- 1 -              Rev 1270/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1270/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. O. V. I. G. d.d., Z., OIB: ..., kojega zastupa Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženika P. B., A., kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-643/17-2 od 27. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-679/16-10 od 30. studenoga 2016., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-643/17-2 od 27. studenoga 2018. ukida se u dijelu u toč. I., II., IV. i V. izreke i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              Revizija tužitelja protiv iste presude u dijelu u toč. III. izreke odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju 126.802,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen je zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 113.816,91 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 14.329,74 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-679/16-10 od 30. studenoga 2016. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 126.802,06 kn sa zateznim kamatama i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 126.802,06 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, tekuću od dana 12. lipnja 2008. do isplate.

 

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-679/16-10 od 30. studenoga 2016. u točki II izreke te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka  i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 14. 329,74 kn sa zateznim kamatama.

 

Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 16.250,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. studenoga 2016. po stopi od 7,88% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-679/16-10 od 30. studenoga 2016. u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 113.816,91 kn sa zateznim kamatama.

 

IV Nalaže se tužitelju u roku 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 7.351,25 kn.

 

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu“.

 

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

 

U odgovoru na reviziju tuženik osporava njenu osnovanost i predlaže istu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona.

 

Drugostupanjski sud pobijanom presudom preinačio je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev bio prihvaćen navodeći da presudu donosi na temelju odredbe čl. 370. ZPP uz obrazloženje da je „sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. Ovo iz razloga što se visina tražbine tužitelja nije mogla dokazati na način na koji je to tužitelj činio tijekom postupka.“. Dakle, sadržajno, i to u odnosu na zaključak o neosnovanosti zahtjeva zbog nedokazanosti visine, drugostupanjska presuda donesena je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP.

 

Stoga je u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena revizija razmatrana kao revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

U dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP, kako je to određeno i navedeno u obrazloženju presude.

 

Vrijednost tog pobijanog dijela presude je 113.816,91 kn i ne prelazi graničnu vrijednost za dopuštenost revizije.

 

Stoga je reviziju tužitelja u dijelu kojim je odbijena tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda valjalo temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

 

Predmet spora je regresni zahtjev za isplatu 240.618,97 kn koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

              - da je dana 26. srpnja 2007. oko 18 sati tuženik upravljao jahtom „C.“ kroz tjesnac mali Ž. između otoka U. i P.;

 

              - da je jarbol jahte bio viši od dozvoljenog ispod mosta tjesnaca te je tužitelj jarbolom udario u luk mosta, kojom prilikom je došlo do puknuća i pada jarbola i štete na jahti;

 

              - da je za jahtu „C.“ između iznajmljivača jahte A. d.o.o. i tužitelja u korist vlasnika jahte E.&S. S.L. d.o.o. bilo ugovoreno kasko osiguranje po polici broj 0601-04691098 s početkom osiguranja 23. ožujka 2007. i istekom23. ožujka 2008. u 12 sati;

 

              - da je tužitelj opisanim postupanjem zbog grube nepažnje počinio prekršaj iz čl. 995. st. 2. Pomorskog zakonika („Narodne novine“broj 181/04 i 76/07 - dalje: PZ)

 

              - da je tužitelj osiguraniku E.&S. S.L. d.o.o. naknadio štetu u iznosu od 240.618,97 kn.

 

              Smatra tužitelj da je isplatom iznosa štete došlo do zakonske subrogacije, a prema odredbi čl. 723. Pomorskog zakonika.

 

              Prvostupanjski sud prihvativši prigovor zastare ocijenio je neosnovanim zahtjev za isplatu iznosa od 113.816,91 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

              Djelomično prihvatio je tužbeni zahtjev za iznos od 126.802,06 kn uz obrazloženje

 

- da su na temelju toč. 4.4.1. Uvjeta za kasko osiguranje brodice iz obuhvata osiguranja isključene štete zbog hotimične i/ili grube nepažnje od strane osiguranika - voditelja brodice ili jahte i suputnika;

 

- da je tuženik kao voditelj brodice postupio s nepažnjom „pri čemu je irelevantno, da li se radi o hotimičnoj ili gruboj nepažnji“;

 

- da stoga konkretna šteta nije bila pokrivena navedenom policom; međutim

 

- da tuženik odgovara kao štetnik na temelju odredbe čl. 1049. st. 1. ZOO.

 

Drugostupanjski sud s jedne strane tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim zbog nedokazanosti visine štete.

 

Osim zbog nedokazanosti visine potraživanja, drugostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev neosnovanim polazeći od zaključka da je nastala šteta, zbog grube nepažnje tuženika kao voditelja brodice, isključena obuhvatom osiguranja, pa da je tužitelj vlasniku broda isplatio nešto što nije bio dužan, posljedično čemu nije došlo do zakonske subrogacije.

 

Prema odredbi čl. 392.a st.1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st.1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 723. st. 1. i 708. st. 3. Pomorskog zakonika.

 

Naime tužitelj smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 723. st. 1. Pomorskog zakonika kada su zaključili da samo u slučaju osnovane isplate naknade iz osiguranja dolazi do zakonske subrogacije u smislu te odredbe, jer da do takve subrogacije dolazi već samom isplatom naknade koja se odnosi na osigurani predmet i osigurano razdoblje.

 

Neosnovana je tvrdnja revidenta da i osiguratelj koji svom osiguraniku neosnovano isplati naknadu iz osiguranja ima pravo regresa prema osobi odgovornoj za štetu. Naime, pretpostavka osnovanosti subrogacijskog zahtjeva je da je osiguratelj isplatio naknadu za konkretnu štetu i da je naknadu isplatio na temelju ugovora o osiguranju. Ako je štetu isplatio izvan svoje ugovorne obveze tada ne dolazi do subrogacije.

 

Međutim, osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi zaključivši da je sporna šteta bila isključena obuhvatom osiguranja pogrešno primijenili materijalno pravo.

 

Člankom 708. st. 1. Pomorskog zakonika propisano je da su iz osiguranja isključene štete nastale posredno ili neposredno zbog namjernog postupka osiguranika; da su, ako u ugovoru o osiguranju nije drugačije određeno, iz osiguranja su isključene i štete nastale posredno ili neposredno zbog: krajnje nepažnje osiguranika, namjernog postupka ili krajnje nepažnje osoba za čije postupke, prema samom zakonu, odgovara osiguranik, nastupanja ratnih i političkih rizika i rizika štrajka i nastupanja nuklearnih rizika (st. 2.). Stavkom 3. istog članka propisano je da se odredbe stavka 2. istoga članka ne primjenjuju na štete nastale zbog namjernog postupka ili krajnje nepažnje posade broda, a ni na štete nastale zbog radnji i propusta osiguranika – zapovjednika ili drugog člana posade broda ili pilota u plovidbi i rukovanju brodom.

 

Odredbom toč. 4. stavak 4.1 Uvjeta za kasko osiguranje brodica i jahta (dalje: Uvjeti) predviđeno je da su iz osiguranja isključene štete koje su posljedica „grube nepažnje od strane osiguranika - voditelja brodice ili jahte i suputnika“.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi navedenu odredbu Uvjeta propustili protumačiti u svjetlu odredbe čl. 708. Pomorskog zakonika, jer da su tako postupili zaključili bi da se isključenje iz obuhvata osiguranja odnosi na štete koje je prouzročio osiguranik, (ujedno eventualno) i voditelj brodice ili netko od suputnika.

 

Budući da tuženik nije bio osiguranik već član posade broda sporna šteta, koja je prouzročena njegovom krajnjom nepažnjom, nije isključena iz obuhvata osiguranja ni odredbama Pomorskog zakonika, ni odredbama Uvjeta.

 

Drugostupanjski sud presudu u preinačujućem dijelu donio je pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP pošavši u bitnom od zaključka da tužitelj nije dokazao visinu štete, dakle, o postojanju odlučne činjenice odlučio je primjenom čl. 221.a ZPP.

 

Navedenom odredbom propisano je da, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Prema odredbi čl. 373.a ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Iz teksta, ali i svrhe potonje odredbe, prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP).

 

Kako je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP, a pritom, kako to osnovano ističe revident i odredbu čl. 8. ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a. i čl. 8. ZPP.

 

Slijedom iznesenog, zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka,  valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu 126.802,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zbog neizvjesnog uspjeha stranaka u postupku ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi (toč. I., II., IV. i V. izreke).

 

Odluka o troškovima postupka nastalih u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

 

Zagreb, 19. siječnja 2021.