- 1 -              Rev 375/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 375/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja Prvostolnog Kaptola Zagrebačkog, Z., ..., kojeg zastupa punomoćnica Z. Ž. B., odvjetnica u Z., radi zabilježbe spora, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-334/18-2 od 29. listopada 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-29416/18-23 (Z-29359/17, Ozn Z-30372/15) od 22. svibnja 2018., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija predlagatelja i ukidaju se rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Zk-334/18-2 od 29. listopada 2018., i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-29416/18-23 (Z-29359/17, Ozn Z-30372/15) od 22. svibnja 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem u točki 1. izreke određeno je brisanje plombe prigovora br. Z-29359/17 u z.k.ul. 24332, 24333 i 24268 sve k.o. R., te brisanje zabilježbe odbijenog prijedloga br. Z-30372/15 u z.k.ul. 24332 i 24333 k.o. R. po službenoj dužnosti, nakon što se okonča postupak povodom žalbe.

 

U točki 2. izreke odbijen je prigovor Prvostolnog Kaptola Zagrebačkog kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta br. Z-30372/15 od 4. svibnja 2017.

 

Rješenjem suda drugog stupnja potvrđeno je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-29416/18-23 od 22. svibnja 2018, te je nalaženo brisanje zabilježbe žalbe.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavila predlagateljica na temelju odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Člankom 91. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 60/13 - dalje: ZZK) propisano je da zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka ako zakonom nije što drugo određeno.

 

Prema čl. 285. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 117/03), u sudskim postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a može se podnijeti revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja (čl. 400. st. 3. ZPP-a) ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji iz stavka 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

Revident navodi da su neprihvatljiva pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova, koji su odbili prijedlog za upis zabilježbe (upravnog) spora uz obrazloženje da iz dostavljenih isprava i stanja zemljišne knjige nije moguće utvrditi na koju je točno nekretninu potrebno upisati zabilježbu spora, obzirom da sadržaj prijedloga i dostavljene isprave nisu u skladu sa stanjem zemljišne knjige, iz razloga da zemljišno knjižni sud u ovom postupku ne može utvrđivati predstavlja li koja od predmetnih nekretnina neizgrađeno zemljište čiji bi naturalni povrat bio moguć predlagatelju, te iz razloga što su čl. 40. i 41. ZZK-a upisi u zemljišnu knjigu dopušteni samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava glede kojega se upis zahtijeva ili koja bar istodobno budu uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik), ili ukoliko dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnih prednika do sebe, pa pozivom na odredbu čl. 107. toga Zakona zaključuju da u predmetnom slučaju nisu ispunjene kako materijalne tako ni procesne pretpostavke koje se zahtijevaju za provedbu traženog zemljišnoknjižnog upisa, a to sukladno i odredbama čl. 10. st. 2. ZZK-a.

 

Predlagatelj je revizijom osporio pravna shvaćanja na kojima se temelji obrazloženje pobijanog rješenja te je naznačio slijedeća pravna pitanja:

 

1.              "Je li za zabilježbu postupka povrata imovine dovoljno dokazati da su ispunjene pretpostavke određene odredbom čl. 81. i čl. 82. ZZK?"

 

2.              "Je li nekretnina dovoljno označena ako je u ispravama temeljem kojih se traži zabilježba postupka označena brojem z.k. uloška?"

 

3.              "Može li sud primjenom odredbe čl. 40. ZZK-a odbiti zabilježbu spora iz razloga što na predmetnim nekretninama nije upisano društveno vlasništvo, već vlasništvo trećih pravnih odnosno fizičke osoba, a koja osoba nije stranka upravnog postupka, niti je obveznica naknade u smislu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine?"

 

4.              "Ukoliko su sve prethodne činjenice nesporno utvrđene i prihvaćene, je li za zabilježbu postupka povrata imovine nužno ispunjenje pravila o knjižnom predniku, odnosno pretpostavke propisane člankom 40. ZZK-a?"

 

U odnosu na ova pitanja revident je kao razloge važnosti naznačio drugačiju praksu istog drugostupanjskog suda (rješenje Županijskog suda u Varaždinu-Stalne službe u Koprivnici) broj Gž-2064/12 od 28. kolovoza 2012., rješenje Vrhovnog suda republike Hrvatske broj Rev-x-414/2015 od 30. rujna 2015., te rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-22021/14 od 26. svibnja 2014.

 

Prije svega se ističe da se navedeni razlozi važnosti ne odnose na treće pitanje zbog čega ono nije važno, dok se u odnosu na ostala pitanja navodi slijedeće:

 

Za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja mjerodavna zakonska odredba iz čl. 81. st. 1. ZZK-a, propisuje da je zabilježba spora upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava.

 

Prema čl. 82. st. 1. ZZK-a zabilježbu spora može zahtijevati svaka stranka u postupku iz čl. 81. st. 1. ovog Zakona, kao i svaka druga osoba koja je sudionik postupka, a ima za to pravni interes, ako dokaže da se taj postupak vodi. Zabilježbu spora može rješenjem dopustiti zemljišnoknjižni kao i drugi sud pred kojim se vodi postupak čija se zabilježba zahtijeva.

 

U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 414/15-2 od 30. rujna 2015. (na koju se naznačujući važnost postavljenog pitanja ukazuje u reviziji) izneseno je pravno shvaćanje prema kojem "su nekretnine u podnesku kojim se traži zabilježba upravnog postupka radi povrata oduzete imovine, dovoljno označene brojem z.k. uloška, jer se zatraženi upis odnosi na sve k. č. koje se nalaze u tom ulošku" a za dopuštenje zabilježbe spora dovoljno je da je pokrenut postupak pred sudom ili upravnim tijelom glede nekog knjižnog prava, odnosno da pretpostavka dopustivosti zabilježbe spora nije i prikladnost za uknjižbu odluke koja će biti donijeta povodom prijedloga predlagatelja u sporu kojeg se zabilježba predlaže, budući navedeno ne proizlazi niti iz jedne odredbe koja propisuje institut zabilježbe spora (čl. 81. do 84. ZZK-a), te je odredio zatraženi upis zabilježbe postupka povrata imovine.

 

Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž 2064/12-2 od 28. kolovoza 2012. preinačeno je prvostupanjsko rješenje (kojim je odbijen prijedlog za upis zabilježbe navedenog postupka), a i u tom rješenju je izneseno pravno shvaćanje da je u prijedlogu za upis zabilježbe postupka povrata imovine dovoljno navedena oznaka nekretnina navodeći samo z.k. uložak, te je uz činjenicu da je uz prijedlog priložen dokaz da se vodi upravni postupak radi povrata tih nekretnina, ocijenjen osnovanim zatraženi upis.

 

Slijedom toga, postavljena pitanja koja se odnose na dovoljnu označenost nekretnine u prijedlogu su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pitanjima o kojima postoji različita praksa istog drugostupanjskog suda, a i praksa VSRH, kojoj je protivna pobijana odluka, budući je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje je suprotno pravnom shvaćanju VSRH i istog županijskog suda u istovjetnim zemljišnoknjižnim stvarima (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP-a).

 

Odgovarajući na postavljena pitanja navodi se da pretpostavka dopustivosti zabilježbe spora (postupka povrata imovine) nije prikladnost za upis odluke koja će biti donesena povodom prijedloga predlagatelja u sporu kojeg se zabilježba predlaže (tako i u Rev-228/12-2 od 8. ožujka 2016.). Prema tome, pogrešno je i navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova koje se odnose na pretpostavke za zabilježbu spora.

 

Naime, polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o zabilježbi spora, a on se sastoji u tome da se učini vidljivim da se glede neke nekretnine vodi postupak povrata te imovine, pretpostavka upisa zabilježbe tog postupka nije prikladnost za uknjižbu (puna izvjesnost) odluke iz takvog postupka, niti radi li se o nekretnini-neizgrađenom zemljištu čiji bi naturalni povrat bio moguć predlagatelju, a niti knjižni prednik, a kako to pogrešno zaključuju nižestupanjski sudovi, jer se ti upravni postupci vode protiv Republike Hrvatske neovisno o upisu u zemljišnoj knjizi, već je dovoljno da je dokazano da se vodi upravni postupak povrata imovine i u odnosu na koje se nekretnine vodi taj postupak, te je na sudu ocjena bi li se u postojećem postupku mogao odrediti upis u zemljišnu knjigu, s obzirom na sadržaj prijedloga za upis i priloga uz prijedlog, a koja ocjena je u ovom slučaju izostala zbog pogrešnog pravnog shvaćanja.

 

Drugo je pitanje kako će završiti postojeći upravni postupak povrata imovine i kakva će biti odluka iz navedenog postupka, međutim, to pitanje u postupku odlučivanja o dopustivosti zabilježbe postupka povrata imovine uopće nije odlučno za zatraženi upis. Stoga je ocjenjivanje sadržaja izreke još nedonesene odluke iz takvog postupka preuranjeno i pravno neprihvatljivo.

 

Jednako tako, nekretnine u podnesku kojim se traži zabilježba upravnog postupka radi povrata oduzete imovine, dovoljno su označene navođenjem brojem z.k. uloška, jer se zatraženi upis odnosi na sve k. č. koje se nalaze u tom ulošku (tako i u Rev-x-414/15-2 od 30. rujna 2015.).

 

Prema tome, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja i pogrešne primijene materijalnog prava iz odredbe čl. 81. ZZK-a činjenično stanje je po nižestupanjskim sudovima nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja, zbog čega je bilo nužno prihvatiti reviziju te ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će o prijedlogu za upis zabilježbe upravnog postupka radi povrata oduzete imovine odlučiti sukladno uputi iz ove revizijske odluke.

 

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 2. i čl. 400. st. 3. ZPP-a u vezi s člankom 91. st. 1. ZZK-a, valjalo riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. siječnja 2021.