1              Poslovni broj:K-4/2019-17

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-4/2019-17

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Dinka Mešina, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika S. Đ. i N. M., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Božene Penić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženika D. A., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu: KZ/11), na temelju optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem K-DO-54/2018, nakon javno održane i zaključene rasprave 14. siječnja 2021. godine, u nazočnosti optuženika D. A., branitelja optuženika, Ž. O., odvjetnika u S., i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, M. M., a objavljene 19. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

OPTUŽENIK: D. A. (OIB: ...), zvani P. sin pokojnog D. i pokojne L. rođene L., rođen ... u S., gdje i prebiva, na adresi ..., državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, sa završenom srednjom stručnom spremom, s mjesečnom mirovinom od 2.700,00 kuna, oženjen, otac dvoje djece, suvlasnik nekretnina u S., vlasnik osobnog vozila iz 2001. godine, brodice i skutera, neosuđivan

 

 

k r i v  j e

 

što je 19. listopada 2018. u vremenu od 10,50 do 11,15 sati u K. S., ..., u Trgovačkom centru P. u nakani ostvarivanja nepripadne materijalne koristi, na Odjelu električnih alata s police uzeo kovčeg s akumulatorskom brusilicom marke "Einhell" s pripadajućom akumulatorskom baterijom, ukupne vrijednosti 1.359,89 kuna, te ga stavio u košaru za kupnju i odnio na otvoreni odjel, gdje je došao do ograde, skinuo papirnate omote-ambalažu, koje je odbacio, a kovčeg s brusilicom i baterijom prebacio preko ograde i ostavio s vanjske strane kako bi ga naknadno uzeo, potom, se vratio u unutrašnjost, ostavio praznu košaru i napustio trgovački centar bez kupnje i plaćanja brusilice, te sjeo u svoje parkirano osobno vozilo marke "Mercedes" tip A klasa, registarskih oznaka ST ... upravljajući kojim se dovezao do mjesta uz ogradu na kojem je ostavio kovčeg s brusilicom i baterijom, koji je uzeo i stavio u vozilo, te upravljajući vozilom se uputio prema vratima parkirališta trgovačkog centra, pa uočivši da je jedno krilo metalnih vrata zatvoreno, dok ispred drugog krila vrata stoje zaposlenici trgovačkog centra Ž. P. i M. B., koji mu rukama daju znakove da se zaustavi kako bi ga spriječili u odnošenju ukradene brusilice s baterije, u namjeri bijega i zadržavanja brusilice s baterijom, dodao gas i povećao brzinu kretanja vozila, te bez zaustavljanja nastavio vožnju prema njima, tako da su se Ž. P. i M. B. u strahu da ih vozilom ne bi pregazio i ozlijedio, izmaknuli u stranu, pri čemu je gumom kotača prešao preko desnog stopala Ž. P., koji je zbog toga zadobio tjelesnu ozljedu u vidu otekline desnog stopala, te pobjegao upravljajući vozilom, u kojem je odnio i za sebe zadržao kovčeg s brusilicom i baterijom, oštetivši time trgovačko društvo P. d.d., S. za iznos od 1.359,89 kuna,

 

dakle, zatečen pri počinjenju krađe, pa s ciljem da ukradenu stvar zadrži, uporabio silu protiv dviju osoba da će izravno napasti na njihov život i tijelo, a pri počinjenju kaznenog djela je uporabljeno opasno oruđe,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojničku krađu – djelo opisano u članku 231. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 231. stavku 2. KZ/11.

 

 

 

Potom se optuženik D. A., na temelju članka 231. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, prethodno osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se prema istom, na temelju članka 56. KZ/11, izriče

 

 

u v j e t n a   o s u d a

 

na način da se optuženiku D. A. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako isti u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku dužan je optuženik D. A. na ime troškova postupka platiti ukupan iznos od 6.690,00 kuna (šesttisućašestodevedeset kuna), od čega iznos od 4.690,00 kuna (četiritisućešestodevedeset kuna) predstavlja troškove vještačenja, a iznos od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna) predstavlja paušalnu svotu.

 

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Županijskim sudom u Splitu optužnicu, pod poslovnim brojem K-DO-54/2018 od 21. prosinca 2018., protiv okrivljenika D. A. zbog dva kaznena djela protiv imovine – razbojničke krađe – djela opisanih u članku 231. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

Prilikom očitovanja o optužnici, optuženik D. A. izjasnio se kako se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 231. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret, te kako će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

 

Sud je odbio prijedlog obrane koji se odnosi na provođenje sudsko-medicinskog i prometno-tehničkog vještačenja.

 

Ovaj sud smatra kako je ovakav prijedlog obrane nepotreban i kako je usmjeren samo na odugovlačenje ovog postupka. Naime, u spisu postoji sudsko-medicinsko vještačenje i tijekom postupka je ispitan i stalni sudski vještak medicinske struke, a prometno-tehničko vještačenje je nepotrebno iz razloga jer u spisu postoje snimke video nadzora i iz kojih je razvidno što se ove prigode i dogodilo, te na koji način je uporabljen osobni automobil kojim je upravljao optuženik.

 

U dokaznom postupku ispitan je svjedok J. G. (list 169 spisa), stalni sudski vještaci dr. A. A. (list 172 spisa) i dr. D. B. (list 172 spisa), te žrtve Ž. P. (list 172  spisa) i M. B. (list 173 spisa). Nadalje, u dokaznom postupku pregledana je i pročitana ponuda za avansnu uplatu od 19. listopada 2018. (list 6 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 19. listopada 2018. (list 9 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 19. listopada 2018. (list 10 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 19. listopada 2018. (list 11 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 19. listopada 2018. (list 12 spisa), liječnička dokumentacija za Ž. P. (list 21 spisa), zapisnik o očevidu od 19. listopada 2018. (list 23-24 spisa), izvješće o kriminalističkoj tehničkoj pretrazi mjesta događaja od 19. listopada 2018. (list 25 spisa), fotografije (list 30-41 spisa), fotodokumentacija očevida (list 71-77 spisa), sudskomedicinsko vještačenje od 20. prosinca 2018. izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. A. A. (list 105-106 spisa), psihijatrijsko vještačenje od 20. prosinca 2018. izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. B. (list 109-115 spisa), liječnička dokumentacija za optuženika (list 129-147 spisa), liječnički karton za optuženika D. A. koji se nalazi u prilogu spisa, te je pregledan sadržaj DVD snimke video nadzora (list 7 spisa). Na kraju dokaznog postupka za optuženika D. A. pročitan je izvadak iz kaznene evidencije (list 42 spisa) i izvadak iz prekršajne evidencije (list 43-44 spisa).

 

Na temelju članka 431. stavka 3. i 4. u svezi s člankom 86. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19) iz spisa izdvojena je službena zabilješka od 19. listopada 2018. (list 26 spisa), te je odlučeno da se po pravomoćnosti ovog rješenja navedeno pismeno zatvori u poseban omot i preda sucu istrage radi čuvanja odvojeno od spisa kako se ne bi mogla razgledati, niti koristiti u postupku.

 

Nazočne stranke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti daljnjih dokaznih prijedloga.

 

U obrani koju je 13. prosinca 2018. iznio pred Županijskim državnim odvjetništvom u Splitu (list 83 spisa), optuženik D. A. je porekao počinjenje kaznenih djela za koja se tereti u ovom postupku, te je naveo kako je umirovljenik koji se bavi maslinarstvom i kako je u listopadu oko 12,00 sati došao u Trgovački centar P., u koji je i prije dolazio dva do tri puta godišnje, kako je vidio je stroj-brusilicu, te da se u sebi zapitao može li taj stroj kidati grane maslina, što mu se učinilo zgodnim, jer on sam zbog bolesti to ne može činiti. Nadalje, optuženik je naveo kako je otišao u vrt Centra gdje su drvene palete na kojima se može isprobati je li brusilica jaka ili nije i kako je bio je zadovoljan radom brusilice, ali kako je došao jedan njegov znanac, čije ime i prezime ne zna, kojemu je kazao kako gleda može li brusilicu mogao koristiti za pilanje grana, te kako mu je taj znanac rekao da je to igračka i neka to pusti, kako je on tada odbacio brusilicu, ali kako se ne sjeća je li pala unutar ili izvan ograde. Isto tako, optuženik je naveo kako je nakon toga je pogledao još neke stvari i napustio Centar, a kada je ulazio u vozilo da nije čuo, ni vidio, da mu zaposlenik viče neka se zaustavi, kako je svojim osobnim vozilom marke "Mercedes", sive boje, splitskih registarskih pločica, umjesto desno, krenuo je lijevo oko Centra i tako dospio u neku ulicu u kojoj prije nije bio, kako ga je uhvatila panika, što mu se prije nije događalo. Optuženik je naveo kako je na cesti bila kutija, kako je mislio da je to ta ista kutija, kako mu nije bilo jasno, te kako je kutiju stavio u osobno vozilo, kako je mislio vratiti brusilicu, ali da ga je uhvatila panika zbog uske ulice i da nije znao gdje se nalazi, kako ne zna zašto je brusilicu odnio kući, kao i kako je tako u panici upravljajući vozilom naišao je na poluotvorena vrata na kojima je jedno krilo bilo otvoreno, a na njemu su bila dva radnika. Optuženik je naveo kako je zbog žuto-zelene boje njihovih uniformi mislio da su to radnici "Čistoće" ili vrtlari koji ga čekaju da što prije izađe, jer im smeta kako bi zatvorili, pa da je požurio vozilom da udovolji radnicima i napusti prostor, kako nije čuo da mu zaposlenici viču neka se zaustavi, kako je operirao uho, a u vozilu je svirala glasna glazba, te su prozori bili zatvoreni. Nadalje, optuženik je naveo kako nije osjetio da je gumom kotača vozila jednom od tih zaposlenika prešao preko stopala, te kako se upravljajući vozilom odvezao vani na cestu, parkirao i odspavao, kao i kako ga je uhvatila panika i nervoza od utjecaja tableta koje pije zbog bolesti srca, a nakon što je odspavao kako je krenuo vozilom prema Trogiru gdje je u vozilo ukrcao suprugu koja ga je prethodno nazvala i kako su se odvezli kući gdje ga je čekala policija koja je od njega uzela brusilicu, o čemu je on potpisao potvrdu, kao i kako je  njemu sve to bila više dječja igra. Na kraju obrane, optuženik je naveo kako je teški srčani bolesnik, kako su mu ugrađene tri srčane premosnice, kako ima i psihičkih smetnji, tako da neke stvari zaboravlja i gubi se, kako ostvaruje mirovinu, a bavi se i poljoprivredom, kako stanuje sa suprugom i kćeri, kako mu je supruga zaposlena, a primanja ostvaruje i kćer, te kako je nekretnina i pokretnina, kako je situiran je i da mu ovo nije trebalo, kako se stvarno se kaje i kako nije mogao kontrolirati psihu.

 

Iznoseći obranu na raspravi održanoj 14. siječnja 2021. (list 178-179 spisa), optuženik D. A. je ostao kod ranijih navoda, te je dodao kako nakon što je odbacio ovu brusilicu, budući nije zadovoljavala njegove potrebe, odnosno da mu ne bi koristila, je još napravio đir po prodavaonici, kako je uzeo nešto za brisače i "WD 40", kako je na kasi to uredno platio i napustio prodavaonicu, kako se nakon što je sjeo u automobil sjetio ove brusilice koju je odbacio, pa da je išao vidjeti nalazi li se još tamo, jer mu je bilo žao da ostane na mjestu gdje ju je bacio, a već je prošlo nekih 20-ak minuta. Nadalje, optuženik je naveo kako je krenuo prema izlazu iz P. i kako je vozio nekih 20 km/h, kako je s lijeve strane vidio lokomotivu koja je prolazila, te na izlazu strelicu koja je pokazivala gdje je izlaz iz centra, i kako nikoga drugog nije vidio i samo je napustio ovaj centar, kao i kako je prilikom izlaska iz prodajnog centra malo ubrzao, tj. dodao gas, a kako bi prošao prije ove lokomotive, da ga ista ne zaustavi. Isto tako, optuženik je naveo kako je oženjen i ima dvoje punoljetne djece, točnije dvije  kćeri koje su završile fakultet, kako je imao još jedno dijete, sina, koji je poginuo 1994. godine, kako je sudjelovao u Domovinskom ratu u rezervnom sastavu policije, a kada mu je sin poginuo onda da se povukao, kako je bio dugogodišnji predsjednik mjesnog odbora Općine S., kao i predsjednik HDZ-a te općine, kako je srčani bolesnik i da je 2006. godine imao operaciju, kako ima ugrađene tri premosnice i tri stenta, a uz to kako svakodnevno pije tablete, kako zaista ne zna kako se ovo dogodilo, kako je njegov ugled srozan, kako je ovo izašlo u medijima, tako da je njemu to gore nego bilo što drugo. Optuženik je u obrani naveo kako pije tablete i kako je ovaj dan uzeo tri tablete ujutro, što je njegova redovna terapija, te kako je još jednu tabletu uzeo negdje u vremenu od podne do dva sata, a da je to bilo nakon što je napustio P., te kako je nakon što je pokupio brusilicu s mjesta gdje je bila odložena krenuo po suprugu, ali kako je prije toga ovu brusilicu ostavio u Kaštela kod jednog čovjeka na popravak, zatim da je otišao po suprugu i išli su prema kući gdje ih je čekala policija koja je tražila tu brusilicu, pa da ih je on odveo kod tog čovjeka gdje ju je ostavio na popravku. Optuženik je naveo kako je prije mirovine radio kao pomorac, ali kako je taj posao napustio jer mu je smetalo more, pa je završio prometnu školu i bio profesionalni vozač, kako je 20-25 godina radio u tvrtki P., S., kako u to vrijeme nije imao nikakvih prometnih prekršaja, tako da je za sebe kazao da se zna ponašati u prometu. Također, optuženik je naveo kako na samom izlazu iz Centra nije bilo nikakvih prometnih znakova, niti signalizacije, već kako je bio samo na izlazu jedan plavi znak koji je označavao pravac „pravo“, te kako unutar prostora P. nije bilo prometnih znakova, već da je samo po cesti bilo iscrtano gdje se može kretati, kao i kako njegovo imovno stanje nikada nije bilo loše, kako su on i supruga bili zaposleni i imali su dobra primanja, te su uvijek nešto mogli i uštedjeti, kako mu je 1992. godine preminuo otac, pa kako je i iza njega naslijedio određenu imovinu, a imovno stanje mu je uvijek bilo dobro, kako mu je jako žao što je do ovoga došlo i da zaista ne zna zašto se ovo dogodilo. Nadalje, optuženik je naveo kako je prilikom prvog ispitivanja kazao da je vidio dva čovjeka na izlazu za koje je mislio da su vrtlari, a da je danas naveo kako nije nikoga vidio, ali koliko se sjeća da je rekao kako je vidio dvije osobe, ali kako nije mislio da su oni zaštitari i sl., a uz to su se nalazili izvan prostora P., te je ponovio kako s desne strane nije nikoga vidio, a s lijeve strane da je pratio lokomotivu.

 

Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno kako je optuženik D. A. počinio kazneno djelo iz članka 231. stavka 2. u svezi stavkom 1. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

 

Iako optuženik D. A. u svojoj obrani negira počinjenje kaznenog djela iz samih navoda njegove obrane proizlazi kako određenje činjenice nisu sporne tijekom ovog postupka, pa tako tijekom ovog postupka nije bilo prijeporno kako je optuženik A. dana 19. listopada 2018. godine u vremenu od 10,50 do 11,15 sati bio u K. S., ..., u Trgovačkom centru P.

 

Nadalje, tijekom postupka nije bilo prijeporno kako je optuženik A. na Odjelu električnih alata s police uzeo kovčeg s akumulatorskom brusilicom marke "Einhell" s pripadajućom akumulatorskom baterijom, ukupne vrijednosti 1.359,89 kuna, te ga stavio u košaru za kupnju i odnio na otvoreni odjel, gdje je došao do ograde, gdje je kovčeg s brusilicom i baterijom odbacio, potom, se vratio u unutrašnjost, ostavio praznu košaru i napustio trgovački centar bez kupnje i plaćanja brusilice.

 

Isto tako, tijekom postupka nije bilo prijeporno kako je nakon toga optuženik A. sjeo u svoje parkirano osobno vozilo marke "Mercedes" tip A klasa, registarskih oznaka ST ... upravljajući kojim se dovezao do mjesta uz ogradu na kojem je ostavio kovčeg s brusilicom i baterijom, koji je uzeo i stavio u vozilo, te upravljajući vozilom se uputio prema vratima parkirališta trgovačkog centra, te kako je svojim vozilom napustio prostore trgovačkog društva P. d.d., S. s kovčegom s brusilicom i baterijom, na koji način je oštetio ranije spomenuto trgovačko društvo za iznos od 1.359,89 kuna.

 

Ranije navedeno utvrđeno je na temelju dokaza izvedenih tijekom rasprave, s tim kako nitko od stranaka tijekom dokaznog postupka, pa tako niti sam optuženik, nije na niti koji način doveo u pitanje ranije spomenuta utvrđenja.

 

Ono što je bilo sporno tijekom postupka jest je li optuženik D. A. ove prigode postupao s ciljem ostvarivanja nepripadne materijalne koristi, kao i jesu li ga na izlazu iz prostora trgovačkog društva P. d.d., S. zaustavljali zaposlenici, kao i na koji način je jedna od žrtava zadobila tjelesnu ozljedu.

 

Kako je ranije spomenuto, optuženik D. A. je u svojoj obrani negirao počinjenje kaznenih djela koja su predmet ovog postupka, pa je naveo kako je sve ovo njemu bila igra, kako ne zna zbog čega je to napravio, ali kako je on dobrog imovnog stanja i kako nije imao razlog otuđiti brusilicu koja vrijedi oko 1.000,00 kuna, te kako prilikom izlaska iz prostora trgovačkog centra P. d.d., S. nije na ulazio vidio nikoga da bi da zaustavljao, točnije kako je vidio dvije osobe, ali kako nije mislio da se radi o zaštitarima.

 

Tijekom postupka ispitan je svjedok J. G. i žrtve M. B. i Ž. P..

 

Svjedok J. G. je u vrijeme počinjenja utuženih kaznenih djela bio regionalni koordinator veleprodaje u trgovačkom društvu P. za područje S., M. i D., te kako je radio u trgovačkom centru P. koji je smješten u K. S. na adresi ... (list 67 spisa).

 

Nadalje, svjedok G. je naveo kako ga je na mobitel nazvao jedan veleprodajni kupac i kazao mu jedan stariji muškarac krade brusilicu, da ju je uzeo na odjelu alata i odnio u vrtni centar, a na što da je on odmah prekinuo taj razgovor i nazvao Ž. P., čuvara trgovačkog centra P. i to mu kazao (list 67 spisa).

 

Isto tako, svjedok G. je naveo kako se on u Centar vratio oko 13,00 sati, a kada je već tu došla policija, te kako je doznao da je počinitelj pronađen na području Čiova i kako je kod njega pronađena ukradena brusilica, a koja je vraćena (list 67 spisa).

 

Svjedok G. ispitan je i na raspravi održanoj 3. studenog 2020. gdje je ostao kod ranijih navoda, te je samo dodao kako od 7. siječnja 2019. više nije zaposlen u trgovačkom centru P. d.d., S. (list 169 spisa).

 

Žrtva Ž. P. u svom iskazu potvrdio je ranije spomenute navode svjedoka G., te je dodao kako je vidio jednog muškaraca sijede kose kako ulazi u vozilo marke „Mercedes“ A klase, sive boje, kako je on povikao da stane, ali kako je ovaj muškarac samo ušao u automobil s tim kako ga je mogao čuti jer kada mu je on vikao još nije ušao u automobil, a kada je ovo vikao da je automobil bio parkiran na udaljenosti oko jedan i pol do dva metra od ograde i mjesta na kojem je naknadno pronađena ambalaža brusilice, te kako je to nije bilo uobičajeno jer tu kupci ne parkiraju, jer se radilo o prolazu za dobavljače (list 58 spisa).

 

Prilikom ispitivanja žrtva P. je naveo kako je jedini prolaz s ovog parkirališta  moguć kroz glavnu kapiju i kako ovaj muškarac može izaći samo kroz ta vrata koji oni zovu „kapija“, te kako ta vrata imaju dva metalna krila od koji je svako širine od oko tri metra, te kako su on i kolega B. zatvorili jedno krilo, dok je drugo ostalo otvoreno, ali kako su njih dvojica stala na ovo otvoreno krilo kako bi spriječili prolazak ovog vozila kroz vrata (list 59 spisa).

 

Također, žrtva P. je naveo „….Dok smo tako stajali na otvorenom krilu prema nama se upravljajući vozilom marke „Mercedes“ koje sam već opisao dovezao onaj muškarac sijede kose kojeg sam prije pokušavao zaustaviti. Vidjevši ga, dok nam se približavao, moj kolega M. B. i ja smo mu davali znakove mašući rukama da stane, a rukama smo činili križne pokrete podižući ih i spuštajući, te smo mu vikali glasno više puta neka stane. No, vidjevši nas ovaj muškarac sijede kose dodao je gas i povećao brzinu vozila, te vozilom krenuo prema nama. Osjetio sam strah da će me pregaziti, te sam se u zadnji trenutak izmaknuo. Međutim, ovaj muškarac mi je gumom vozila prešao preko palca desne noge , a dok je vozilo prolazilo desnom rukom sam udario u prozor na stražnjim vratima vozila sa suvozačeve strane….“ (list 59 spisa).

 

Na kraju, žrtva P. je naveo kako je otuđena brusilica vraćena trgovačkom društvu P. d.d., S. i kako ju je upravo on preuzeo u ime društva i o tome potpisao potvrdu (list 59 spisa).

 

Kod ovakvih navoda žrtva Ž. P. ostao je prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 09. prosinca 2020. godine (list 172 spisa).

 

Tijekom postupka ispitana je i žrtva M. B. je u inkriminiranom vremenu bio voditelj programa keramike i sanitarija u trgovačkom centru P. u K. S., kako je ovog dana bio na pauzi u društvu kolege Ž. P., te kako je u jednom trenutku P. zazvonio mobitel, pa mi je rekao da je u tijeku krađa u Centru i istrčao iz kafića u kojem su bili, kao i kako je on krenuo za njim (list 63a spisa).

 

Nadalje, žrtva B. je naveo kako je vidio jedno osobno vozilo marke „Mercedes“ A klase, sivo-srebrene boje, kraj vanjskog odjela vrta, kako je vozač baš u tom trenutku kada ga je on vidio sjedao u vozilo, kako je stavio vozilo u pogon i vozilom se uputio oko Centra, a da su on i kolega P. krenuli prema kapiji – ulaznim vratima parkirališta, jer da su znali da jedino kroz ta vrata ova osoba može izaći iz prostora Centra, kako ova vrata imaju dva krila, te kako su oni zatvorili jedno krilo vrata, dok su drugo ostavili otvoren, na koje su stali, a sve kako bi zaustavili ovog muškaraca i spriječili ga u odnošenju ukradenog artikla (list 63a spisa).

 

Žrtva M. B. je naveo i sljedeće „…..Kada smo vidjeli da se približava osobno vozilo marke „Mercedes“ sive boje i kreće prema nama, počeli smo mu rukama davati znakove da stane. Ja sam ruke pomicao odozgo prema dolje. Bio je sunčan dan, nebo je bilo vedro, vidljivost je bila izvrsna, ništa ovom muškarcu u vozilu nije zaklanjalo pogled, on je nas dobro vidio. I ja i Ž. P. smo više puta vikali “stani, stani“. Mislim da su svi prozori na vozilu biti zatvoreni. Međutim, ovaj muškarac nije se zaustavio. Dapače, kada nam se približio na udaljenost oko jedan metar dodao je gas i povećao brzinu kretanja vozila, tako da se sve zadimilo od naglog dodavanja gasa…..“ (list 63a spisa), kao i „….Naravno da sam se prestrašio da me ne bi pregazio vozilom, pa sam se izmaknuo u stranu. Meni je to bilo lakše, jer sam bio s one strane s koje je vratno krilo bilo otvoreno, pa sam imao prostora gdje se izmaknuti….“ (list 64 spisa).

 

Kod ovakvih navoda žrtva M. B. ostao je prilikom ispitivanja na raspravi održanoj 9. prosinca 2020. (list 173 spisa).

 

Dakle, raniji iskazi žrtava Ž. P. i M. B. opovrgavaju obranu optuženika D. A., a da su iskazi žrtava P. i B. istiniti i vjerodostojni potvrđuje snimka video nadzora iz prodajnog Centra P.

 

Iz snimke video nadzora (list 7 spisa) razvidno je kako optuženik D. A. dolazi do na Odjel električnih alata do police gdje se nalazi brusilica, potom je uzima u ruke, zatim je spušta u kolica koja ima kraj sebe i odlazi s ovom mjesta, te kako prolazi po Centru i kako nije u kontaktu s niti jednom osobom.

 

Nadalje, nakon toga se vidi kako optuženik A. izlazi u vanjski dio Centra, te kako je i tu sam i s nikim nije u kontaktu, kako u vanjskom dijelu Centra otvara kutiju u kojoj se nalazi artikl, kako nakon toga odlazi u zabačeni dio i samo stoji neko vrijeme, kako tu prolazi jedan čovjek, ali nije u nikakvom kontaktu s optuženikom, a nakon što ovaj nepoznati čovjek napusti ovaj vanjski dio, optuženik A. odlazi do ograde.

 

Potom je razvidno kako ide uz ogradu prema kraju vanjskog dijela dvorišta, gdje se zaustavlja i na tom mjestu stoji negdje oko dvije minute, te potom gura vrata ograde o odlazi u dio na kojem se više ne vidi na snimci nadzorne kamere, zatim se nakon koje minute vraća, s tim kako mu je košara u kojoj je bila smještena brusilica sada prazna, točnije u njoj nema onog artikla koji je u nju stavio sa police, pa ulazi u unutrašnjost Centra.

 

Optuženik A. nakon toga izlazi iz Centra bez da nešto ima u rukama, dolazi do automobila, sjeda u isti i odlazi sa parkinga.

 

I zadnja snimka pokazuje kako je ulaz u Centar zatvoren, točnije kako je jedno krilo vrata zatvoreno, a drugo otvoreno i na njemu stoje dvije osobe koje ne sebi imaju odjeću Centra P., kako prema njima ide sivi automobil marke „Mercedes“ A Klase, te kako ga oni pokušavaju zaustaviti na način da mašu rukama, kako automobil dolazi do vrata, malo usporava i onda odjednom ubrzava i kreće prema ovoj dvojici koja se izmiču u stranu, a automobil samo prolazi i odlazi s ovog mjesta.

 

Dakle, a kako je to ranije spomenuto, ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaze žrtava P. i B. kao istinite i vjerodostojne, a u pravilnosti takvog zaključka ukazuju i snimke video nadzora Centra P., koje u cijelosti podupiru navode ranije spomenutih žrtava dok u cijelosti opovrgavaju navode obrane optuženika A.

 

Obrana je tijekom postupka pokušala dovesti u pitanje ozljeda koje je ove prigode zadobila žrtva M. B., pa je tako tijekom postupka ispitan i stalni sudski vještak dr. A. A. koji je u svom pisanom nalazu opisao ozljede koje je žrtva zadobila, pa je tako naveo kako je žrtva Ž. P. zadobio oteklinu desnog stopala koja predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu nastalu pritiskom pneumatika automobilskog kotača mehanizmom pregaženja (list 106 spisa), a kod kojeg nalaza i mišljenja je ostao na raspravi održanoj 9. prosinca 2020. list 171 spisa), te je dodao kako malo vjerojatno da je ozljeda nastala na način da bi žrtva nogom udarila o kotač automobila, s tim kako na ovakvo mišljenje vještaka obrana nije imala nikakvih primjedbi.

 

Kako je ranije spomenuto, otuđena brusilica vraćena je oštećenom trgovačkom društvu P. d.d., S., što su u svojim iskazima potvrdili svjedok J. G. i žrtva Ž. P., a koje utvrđenje proizlazi i iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 11 spisa), iz koje je razvidno kako je brusilica marke „Einhell“ oduzeta od optuženika A. i koju je u ime oštećenika preuzeo Ž. P.

 

Obrana je u završnom govoru navela kako se ovdje ne bi moglo raditi o automobilu kao opasnom oruđu, budući da se činjenica da se optuženik nalazi kao vozač u automobilu samo po sebi ne znači da bi se radilo o opasnom oruđu, a posebice kada se nije utvrdila brzina kretanja vozila.

 

U odnosu na ovakve navode obrane potrebno je navesti kako po stavu ovog suda vozilo u pokretu izvan svake sumnje predstavlja predmet koji je objektivno podoban da se njime ugrozi život ili tijelo druge osobe, pa je tako u ovom slučaju prilikom počinjenja utuženih kaznenih djela optuženik D. A. uporabio opasno oruđe.

 

Navode obrane optuženika A. kako nije počinio kazneno djelo ovaj sud nije prihvatio, već ih je ocijenio kako nelogične i neživotne, te očito usmjerene u izbjegavanju kaznene odgovornosti u ovom postupku, posebice jer je obrana optuženika u suprotnosti sa svim izvedenim dokazima tijekom postupka.

 

Naime, obrana optuženika A. je u tolikoj mjeri nelogična i neživotna budući da je sve snimljeno video nadzorom, a on nakon što je na raspravi pregledana ta snimka i nakon što je vidio što je točno snimljeno iskazuje suprotno od toga. Isto tako, obrana optuženika je toliko nelogična da navodi kako je nakon što je otuđenu brusilicu iznio izvan prostora Centra P. odnio u K. kod jednog majstora na popravak. Ovdje se postavlja pitanje zbog čega bi netko novu brusilicu iz prodavaonice, neraspakiranu i neupotrijebljenu, nosio na popravak.

 

Nadalje, optuženik navodi kako je brusilicu isprobao i nije bio s njom zadovoljan i kako ju je samo odbacio na pod, ali ne zna gdje je pala. U ovom slučaju postavlja se pitanje na koji način ju je isprobao budući da mjestu gdje ju je izvadio iz kutije nema struje i nije je mogao uključiti, a ukoliko ju je samo odbacio, kako to sam kaže, postavlja se pitanje kako je brusilica završila odbačena preko ograde koja je visoka negdje oko dva metra. Dakle, očito je kako optuženik A. nije brusilicu samo odbacio, nego ju je prebacio preko ograde na mjesto izvan prostora Centra, do kojeg je kasnije došao kako bi tu brusilicu uzeo i zadržao sa sebe bez da je plati.

 

Ovdje je potrebno navesti kako se tijekom postupka kao ime oštećenika spominje ime P. i P., te je u odnosu na to potrebno spomenuti kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela oštećenik imao ime P. d.d., S., a do promjene imena je došlo tijekom postupka, točnije od 13. veljače 2020., pa je tako sada ime oštećenika P. d.d., S., kao i kako osim promjene imena nije nikakve drugo promjene kod oštećenika došlo. Dakle, rasprava je održana nakon 13. veljače 2020., pa su tako ispitivani svjedoci spominjali ime P., a ne P., iako se radi o istom trgovačkom društvu.

 

I na kraju, ostalo se osvrnuti na pravnu kvalifikaciju u ovom postupku, gdje je tužiteljica u optužnici na teret optuženiku A. na teret stavila dva kaznena djela razbojničke krađe, dok je obrana u završnom govoru navela kako bi se u ovom slučaju radilo o jednom produljenom kaznenom djelu razbojničke krađe.

 

Vezano za navode obrane optuženika potrebno je navesti kako se u ovom slučaju ne može primijeniti institut produljenog kaznenog djela, kada se u obzir uzme članak 52. stavak 2. KZ/11.

 

Ovaj sud nije prihvatio kvalifikaciju iz optužnice da bi se radilo o dva kaznena djela razbojničke krađe. Naime, sud je vezan za činjenični opis, a iz činjeničnog opisa proizlazi kako je ove prigode u postupanju optuženika D. A. opisano počinjenje jednog kaznenog djela razbojničke krađe, točnije da je zatečen pri počinjenju krađe, pa s ciljem da ukradenu stvar zadrži, uporabio silu protiv dviju osoba da će izravno napasti na njihov život i tijelo, a pri počinjenju kaznenog djela je uporabljeno opasno oruđe.

 

Naime, za stjecaj je potrebno ostvarenje svih elemenata djela kod svake od osoba. U ovom slučaju otuđenje imovine je jedno, a tu imovinu „štiti“ više osobe za račun jedne pravne osobe. Dakle, optuženik u ovom slučaju ne dira imovinu pojedinih osoba koji su zaposlenici kod te pravne osobe, pa da bi primjenom sile ili prijetnje zadržao njihovu imovinu, tj. kod svakog od njih se ne ostvaruju svi konstitutivni elementi ovog kaznenog djela (otuđenje nečije imovine + sila ili prijetnja da ju se zadrži).

 

Prema tome, sud je ocijenio kako je optuženik D. A. ove prigode počinio jedno kazneno djelo razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kako je to opisano u izreci presude. U ovom slučaju sud nije prekoračio optužbu, već je naprotiv ovakvom korekcijom išao u korist optuženika.

 

Kada se u obzir uzme sve ranije navedeno ovaj sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako je optuženik D. A., 19. listopada 2018. u vremenu od 10,50 do 11,15 sati u K. S., ..., u Trgovačkom centru P., u nakani ostvarivanja nepripadne materijalne koristi, na Odjelu električnih alata s police uzeo kovčeg s akumulatorskom brusilicom marke "Einhell" s pripadajućom akumulatorskom baterijom, ukupne vrijednosti 1.359,89 kuna, te ga stavio u košaru za kupnju i odnio na otvoreni odjel, gdje je došao do ograde, skinuo papirnate omote-ambalažu, koje je odbacio, a kovčeg s brusilicom i baterijom prebacio preko ograde i ostavio s vanjske strane kako bi ga naknadno uzeo, potom, se vratio u unutrašnjost, ostavio praznu košaru i napustio trgovački centar bez kupnje i plaćanja brusilice, te sjeo u svoje parkirano osobno vozilo marke "Mercedes" tip A klasa, registarskih oznaka ST ... upravljajući kojim se dovezao do mjesta uz ogradu na kojem je ostavio kovčeg s brusilicom i baterijom, koji je uzeo i stavio u vozilo, te upravljajući vozilom se uputio prema vratima parkirališta trgovačkog centra, pa uočivši da je jedno krilo metalnih vrata zatvoreno, dok ispred drugog krila vrata stoje zaposlenici trgovačkog centra Ž. P. i M. B., koji mu rukama daju znakove da se zaustavi kako bi ga spriječili u odnošenju ukradene brusilice s baterije, u namjeri bijega i zadržavanja brusilice s baterijom, dodao gas i povećao brzinu kretanja vozila, te bez zaustavljanja nastavio vožnju prema njima, tako da su se Ž. P. i M. B. u strahu da ih vozilom ne bi pregazio i ozlijedio, izmaknuli u stranu, pri čemu je gumom kotača prešao preko desnog stopala Ž. P., koji je zbog toga zadobio tjelesnu ozljedu u vidu otekline desnog stopala, te pobjegao upravljajući vozilom, u kojem je odnio i za sebe zadržao kovčeg s brusilicom i baterijom, oštetivši time trgovačko društvo P. d.d., S. za iznos od 1.359,89 kuna.

 

Kod takvog stanja stvari, kod iskaza žrtava Ž. P. i M. B., pa i navoda obrane samog optuženika, posebice snimke video nadzora, kao i analize svih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, te ocjenjujući ih zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, ovaj sud smatra kako je činjenično stanje nedvojbeno utvrđeno, odnosno da je optuženik D. A. zatečen pri počinjenju krađe, pa s ciljem da ukradenu stvar zadrži, uporabio silu protiv dviju osoba da će izravno napasti na njihov život i tijelo, a pri počinjenju kaznenog djela je uporabljeno opasno oruđe, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela razbojničke krađe opisanog u članku 231. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

 

Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika D. A. prema kaznenom djelu koje je predmet ovog postupka, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da je optuženik u odnosu na kazneno djelo koje je predmet ovog postupka postupao s izravnom namjerom, tj. da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i da je želio njegovo počinjenje, čime se u njegovom postupanju ostvarilo obilježje kaznenog djela iz članka 231. stavka 2. KZ/11. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je optuženik ove prigode postupao s izravnom namjerno, budući da je došao u trgovački centar s ciljem da otuđi brusilicu, pa ju je uzeo sa police, odnio na vanjski dio Centra, zatim je prebacio preko ograde, izašao iz Centra, sjeo u automobil, zatim otišao do mjesta gdje ju je odbacio, stavio u automobil i krenuo izvan Centra, a kada su ga zaposlenici pokušali na izlazu zaustaviti dodao gas i prošao mimo njih (jednom prešao kotačem preko noge) i otišao sa brusilicom. Dakle, ovakvo postupanje optuženika A. ukazuje kako je ove prigode postupao s izravnom namjerom.

 

Vezano za ubrojivost optuženika D. A. potrebno je navesti kako se stalna sudska vještakinja dr. D. B. u svom pisanom vještačenju osvrnula na ubrojivost optuženika, te je navela kako je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv (list 115 spisa), a kod kojeg mišljenja je ostala i na raspravi nakon što je na uvid imala i zdravstveni karton optuženika (list 172 spisa).

 

Nakon što je utvrđeno da je optuženik D. A. počinio kazneno djelo iz članka 231. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani optuženika, a koje su od značenja za donošenja ove odluke.

 

Kao olakotne okolnosti sud je optuženiku D. A. u prvom redu cijenio njegovu raniju kaznenu neosuđivanost (list 42 spisa), dakle kako prije, a niti nakon, ovog događaja nije osuđivan za bilo kakva kaznena djela. Nadalje, sud je optuženiku cijenio činjenicu kako je izrazio žaljenje zbog kaznenog djela koje se dogodilo. Isto tako, ovaj sud je optuženiku u obzir uzeo činjenicu kako je otuđena stvar vraćena oštećeniku, tako da kraju nije bilo nikakve štete. Ovaj sud je na strani optuženika cijenio kako je oženjen i kako je otac dvoje djece, te njegovo zdravstveno stanje (ima srčanih problema), kao njegovu životnu dob (rođen 1951. godine).

 

Ovaj sud nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti na strani optuženika D. A.

 

Dakle, na strani optuženika A. ovaj sud je utvrdio olakotne okolnosti, te su kao takve cijenjene kako se optuženik prije, a niti nakon, ovog kaznenog djela ne pojavljuje kao počinitelj bilo kakvih kaznenih djela. Nadalje, sud je u obzir uzeo da je optuženik izrazio kajanje, zatim da je otuđena stvar vraćena oštećeniku, njegove obiteljske prilike, životnu dob i zdravstveno stanje. Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, ovaj sud smatra kako ove okolnosti predstavljaju opravdan osnov za ublažavanje kaznene sankcije u odnosu na optuženika D. A. ispod propisanog minimuma za kazneno djelo iz članka 231. stavka 2. KZ/11.

 

Stoga je sud optuženika D. A., za kazneno djelo razbojničke krađe, na temelju članka 231. stavka 2. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja se ukazuje primjerenom težini počinjenog kaznenog djela, te je potom, na temelju članka 56. KZ/11, istom izrekao uvjetnu osudu i odmjerio mu rok provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude u kojem optuženik ne smije počiniti neko novo kazneno djelo.

 

Imajući u vidu sve naprijed iznesene okolnosti, posebno one koje se odnose na optuženikovu raniju kaznenu neosuđivanost, njegovo žaljenje, činjenice da je otuđeni predmet vraćen oštećeniku, obiteljske prilike optuženika, njegovo zdravstvenu stanje, te životnu dob (rođen 1951. godine), a koje okolnosti predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti, sud je smatrao primjerenim za kazneno djelo iz članka 231. stavka 2. KZ/11 ublažiti kaznu do jedne godine, dakle na kaznu zatvora ispod propisanog minimuma. Pritom je sud vodio računa da je i ovako ublažena kazna za kazneno djelo iz članka 231. stavka 2. KZ/11 u potpunosti primjerena kaznenom djelu, njegovoj težini i ugroženosti zaštićenog dobra, te osobi optuženika i da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

Po ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Ovdje je potrebno istaknuti kako je u vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku D. A. stavlja na teret na snazi bio Kazneni zakon („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17), s tim kako su u međuvremenu nastupile izmjene i dopune navedenog Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 118/18, 126/19), koje izmjene nisu na štetu optuženika vezano za utuženo kazneno djelo i ovaj postupak, pa je stoga trebalo primijeniti Kazneni zakon („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19).

 

Kako je ranije obrazloženo, ovaj sud je utvrdio kako je otuđena stvar, točnije brusilica, vraćena oštećeniku, tako da nije bilo potrebe odlučivati o imovinskopravnom zahtjevu ili oduzimanju nepripadne imovinske koristi.

 

Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. stavka 2. točke 1. Zakona o kaznenom postupku i koji ukupno iznose od 4.690,00 kuna (četiritisućešestodevedeset kuna), od čega se iznos od 1.000,00 kuna (tisuću kuna) odnosi na pisano sudsko-medicinsko vještačenje izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. A. A., iznos od 1.800,00 kuna (tisućuosamtokuna) na pisano psihijatrijsko vještačenje izvršeno po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. B., zatim iznos od 640,00 kuna (šestočetrdeset kuna) za pristup i iskazivanje stalne sudske vještakinje dr. D. B. na raspravi i iznos od 1.250,00 kuna (tisućudvjestopedeset kuna) za pristup i iskazivanje stalnog sudskog vještaka dr. A. A. na raspravi.

 

Prema odredbi iz članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno od složenosti postupka. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna).

 

Budući da je optuženik D. A. proglašen krivim, to je po članku 148. stavku 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku odlučeno da naknadi ove troškove postupka, koji ukupno iznose 6.690,00 kuna (šesttisućašetodevedesetkuna).

 

U Splitu 19. siječnja 2021.