Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 3909/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. A. F., OIB ..., iz Republike Gvatemale, Guatemala City, ... C. ... Z. ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. C., OIB ..., iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. H., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2608/2019-3 od 8. travnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3019/2017-17 od 30. rujna 2019., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2608/2019-3 od 8. travnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3019/2017-17 od 30. rujna 2019.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je revident naznačio pravno pitanje i izložio razloge važnosti zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Nižestupanjski sudovi su ocijenili da u ovom predmetu nije došlo do priznanja duga od strane tuženika slijedom čega niti do prekida zastarijevanja u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).
Osim toga Vrhovni sud je u svojim odlukama izrazio shvaćanje da se plaćanje jednog dijela duga ne smatra priznanjem njegova drugog dijela (odluka broj Rev-913/1980 od 2. listopada 1980.), a sud u pobijanoj presudi nije izrazio shvaćanje koje bi bilo suprotno izraženom shvaćanju ovog suda. Stoga naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.