- 1 -              Rev 1300/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1300/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. W. iz Njemačke, S./M., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu B. i P. j.t.d. u Z., protiv tuženika M. D. d.o.o. S., B., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. & V. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-994/2018-2 od 9. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-380/2014 od 4. rujna 2018., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-994/2018-2 od 9. siječnja 2019. potvrđena je presuda Općinskog suda u Zadru broj P-380/2014 od 4. rujna 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti mu na ime naknade štete za oduzete stvari iznos 57.430,00 EUR-a te naknadu štete na brodu iznos 71.000,00 EUR-a, sve u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2003. do isplate, te je ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 60.000,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi te se pravilnost iste može ispitati. Revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude, vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a. S tim u vezi tužitelja je potrebno podsjetiti na odredbu čl. 8. ZPP-a, a prema kojoj je ocjena dokaza pridržana za sud, a ne stranke.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete koju potražuje u iznosu 57.430,00 EUR-a za stvari navodno mu oduzete od strane tuženika, te u iznosu 71.000,00 EUR-a za štetu na brodu koji, a nakon što je izvađen iz mora poslije potonuća se nalazi kod tuženika.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su takav tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši ga neosnovanim, polazeći od slijedećih nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je nakon potonuća tužiteljevog broda smještenog na vez kod tuženika 16. studenoga 2002., a do čega je došlo zbog propusta na strani tuženika u ispunjavanju preuzetih obveza iz ugovora o najmu veza i čuvanju broda, sklopljenog između stranaka 25. kolovoza 2001., brod izvađen iz mora i smješten na suhi vez kod tuženika, gdje je od prosinca 2002. ostao nezaštićen,

 

- da je prilikom sklapanja ugovora o najmu veza i čuvanju broda 25. kolovoza 2001., tužitelj određene stvari i to: dvije cerade, punjač akumulatora, brod G., držač platforme, dizel pumpe, dva vanbrodska motora, 14 akumulatora, boja, sredstvo za čišćenje, ljepilo i kit smjestio u jednu od garaža tuženika i za nju platio godišnju najamninu, nakon čega

 

- da tužitelj nije uplatio tuženiku najamninu na ime najma garaže za daljnje razdoblje, time

 

- da su u garaži tuženika i dalje ostale stvari tužitelja, te

 

- da tuženik tužitelju ne brani preuzimanje tih stvari, uz uvjet da tužitelj podmiri najamninu za razdoblje korištenja garaže,

 

- da je vezano za havariju broda, tužitelju na ime naknade štete pravomoćnom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2333/10 od 14. svibnja 2013. dosuđen iznos 195.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, a nakon što je utvrđeno da se ne radi o totalnoj šteti na brodu te da vrijednost spašenih dijelova broda iznosi 75.000,00 EUR-a,

 

- da nakon vađenja broda iz mora je na suhom vezu ostao nezaštićen bez da ga je tužitelj popravljao tako da sadašnja vrijednost ostatka broda iznosi 4.000,00 EUR-a.

 

Pritom nižestupanjski sudovi, a glede zahtjeva za isplatu 57.430,00 EUR-a na ime naknade štete na stvarima tužitelja smještenim u garaži ocjenjuju da tužitelja ne pripada potraživati naknadu štete, a kada ti predmeti i dalje postoje, nisu uništeni niti su propali, a tuženik ne priječi tužitelju da ih preuzme.

 

Odnosno glede zahtjeva za isplatu 71.000,00 EUR-a na ime naknade štete zbog umanjene vrijednosti ostatka broda, a koja šteta je nastala nakon vađenja broda iz mora, ocjenjuju da nema odgovornosti na strani tuženika koji nije preuzeo obvezu preuzimanja istog niti brige o istom, već je šteta posljedica nebrige tužitelja.

 

Suprotno revizijskim navodima, polazeći od činjeničnih utvrđenja, a glede stvari tužitelja koje se i dalje nalaze kod tuženika, te ih tužitelj može preuzeti, što tuženik uvjetuje podmirenjem neplaćene najamnine za garažu u kojoj su smješteni, pravilna je ocjena iz pobijane presude da tužitelja ne pripada potraživati naknadu štete u smislu odredbe čl. 187. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), jer niti su te stvari tužitelju oduzete na nedozvoljen način, niti su propale, a to što su iz jedne garaže prebačene u drugu, nije od značaja, a kada tuženik ne brani tužitelju preuzeti ih. Dakle tužitelj je zaštitu svojih vlasničkopravnih ovlaštenja na tim stvarima mogao ostvariti u smislu odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – dalje: ZVDSP), a kako je to pravilno ocijenjeno u pobijanoj presudi.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, a kod činjenice da je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2333/10-3 od 14. svibnja 2013. ovaj sud, a glede štete na brodu vezano za njegovo potonuće ocijenjeno da se nije radilo o totalnoj šteti te da tuženik odgovara tužitelju samo za onu stvarno nastalu štetu koja je posljedica potonuća, sve u smislu odredbe čl. 189. i čl. 190. ZOO, a visina koje štete je utvrđena u iznosu 195.000,00 EUR-a, i taj iznos tuženiku naloženo isplatiti tužitelju; da tuženik nije izrazio spremnost preuzimanja ostatka spašenih dijelova broda niti ih je preuzeo; a vrijednost kojih je utvrđena u iznosu 75.000,00 EUR-a, onda je pravilna ocjena iz pobijane presude da na strani tuženika nema odgovornosti za oštećenja nastala tijekom vremena, a zbog nezaštićenosti spašenog ostatka broda, što je posljedica nebrige tužitelja u odnosu na svoju imovinu. Stoga za takvo umanjenje vrijednosti spašenih ostataka broda tužitelja nema odgovornosti tuženika u smislu odredbe čl. 154. ZOO, zbog čega je odbijanjem i tog dijela zahtjeva tužitelja materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Zbog navedenog reviziju je trebalo odbiti sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Zagreb, 19. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.