- 1 -              Revd 3442/2020-2

Broj: Revd 3442/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. R. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. & K. j..t.d. Z., radi isplate iznosa od 43.106, 02 kune, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2871/2020-4 od 20. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1598/2015-42 od 9. ožujka 2020., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2871/2020-4 od 20. srpnja 2020. se odbacuje.

Obrazloženje

Tuženik P. R. d.o.o. je podneskom od 7. listopada 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2871/2020-4 od 20. srpnja 2020. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu.

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

Tuženik je predložio dopuštenje revizije radi pravnog pitanja koje glasi:

„Kad sud utvrđuje naknadu kod ugovora o djelu prema vrijednosti rada, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 623. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO), sada čl. 613. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05), da li se naknada utvrđuje sukladno vrsti, količini i vrijednosti izvedenih radova, odnosno radova čije obavljanje proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije, ili se takva naknada utvrđuje sukladno vrsti, količini i vrijednosti fakturiranih radova, odnosno radova za koje jedna strana u postupku tvrdi da ih je obavila, pri tom ne dokazujući njihovo stvarno izvršenje?“

U prijedlogu je navedeno da je pitanje važno za ovaj predmet, da se odnosi na odredbu čl. 623. st. 2. ZOO, a da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, primjerice u odlukama Rev-2893/1991-2 od 29. prosinca 1992., Revt-10/09-2 od 7. travnja 2009. i Rev-x-117/13-2 od 11. veljače 2014.

Međutim, naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno od pravnog shvaćanja u navedenim presuda prema kojemu se „naknada utvrđuje sukladno vrsti, količini i vrijednosti izvedenih radova, odnosno radova čije obavljanje proizlazi iz spisu priležeće dokumentacije, ili se takva naknada utvrđuje sukladno vrsti, količini i vrijednosti fakturiranih radova, odnosno radova za koje jedna strana u postupku tvrdi da ih je obavila.“

Pobijana presuda je naime donesena na temelju činjeničnih utvrđenja prema kojima je tužitelj dokazao vrstu i količinu fakturiranih radova, a sud je na temelju tih utvrđenja, primjenom odredbe čl. 623. st. 2. ZOO, samo odredio vrijednost radova, odnosno visinu naknade.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 19. siječnja 2021.