Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj 4 Gž Ovr-37/21-2

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Ovr-37/21-2

 

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. K. d.o.o. sa sjedištem u Z., , OIB: , kojeg zastupa punomoćnik Š. P., odvjetnik u Z., protiv ovršenice E. F., iz Z., , OIB: , koju zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-678/2020-4 od 23. studenog 2020., dana 19. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice E. F. izjavljena izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje u tekstu: OZ) te se u tom dijelu potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-678/2020-4 od 23. studenog 2020.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem suda prvog stupnja je određena predložena ovrha na temelju ovršne isprave- zadužnice na kojoj je javno ovjerovljen potpis ovršenice a radi isplate dospjelih a neplaćenih obveza na temelju Ugovora o kreditu br. 50107/08 zaključenim sa S. G.-S. banka d.d. kao kreditorom i N. F. kao korisnikom kredita i ovršenicom kao sudužnicom, u visini prema izvatku iz poslovnih knjiga, s time da je označeno potraživanje kreditor Ugovorom od cesiji br. 8047/2014 prenio na ovrhovoditelja, na nekretnini u vlasništvu ovršenice i to utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčane svote dobivene prodajom uz nalaganje upisa zabilježbe ovrhe.

 

              Ovršenica se žali protiv rješenja o ovrsi ne navodeći određeno žalbene razloge s prijedlogom, ukinuti ga i predmet vratiti na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbe.

 

              Ovrhovoditelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima ovršenice i njezinu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu.

             

              Žalba je neosnovana.

 

              Ispitujući rješenje o ovrsi suda prvog stupnja kao i postupak koji mu je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ i čl. 381. ZPP.

 

              Pobijano rješenje o ovrsi donijeto je na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 214. st. 7. OZ u svezi odredbe čl. 214. st. 1. OZ odnosno, privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika V. M. iz Z. pod brojem br. Ov-15794/08 dana 3. prosinca 2008. (list 51-52 spisa), kojom je ovršenica dala suglasnost da se radi naplate tražbine ovrhovoditelja zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novčana sredstva s tih računa u skladu s njezinom izjavom sadržano u bjanko zadužnici izravno s računa isplate ovrhovoditelju s time da zadužnica ima učinke pravomoćnog sudskog rješenja o ovrsi kojim se plijeni tražbina po računu te ima svojstvo ovršne isprave na temelju kojeg se može zatražiti i provesti ovrha na cjelokupnoj imovini (nekretnine, pokretnine i prava) izdavatelja a radi naplate tražbine vjerovnika.

 

              Ovrhovoditelj u ovom predmetu traži provedbu ovrhe na nekretnini ovršenice dakle na drugom predmetu ovrhe u smislu odredbe čl. 214. st. 7. OZ a zadužnica ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti sudska odluka zbog čega nije potrebno prethodno ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 5. st. 3. OZ odnosno, da se ovrha nije mogla provesti zapljenom računa ovršenice kod banaka (iako je ovrhovoditelj dokazao da se ta ovrha na taj način nije mogla provesti) i nema mjesta neposrednoj primjeni odredbe čl. 5. st. 3. OZ jer rješenje o ovrsi, koje se ne bi moglo provesti, nije ni donijeto u okviru ovršnog postupka, već je zadužnici samo priznat učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi sukladno označenom materijalnom pravu iz odredbe čl. 214. st. 7. OZ.

 

              Slijedom iznijetog, nisu ispunjeni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1. do 6. i 8. OZ a o kojima u smislu odredbe čl. 52. st. 7. OZ odlučuje ovaj sud drugog stupnja.

 

              I konačno, aktivna legitimacija ovrhovoditelja utvrđena je sukladno odredbi čl. 32. st. 1. OZ budući da je ovrhovoditelj ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao da je tražbina na njega prenijeta u smislu odredbe čl. 32. st. 1. OZ (Ugovor o cesiji – prodaja potraživanja, list 24-46 spisa), pa je slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu a izvan žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ o kojem razlogu odlučuje prvostupanjski sud, te odlučiti kao u izreci.

             

U Zagrebu, 19. siječnja 2021.

 

 

  Sudac:

  Željka Rožić Kaleb

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu