Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26 EU 2024/2679
- 1 - Revd 4134/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. A. iz S. K., Srbija, OIB: ..., M. A.-D. iz Z., OIB: ..., N. A. iz S. K., Srbija, OIB: ..., i T. A. iz B., Srbija, OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku P. K., odvjetniku u S. B., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & L. Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-815/2020-2 od 10. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj Pn-107/2019-53 od 9. srpnja 2020., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-815/2020-2 od 10. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji broj Pn-107/2019-53 od 9. srpnja 2020.
Tuženik je dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže da se prijedlog odbaci.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u ovom sporu, odnosno od odgovora na tako postavljena pitanja ne ovisi konkretna pozicija tužitelja u ovom postupku.
Naime, drugo postavljeno pravno pitanje odnosi se na to da li se pravo tužitelja na ime naknade štete za izgubljeno uzdržavanje može kompenzirati s pravom koje tužitelji ostvaruju nasljeđivanjem iza osobe koja ih je uzdržavala nije od značaja za konkretnu poziciju tužitelja u ovom postupku iz razloga što se pobijana drugostupanjska odluka temelji na tome da tužitelji nisu dokazali da gube na uzdržavanju, odnosno da im je izgubljeno uzdržavanje u cijelosti kompenzirano primanjem obiteljske mirovine. U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje prije svega treba napomenuti da je isto postavljeno na taj način da predstavlja u biti zakonsku formulaciju u odnosu na pravo na naknadu štete na ime izgubljenog uzdržavanja i gdje uopće nije sporno da osobe koje su izgubile pravo na uzdržavanje zbog smrti osobe koja je pružala to uzdržavanje imaju pravo na faktično uzdržavanje, a koje im je u konkretnom slučaju u cijelosti kompenzirano primljenom obiteljskom mirovinom, a tužitelji nisu dokazali da bi izgubili više od tako dobivenog iznosa.
Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Katarina Buljan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.