- 1 -              Revd 166/2021-2

Broj: Revd 166/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja D. T. iz P., ..., OIB: ..., 2. tužitelja T. D. iz P., ..., OIB: ... i 3. tužitelja G. T. iz H. K., ..., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku P. K., odvjetniku iz B., protiv tuženice Republika Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-126/2018-3 od 15. rujna 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-137/16-19 od 12. prosinca 2017., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-126/2018-3 od 15. rujna 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-137/16-19 od 12. prosinca 2017.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena dva pravna pitanja: i to je li čl. 60. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09), odnosno članak 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) kogentna zakonska odredba, te je li zakonita isplata naknade plaće za godišnji odmor u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu u iznosu manjem od iznosa propisanom odredbom članka 60. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09), odnosno članka 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) ukoliko takvi nepovoljni uvjeti rada između poslodavca radnika nisu ugovoreni niti jednim aktom?

U svezi s tim pitanjima pozvali su se na više odluka županijskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-137/19 od 15. travnja 2000., Gž R-219/17 od 5. studenoga 2018., Gž R-172/16 od 27. veljače 2018, Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-458/18 od 31. ožujka 2020., Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-608/15 od 11. svibnja 2018., Gž-206/15 od 29. rujna 2017., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-344/17 od 9. siječnja 2018., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-342/17 od 13. travnja 2017. Gž R-308/16 od 14. ožujka 2017., te su se uz navedene odluke pozvali i na mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava RH od 21. ožujka 2017., znanstveni članak mr. sc. I. G. objavljen u reviji Pravo i porezi, broj 8/2004, zapisnik Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike namještenike od 25. ožujka 2011., te na izvješće Europske komisije od 26. travnja 2017., tvrdeći da se radi o pitanjima o kojem nema prakse revizijskog suda, a da praksa viših sudova nije jedinstvena i smatra da su ona važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

Izloženi razlozi zbog kojih podnositelji smatraju da su postavljena pitanja važna nisu dostatni za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer u odlukama županijskih sudova, a koje su se tužitelji pozvali, nije izneseno pravno shvaćanje vezano za pravo za naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u smislu jesu li citirane odredbe ZR-u kogentne zakonske odredbe, niti su u odnosu na drugo postavljeno pitanje iznosili bilo kakva pravna shvaćanja vezano za to jesu li predmetnim kolektivnim ugovorom pravilnikom o radu ili ugovorom o radu ugovoreni nepovoljniji uvjeti rada između poslodavca i radnika vezano za naknadu plaće za godišnji odmor, a na koje pitanje se traži odgovor.

Osim toga, prema obrazloženju prijedloga tužitelji osporavaju utvrđenja nižestupanjskih sudova vezano za metodologiju obračuna prosječne plaće isplaćene tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, odnosno utvrđenog fonda radnih sati, navodeći da je "vještak pogrešno utvrdio, odnosno propustio utvrditi razliku naknade plaće za godišnji odmor za preostale mjesece utuženog razdoblja nakon 8. svibnja 2014. godine za sve tužitelje", te time osporava, po nižestupanjskim sudovima, utvrđeno činjenično stanje, a iz kojih razloga se ne može podnijeti osnovani prijedlog za dopuštenje revizije. Stoga su pitanja, da bi bila važna, trebala biti usmjerena na pravilnost metodologije obračuna prosječne plaće isplaćene tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, odnosno utvrđenog fonda radnih sati.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 19. siječnja 2021.