1              Poslovni broj: Gž Ob-7/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-7/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja W. V. B. iz P., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u P., S. R. i R. K., protiv tužene I. B. iz SR Njemačke, OIB …, radi razvoda braka, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Puli poslovni broj 8 P Ob-98/18-34 od 20. listopada 2020., dana 19. siječnja 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 8 P Ob-98/18-34 od 20. listopada 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

II. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je slijedeće:

"Ovaj sud se oglašava nenadležnim, ukidaju se provedene radnje i odbacuje se tužba tužitelja W. V. B. iz P., OIB … podnijeta ovome sudu dana 9. travnja 2018."

Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj pobijajući to rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) predlažući rješenje preinačiti.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Predmet odlučivanja u ovom žalbenom stadiju postupka je prvostupanjska odluka kojom se Općinski sud u Puli oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio predmetnu tužbu radi razvoda braka stranaka.

Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 365. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

Međutim, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrješno primijenio materijalno pravo odlučujući o prigovoru tužene u pogledu nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.

Iz spisa predmeta proizlaze sljedeća utvrđenja:

- kako su tužitelj i tužena sklopili brak ... u SR Njemačkoj, pred Generalnim konzulatom tadašnje SFRJ u gradu F. na M. te da je u braku stranaka rođeno dvoje zajedničke djece, sin D. B. rođen ... i kćerka A. M. B. rođena ..., koja djeca su sada punoljetna,

- kako je tužitelj W. V. B. podnio prvostupanjskom sudu 9. travnja 2018. tužbu protiv tužene I. B. radi razvoda braka navodeći da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni zbog različitosti naravi i nemogućnosti dogovora oko zajedničkog života te da zajednički život bračnih drugova ne postoji već duže od dvije godine, kao i da tužitelj živi u P., dok tužena živi u SR Njemačkoj,

- kako tužitelj navodi da su prije pokretanja predmetnog postupka stranke sklopile Bračni ugovor dana 27. ožujka 2018., kojim su u cijelosti podijelili svoju zajedničku imovinu, kako su u cijelosti razriješili sve svoje međusobne odnose, dok je tužena u odgovoru na tužbu navela kako obje stranke imaju još uvijek zajedničko prebivalište na adresi u SR Njemačkoj, da je ona državljanka SR Njemačke te kako ona i tužitelj imaju sporazum da se brak razvede u SR Njemačkoj (Bračni ugovor zaključen kod javnog bilježnika D. K. broj OU-220/18-1), kao i kako je taj sporazum bio uvjet za sklapanje bračnog ugovora,

- kako tužena navodi i da je, u dogovoru s tužiteljem, podnijela tužbu za razvod braka 23. listopada 2017., bez vjenčanog lista koji je bio kod tužitelja, koji nije održao obećanje dostaviti joj ga, već je prekinuo svaki kontakt s tuženom sve do mjeseca ožujka 2018. godine,

- kako tužitelj osporava da bi s tuženom sklopio sporazum prema kojemu će brak razvesti u SR Njemačkoj, kako od 2012. godine on ima prijavljeno prebivalište u P., a što je vidljivo iz osobne iskaznice te da su zbog činjenice što im se imovina nalazi u P., gdje su najviše i boravili, u P. i sklopili u ožujku 2018. Bračni ugovor, ističući i kako postoji izberiva nadležnost za podnošenje predmetne tužbe radi razvoda braka prema po Uredbi broj 2001/2003,

- kako iz priložene preslike tužiteljeve osobne iskaznice, koja je izdana 22. kolovoza 2012., proizlazi da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj u P., na adresi dok iz preslike osobne iskaznice tužene, koja je izdana u SR Njemačkoj, proizlazi kako tužena ima prijavljeno prebivalište u SR Njemačkoj, u gradu N. I., na adresi ...

- kako iz dokumenta sastavljenoga na njemačkom jeziku, a priloženog u preslici i prijevodu sudskog tumača za njemački jezik S. J. u P., naslovljenoga "Sporazum još uvijek bračnih drugova I. B. rođene K. i W. V. B." od 14. listopada 2017., proizlazi da su tog dana stranke vlastoručno potpisale taj dokument u kojem se navodi i slijedeće: "Razvod braka između još uvijek bračnih drugova I. B. rođene K. i W. V. B. bit će sporazumno zatražen u prosincu 2017. u SR Njemačkoj "

Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je u konkretnom slučaju, Uredbom Vijeća EZ broj 2001/2003 od 27. studenoga 2003., propisana izberiva nadležnost u bračnim sporovima, međutim da je utvrđeno kako su stranke prije sklapanja bračnog ugovora sklopile, dana 14. listopada 2017., sporazum kojim su ugovorile nadležnost suda u SR Njemačkoj, a koju činjenicu je tužitelj prešutio i navedeni sporazum nije dostavio uz bračni ugovor, a kako tužitelj nije osporio da bi navedeni sporazum potpisao pa da za rješavanje ovoga spora, s obzirom na ugovorenu nadležnost suda u SR Njemačkoj, nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj te je, temeljem članka 16. stavka 3. ZPP-a oglasio se nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio predmetnu tužbu.

Međutim, kako je već i navedeno, prema stajalištu ovog suda, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pogrješno prihvatio prigovor tužene u pogledu nadležnosti suda Republike Hrvatske za suđenje u postupku radi razvoda braka stranaka jer se radi o sporu u kojemu su parnične stranke bračni drugovi koji se nalaze na području država članica Europske unije, SR Njemačke i Republike Hrvatske, a tužitelj ima i državljanstvo Republike Hrvatske, dakle druge države članice Europske unije. Naime, od 1. srpnja 2013. Republika Hrvatska je članica Europske unije temeljem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji i sudovi na području Republike Hrvatske primjenjuju odredbe Europskog prava.

Uredbom vijeća (EZ) broj 2001/2003 od 27. studenog 2003. (Službeni list Europske unije L338/1, Uredba Bruxelles II bis, dalje u tekstu: Uredba) regulirana su pitanja nadležnosti, priznanja i izvršenja sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću te je stavljena izvan snage Uredba (EZ) broj 1347/2000.

Člankom 3. navedene Uredbe propisano je slijedeće:

"Opća nadležnost

1. U predmetima koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka, nadležni su sudovi država članica

a) na čijem području:

- bračni drugovi imaju uobičajeno boravište, ili

- su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište, ili

- protustranka ima uobičajeno boravište, ili

- u slučaju zajedničkog prijedloga za pokretanje postupka, ima uobičajeno boravište bilo koji od bračnih drugova, ili

- stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka, ili

- stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka, a on ili ona je bio državljanin države članice o kojoj je riječ ili, u slučaju da je riječ o Velikoj Britaniji ili Irskoj, tamo imao svoj „domicile”;

b) prema državljanstvu oba bračna druga ili, u slučaju Velike Britanije ili Irske, prema „domicile” oba bračna druga.

2. U svrhe ove Uredbe, „domicile” označava isti pojam koji označava u pravnim sustavima Velike Britanije i Irske."

Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, polazeći od stanja u spisu predmeta, u konkretnom slučaju u postupku radi razvoda braka stranaka za suđenje je nadležan i sud u Republici Hrvatskoj, s obzirom da tužitelj (stranka koja pokreće postupak) ima uobičajeno boravište i jer je on tamo (u Republici Hrvatskoj) imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka, a u smislu naprijed citiranih odredaba članka 3. Uredbe koja se ima primijeniti u predmetima koji se odnose na razvod braka. Prvostupanjski sud je pogrješno zaključio kako su stranke prije sklapanja bračnog ugovora, dana 14. listopada 2017., sklopile sporazum kojim su ugovorile nadležnost suda u SR Njemačkoj za razvod njihova braka jer iz sadržaja citiranog dokumenta sastavljenoga na njemačkom jeziku, "Sporazuma još uvijek bračnih drugova I. B. rođene K. i W. V. B." od 14. listopada 2017., proizlazi kako su tog dana stranke potpisale sporazum i navele da "razvod braka između još uvijek bračnih drugova bit će sporazumno zatražen u prosincu 2017. u SR Njemačkoj ", ali nisu izrijekom navele i da se ugovara nadležnost suda u SR Njemačkoj. Sporazum o mjesnoj nadležnosti, sukladno članku 70. ZPP-a, mora biti u pisanom obliku i mora se jasno odnositi na određeni spor, međutim u tom sporazumu mora biti i nedvosmisleno i izrijekom navedeno upravo kako stranke ugovaraju nadležnost određenog suda, što u navedenom Sporazumu stranaka nije slučaj.

Dakle, predmetnim sporazumom dogovoreno je kako će stranke podnijeti sporazumni zahtjev za razvod braka u SR Njemačkoj u mjesecu prosincu 2017., a što se očito nije dogodilo i ispunjenje takvog sporazuma nije predmet ovog postupka, a predmetna tužba podnijeta je 9. travnja 2018. pa ne preostaje drugo nego zaključiti kako stranke nisu sklopile izrijekom sporazum o nadležnosti suda u SR Njemačkoj za razvod njihova braka.

Imajući u vidu sve navedeno, pogrješno je prvostupanjski sud zaključio kako sud Republike Hrvatske nije nadležan za postupanje zbog ugovorene nadležnosti suda u SR Njemačkoj, već se imaju primijeniti odredbe članka 3. navedene Uredbe budući da se radi o predmetu radi razvoda braka osoba od kojih jedna, tužitelj, ima uobičajeno boravište i jer je on u Republici Hrvatskoj (na području države članice Europske unije) imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka.

Iz svega proizlazi kako je kod donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo, a na što izravno ukazuje i predmetna žalba. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a, valjalo uvažiti žalbu, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve odlučne činjenice i donijeti novu zakonitu odluku.

Odluka o trošku žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku temeljem članka 166. stavka . ZPP-a.

Zbog navedenog je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

 

U Splitu 19. siječnja 2021.