- 1 -              Revd 108/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 108/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik G. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i J. j.t.d. iz O., protiv tuženika Klinički bolnički centar Z., Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik B. J., diplomirani pravnik zaposlen kod tuženika, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-286/2019-2 od 9. siječnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-4631/2018-20 od 29. ožujka 2019., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici “razlike manje isplaćenih plaća“ od 39.614,89 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od datuma pobliže naznačenih u izreci presude „osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima“ - te naknaditi joj troškove parničnog postupka od 9.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. ožujka 2019.

 

Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda i o kojima sudska praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena:

 

1. "Imaju li tužitelji, kao zdravstveni radnici u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013 i 96/2015, dalje u tekstu: KU) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012, dalje u tekstu: TKU), za ostvareni prekovremeni rad pravo na isplatu dodatka na posebne uvjete rada iz članka 57. KU, dodatka na odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, dodatka na staž u zdravstvu iz čl. 60. KU te dodataka na znanstveni stupanj iz čl. 54. st. 2. TKU i na sate odrađenog prekovremenog rada na iznos uvećanja za prekovremene sate rada, odnosno da li za ostvarene sate prekovremenog rada imaju uz uvećanje od 50% iz čl. 51. st. 1. KU (čl. 54. st. 1. TKU) i pravo na isplatu dodataka iz članaka 57. KU, 59. KU, 60. KU i čl. 54. st. 2. TKU?“,

 

2. "Je li Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13, 96/2015) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012) dopuštena kumulacija dodataka od 50% za prekovremeni rad s dodacima za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, staž u zdravstvu, znanstveni stupanj s obzirom na odredbu članka 51. st. 1. KU (čl. 54. st. 1. TKU) iz koje proizlazi da se osnovna plaća uvećava za 50%?".

 

Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije.

 

Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 9. siječnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: o pitanjima naznačenim u prijedlogu za dopuštenost revizije revizijski sud je izrazio shvaćanje na osmoj sjednici Građanskog odjela pod brojem: Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019. i ono glasi:

 

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

U tome je ujedno sadržan i odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja: on se odnosi na mogućnost kumuliranja u prekovremenom radu svih dodataka o kojima je u istome smislu u odredbama KU-a i TKU na koje se revident poziva riječ.

 

Drugostupanjska presuda temeljena je suštinski upravo na takvome (već prihvaćenom) shvaćanju i Vrhovni sud Republike Hrvatske (razmatrajući prijedlog) ne nalazi razloge da bi (nakon što se o tim pitanjima već izjasnio) takvo shvaćanje trebalo promijeniti ili da bi ono i dalje imalo bilo nesigurno i u praksi neujednačeno: riječ je o suđenju u skladu sa sudskom praksom koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske ustalio - i koju bi upravo stoga što je takva i temeljena na pravilnom tumačenju odredaba Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) te KU-a i TKU-a bilo ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu (gdje shvaćanje na kojemu drugostupanjski sud temelji osporenu presudu nije u ničemu u nesuglasnosti sa već izraženim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske) Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenost revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 19. siječnja 2021.