovoreno je i na navode žalitelja kojima je isti ustrajao u tvrdnji da se radi o prividnom ugovoru te obrazloženo zašto zbog neprovođenja dokaza saslušanjem predloženog svjedoka činjenično stanje nije nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

 

Suprotno tvrdnji revidenta, drugostupanjski sud je cijenio žalbene navode, a revizijom se ne ukazuje ni na jedan konkretan žalbeni navod na koji nije odgovoreno, već se predlaže da se žalbeni navodi glede bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uzmu u obzir kao sastavni dio revizije.

 

Revizija je samostalan pravni lijek te s obzirom na odredbe čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP-a, koje određuju da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, odnosno da se neće uzeti u obzir neobrazloženi revizijski razlozi, mora imati odgovarajuće obrazloženje i nije dovoljno pozivanje na žalbene razloge.

 

Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP-a ovaj sud nije našao postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 5. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja N. V. protiv tuženika C. J. O. L., G. M. C. i M. B. za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog između M. B. kao prodavatelja i C. J. O. L. i G. M. C. kao kupaca, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika 3. kolovoza 2007. te zahtjev tužitelja M. B. protiv tuženika C. J. O. L. i G. M. C. također za utvrđenje ništetnosti navedenog ugovora o kupoprodaji nekretnina.

 

              Tužitelj N. V. tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnjama da tuženici kao strani državljani nisu imali suglasnost Ministarstva pravosuđa za stjecanje prava vlasništva te da  predmetna nekretnina kao kulturno dobro nije prije prodaje bila ponuđena Republici Hrvatskoj niti općini koje imaju pravo prvokupa prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara.

 

              Tužitelj M. B. tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da je ugovor o kupoprodajni nekretnine od 3. kolovoza 2007. sklopljen kao osiguranje povrata dugovanja koje je imao prema tuženicima temeljem ugovora o zajmu koji je ništav u pogledu ugovorene kamate te da je navedeni ugovor o kupoprodaji sklopio pod prisilom. Navodi i da tuženici kao stranci nisu mogli steći vlasništvo nekretnine te da je predmet prodaje kulturno dobro.

 

              Nižestupanjski sudovi su odbili tužbene zahtjeve pri čemu su pošli od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

 

- da su tuženici C. J. O. L. i G. M. C. kao zajmodavci zaključili 7. travnja 2006. s  M. B., kao zajmoprimcem, ugovor o zajmu 200.000,00 EUR-a s obvezom zajmoprimca vratiti zajam u roku od  godine dana u iznosu od 300.000,00 EUR-a, a koji iznos zajmodavcima nije  vraćen,

 

- da su tuženici C. J. O. L. i G. M. C. kao kupci zaključili s M. B. kao prodavateljem ugovor o kupoprodajni nekretnine (čest. zgr. 237/1 i čest. zgr. 240. sve k.o. S.) koji je ovjeren kod javnog bilježnika 3. kolovoza 2007.,

 

- da su u trenutku sklapanja navedenog ugovora kupci bili državljani R. I., te da su ušli u posjed nekretnina,

 

- da u zemljišnim knjigama za navedenu nekretninu nije upisan status kulturnog dobra, a koji status postoji,

 

- da su M. B. i N. V. zaključili predugovor o kupoprodaji navedenih nekretnina koji je ovjeren kod javnog bilježnika 3. listopada 2008., a 9. prosinca 2008. da su zaključili i kupoprodajni ugovor, temeljem kojeg se N. V. uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina,

 

- da su C. J. O. L. i G. M. C. podnijeli tužbu protiv M. B. radi utvrđenja da su na temelju ugovora o kupoprodaji od 3. kolovoza 2007. postali vlasnici predmetnih nekretnina te da se taj postupak vodi kod Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem P-1717/08,

             

- da je prava volja stranaka pri sklapanju ugovora o kupoprodaji od 3. kolovoza 2007. bila upravo da C. J. O. L. i G. M. C. steknu pravo vlasništva predmetne nekretnine u zamjenu za iznos od 200.000,00 EUR-a koji su pozajmili M. B., jer to proizlazi iz sadržaja samog ugovora kao i ponašanja samih stranaka nakon sklapanja ugovora,

 

- da su tvrdnje M. B. da je ugovor o kupoprodaji sklopio pod prisilom neuvjerljive i nelogične,

 

- da činjenica da Ministarstvo pravosuđa nije dalo suglasnost koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva stranih državljana nije relevantna s obzirom na odredbu čl. 358.a st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP),

 

- da predmetni ugovor nije ništetan zbog nepoštivanja prava prvokupa na kulturnom dobru jer Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04) u situaciji kada vlasnik prije prodaje nekretnine koja ima status kulturnog dobra nije ponudio istu Republici Hrvatskoj, županiji i općini, ne propisuje kao posljedicu ništetnost već samo pobojnost, a da poništenje ugovora pod uvjetima predviđenim tim Zakonom može zahtijevati nositelj prava prvokupa, a ne i tužitelji.

 

Tužitelj N. V. u reviziji ustraje u tvrdnjama da se radi o prividnom ugovoru o kupoprodaji. Ističe da predmet prodaje ima svojstva kulturnog dobra, a da svaka pravna i fizička osoba koja vrši prodaju kulturnog dobara mora bezuvjetno državi ili lokalnoj zajednici ponuditi otkup pod istim uvjetima, a ukazuje i na nemogućnost stjecanja vlasništva na temelju spornog ugovora jer su kupci strani državljani.

 

Revizijskim navodima kojima ističe da se radi o prividnom pravnom poslu, jer da volja ugovornih strana nije bila kupoprodaja, revident daje svoju ocjenu izvedenih dokaza čime zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da u smislu odredbe čl. 385 st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ti prigovori nisu uzeti u razmatranje.

 

Prema odredbi čl. 356. st. 2. ZVDSP strane fizičke i pravne osobe mogu ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske.

 

Prema odredbi čl. 357. st. 1. ZVDSP ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa Republike Hrvatske, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlasništva ništetan je bez suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

 

Odredbom čl. 358.a st.1. koja je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 146/08) dodana u Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06) propisano je da se odredbe čl. 354. do 358. tog Zakona ne odnose na državljane i pravne osobe iz država članica Europske unije i da te osobe stječu pravo vlasništva nekretnina pod pretpostavkama koje vrijede za stjecanje prava vlasništva za državljane Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Prema odredbi čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 146/08) pravni posao kojem je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj koji je kao stjecatelj sklopio državljanin ili pravna osoba iz država članica Europske Unije do stupanja na snagu toga Zakona konvalidirat će ako je ispunjen i ako su ispunjene opće pretpostavke za valjanost tog pravnog posla. Navedene odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 146/08) stupile su na snagu 1. veljače 2009.

 

Budući da je prema navedenim odredbama ZVDSP predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. kolovoza 2007. konvalidirao, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da isti nije ništetan prema odredbi čl. 357. st. 1. ZVDSP.

 

Nadalje, prema odredbi čl. 39. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04) ako vlasnik proda kulturno dobro protivno odredbama toga Zakona pravna osoba iz čl. 37. st. 1. toga Zakona (Republika Hrvatska, županija, Grad Zagreb, grad ili općina na čijem se području to kulturno dobro nalazi) može podnijeti tužbu sudu za poništenje ugovora o kupoprodaji. Pravilno su, stoga, nižestupanjski sudovi zaključili da posljedica nepoštivanja prava prvokupa nije ništetnost, već pobojnost, a poništenje ugovora o kupoprodaji pod uvjetima predviđenim tim Zakonom mogu zahtijevati pravne osobe iz čl. 37. st. 1. toga Zakona.

 

Slijedom navedenog, nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 19. siječnja 2021.