- 1 -              Rev 3570/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3570/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Z. L. iz K. S., OIB ... koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja G. Z. H. d.o.o., Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva M., B. i V. iz S. i punomoćniku mr. sc. I. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, br. Gž R-71/2019-2 od 11. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, br. Pr-1054/17-89 od 25. listopada 2018., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu, br. Gž R-71/2019-2 od 11. travnja 2019., i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, br. Pr-1054/17-89 od 25. listopada 2018., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu i da radni odnos nije prestao (toč. I izreke) te da se raskida ugovor o radu koji su stranke sklopile 21. travnja 2011. te se utvrđuje da je s istim danom prestao radni odnos tužitelja kod tuženika (toč. II izreke). Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku da ga vrati na radno mjesto skladištara kao i da mu tuženik na ime naknade za neisplaćene mjesečne bruto plaće isplati 374.903,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni u zahtjevu, kao i sa zahtjevom tužitelja da ga tuženik vrati na radno mjesto voditelja skladišta (toč. III izreke). Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika da mu tužitelj isplati naknadu štete od 118.604,75 kn (toč. IV izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I i toč. IV izreke (toč. I izreke), te u dijelu kojim je određen sudski raskid ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanjem na radno mjesto skladištara kao i zahtjev za vraćanjem na radno mjesto voditelja skladišta (toč. II izreke). Preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je određen sudski raskid s danom 21. travnja 2011. tako da je određen raskid s danom 19. rujna 2018. Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 374.903,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni u izreci presude pa do isplate, kao i da tuženik tužitelju naknadi parnični trošak od 9.375,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno prihvatiti protutužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev da se utvrdi da radni odnos nije prestao, da se naloži vraćanje tužitelja na radno mjesto skladištara i isplata neisplaćene plaće za razdoblje od 7. travnja 2011. do rujna 2015.

 

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu voditelja skladišta,

 

- da je Pravilnikom o sistematizaciji tuženika za radno mjesto voditelja skladišta predviđeno na koji način voditelj skladišta mora organizirati rad u skladištu (odgovoran je za organizaciju rada skladišta, ulazak i izlazak materijala i repromaterijala, vođenje dokumentacije i kvalitetno skladištenje),

 

- da je 7. travnja 2011. tuženik, nakon pregleda svih poslovnih prometa i dokumenata, te usporedbom vrijednosti tj. količine propisane robe u skladištu na 31. ožujka 2011. a knjigovodstvenim stanjem iste, utvrdio manjak robe u vrijednosti od 118.604,75 kn, i to prvenstveno s osnova vrijednosti grafičkih ploča čiji je manjak uočen,

 

- da je tuženik 21. travnja 2011, donio odluku o izvanrednom otkazu stavljajući tužitelju na teret manjak robe u vrijednosti od 118.604,75 kn za koji je odgovoran tužitelj i zbog kojeg je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika,

 

- da se s odlukom o otkazu suglasio sindikalni povjerenik,

 

- da je tijekom postupka provedeno vještačenje po vještaku financijske struke koji je utvrdio vrijednost manjka robe (grafičkih ploča) u visini od 22.997,60 kn.

 

Na temelju takvog utvrđenja sudovi zaključuju da tuženik nije dokazao eventualni manjak, odnosno da tuženik nije dokazao kojim postupkom je utvrdio eventualni manjak ploča zbog nedostatne dokumentacije. Istovremeno sudovi zaključuju da tužitelj kao voditelja skladišta nije ispunjavao svoje obveze sukladno internim aktima poslodavca, posebno u nedostatku dokumentacije postupanja s pločama, da je tužitelj već upozoravan na dužnost vođenja dokumentacije – pa zaključuju da nastavak radnog odnosa nije moguć i prihvaćaju protutužbeni zahtjev u dijelu kojim tuženik traži sudski raskid ugovora o radu.

 

Tuženik u reviziji ističe da je predložio saslušanja vještaka grafičke struke na okolnost protokola načina i razloga korištenja spornih ploča, koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio. Navodi da je takvim postupanjem  onemogućen u raspravljanju pred sudom i dokazivanju osnovanosti svojih navoda, što da predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Nadalje ističe da je vještak utvrdio manjak od 22.997,60 kn a da za nedostatak dokumentacije kako bi se u cijelosti utvrdio manjak sud tereti tuženika premda je upravo tužitelj bio dužan kao voditelj skladišta to raditi.

 

Čl. 108. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: ZR) propisano je da  poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Čl. 131. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je radnik ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

U predmetnom slučaju tuženik je kao poslodavac trebao dokazati razlog otkazivanja a to je da je tužitelj prouzročio manjak od 118.604,75 kn, odnosno da je izgubio povjerenje u tužitelja i da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Budući da je prvostupanjski sud zaključio, a drugostupanjski sud to prihvatio, da otkaz ugovora o radu nije dopušten jer tuženik nije dokazao da manjak od 118.604,75 kn a da je pri tom istovremeno odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku grafičke struke upravo na okolnost manjka nastalog zbog grafičkih ploča, time je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221.a ZPP, koja povreda je utjecala na zakonitost pobijanih presuda.

 

Nadalje, osnovano tuženik ističe da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nižestupanjski sudovi najprije zaključuju da tužitelj nije dokazao eventualni manjak ploča zbog nedostatne dokumentacije o grafičkim pločama, da bi potom zaključili da upravo tužitelj nije uredno radio svoj posao voditelja skladišta niti vodio dokumentaciju o grafičkim pločama.

 

Zbog navedenog, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sud na ponovno suđenje. Presude je valjalo u cijelosti ukinuti obzirom da osnovanost zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu kao i naknadom štete u visini manjka ovisi o tome je li odluka o otkazu utvrđena nedopuštenom pa se stoga u ovom trenutku ne može ispitivati osnovanost i protutužbenog zahtijeva.

 

U nastavku postupka sudovi će otkloniti počinjene povrede odredaba parničnog postupka uzimajući u obzir i revizijske navode tuženika o tome da vrijednost imovine koja je manjak ne mora biti visoka da bi došlo do gubitka povjerenja poslodavca u radnika.

 

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o trošku revizije odluči konačnom odlukom.

 

Zagreb, 19. siječnja 2021.