- 1 -              Revd 11/2021-2

Broj: Revd 11/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz Z., B. 2, OIB …, zastupane po punomoćniku T. T., odvjetniku u Z., protiv I-tuženika T. V. iz Z., V. 60, OIB …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., i II-tuženika D. P. iz Z., P. 45, OIB …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu I-tuženika T. V. za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4263/2018-2 od 21. svibnja 2020., kojom je djelomično preinačena, djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4937/17-71 od 28. ožujka 2018., u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog I-tuženika T. V. za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

I-tuženik T. V. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4263/2018-2 od 21. svibnja 2020., kojom je djelomično preinačena, djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4937/17-71 od 28. ožujka 2018.

Tužiteljica je dostavila odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u kojem predlaže ne dopustiti podnošenje revizije te potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog u iznosu od 1,250,00 kn.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da su naznačena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, I-tuženik T. V. se pozvao na nekoliko odluka ovoga suda: Rev-2981/93, Rev-539/05, Rev-1583/14, ali radi se o odlukama u kojima se odlučivalo o odnosu jamca i dužnika, o zahtjevu jamca za ispunjenje regresnog potraživanja prema dužniku, dok se u predmetnoj pravnoj stvari radi o regresnom zahtjevu jednog jamca (tužiteljice) prema ostalim jamcima (I-tuženiku T. V. i II-tuženiku D. P.), a koji su svi bili solidarni jamci D. P.. Prema tome, radi se o različitom pravnom odnosu. Nadalje, I-tuženik T. V. pozvao se i na odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2951/15 u kojoj je tužitelj kreditor, a tuženica korisnica kredita pa se i u toj pravnoj stvari ne radi o odnosu između jamaca.

Takvi razlozi nisu razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužiteljici nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 19. siječnja 2021.