- 1 -              Rev 640/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 640/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku S. P. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Republika Poljska, Veleposlanstvo Republike Poljske u Z., Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & M. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-880/19-2 od 7. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1484/2015-72 od 27. ožujka 2019., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-880/19-2 od 7. siječnja 2020. potvrđena je presuda u Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1484/15-72 od 27. ožujka 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje da je nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2015. kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 16. studenoga 2010., kao i odgovor tuženika od 19. svibnja 2015. na zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, kao i odbijen zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu sklopljen između stranaka sa danom presuđenja i ujedno tužiteljici naloženo isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 4.164,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice uz naknadu joj troškova postupka.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

 

Obzirom na sadržaj zahtjeva tužiteljice o kojem je odlučeno pobijanom presudom, a koja je donesena 7. siječnja 2020., a polazeći od odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) proizlazi da se na ovaj spor, a glede revizijskog postupka primjenjuje citirana odredba čl. 382.a ZPP-a.

 

U skladu s tim, a polazeći od odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 76. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer naprotiv ista sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati.

 

Bez obzira na to što su nižestupanjski sudovi prilikom obrazlaganja ocjene o dopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu u smislu postojanja opravdanih organizacijskih i gospodarskih razloga, propustili se određeno pozvati na odredbu čl. 135. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR), a kojom je propisano da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja o postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu, ako ga on otkazuje, iz sadržaja obrazloženja nižestupanjskih presuda razvidno je da su ti sudovi, a polazeći od sadržaja Naredbe od 30. travnja 2015. (list 133 spisa), a kojom je zbog smanjenja financijskih sredstava za troškove osoblja Veleposlanstva Republike Poljske u Hrvatskoj ukinuto radno mjesto tužiteljice, ocijenili da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici zbog organizacijskih i gospodarskih razloga. Stoga ovaj formalni nedostatak u pobijanoj presudi u smislu izostanka pozivanja na odredbu čl. 135. st. 3. ZR istu ne čini nerazumljivom u smislu da se zbog toga ne bi mogla ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

 

Revizijski pak prigovori tužiteljice, kojima pokušavajući osporiti pravilnost pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u ovom revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 386.a ZPP-a.

 

Kako je drugostupanjski sud ocjenjujući žalbene navode tužiteljice protiv prvostupanjske presude ih otklonio valjano obrazloživši, to se neosnovano u reviziji prigovara pobijanoj presudi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

Predmet spora je dopuštenost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom od 30. travnja 2015., a time i osnovanost zahtjeva tužiteljice za sudski raskid Ugovora o radu sklopljen između stranaka 16. studenoga 2010.

 

Obzirom na rezultate provedenog postupka i u njemu utvrđene činjenice:

 

- da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 16. studenoga 2010. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu tajnice – asistentice/korespondentice hrvatskog jezika,

 

- da je Naredbom tuženika od 30. travnja 2015., a u cilju racionalizacije poslovanja Veleposlanstva Republike Poljske u Hrvatskoj, a vezano za smanjenje financijskih sredstava za plaće, ukinuto radno mjesto tajnice-asistentice/korespondentice hrvatskog jezika, i u skladu s tim,

 

- da je tuženik 30. travnja 2015. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici, a zbog poslovno uvjetovanih razloga,

 

- da su poslovi tog ukinutog radnog mjesta preraspoređeni na ostale radnike tuženika,

 

a polazeći od odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR, pravilna je ocjena iz pobijane presude da su se u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici. Ovo stoga što u vrijeme koje je prethodilo odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici su ekonomsko financijski razlozi na strani tuženika nalagali racionalizaciju njegovog poslovanja, s posljedicom ukidanja onog radnog mjesta koje nije bilo neophodno i poslovi kojeg su se mogli nastaviti obavljati bez negativnih posljedica po rad tog Veleposlanstva njihovom preraspodjelom na ostale njegove zaposlenike.

 

Pitanje broja radnika unutar Veleposlanstva neke države jest pitanje organizacijske naravi ustroja uprave te države, zbog čega se u opravdanost odluke, a kojom je odlučeno da se određeno radno mjesto ukine, se ne može preispitivati, a time niti sud ulaziti u ocjenu njezine opravdanosti.

 

S druge pak strane, a kako je utvrđeno da je na ukinutom radnom mjestu tajnice – asistentice/korespondentice za hrvatski jezik bio samo jedan izvršitelj – tužiteljica, to je jasno da prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog poslovno uvjetovanog razloga nije bilo moguće primijeniti odredbu čl. 115. st. 2. ZR.

 

Bespredmetno je ustrajanje tužiteljice u navodima o nedopuštenosti otkaza ugovora o radu u smislu da je nju bilo moguće rasporediti na drugo radno mjesto, na koje je kasnije zaposlena A. C. L., a kod utvrđene činjenice da je ta osoba zaposlena kod tuženika na poslovima stručnjaka za ekonomsko informiranje, a koji poslovi nisu spadali u opis poslova ukinutog radnog mjesta na kojem je do otkazivanja ugovora o radu radila tužiteljica.

 

U skladu s navedenim, a kako je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici bila dopuštena, to nema zakonskih pretpostavki za sudski raskid ugovora o radu koji je u smislu odredbe čl. 125. st. 1. ZR zatražila tužiteljica.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 80. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor.

 

Zagreb, 19. siječnja 2021.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.