- 1 -              I Kž-Us 126/2020-4

Broj: I Kž-Us 126/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 3. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika D. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. studenoga 2020. broj Kov-Us-42/2020., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika D. M.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 3. i člankom 52. KZ/11., u točki I. izreke odbijen je prijedlog branitelja okrivljenika D. M., N. D., odvjetnika iz Z., za izdvajanje kao nezakonitih dokaza izvješća Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta: broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 5. listopada 2019. (listovi 276-277); broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 8. listopada 2019. (list 278);  broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 8. listopada 2019. (listovi 279-280); broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 10. listopada 2019. (list 281);  broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 18. listopada 2019. (listovi 282-283);  broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 25. listopada 2019. (list 284); broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 12. studenoga 2019. (list 285); broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 26. studenoga 2019. (listovi 286-287) te broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 28. studenoga 2019. (listovi 288-289), sve pobrojano pod točkama 26. do 34. popisa dokaza na kojima se temelji optužnica. U točki II. odbijen je prijedlog branitelja okrivljenika D. M., N. D., odvjetnika iz Z., za izdvajanje kao nezakonitog dokaza izvješća Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 6. veljače 2020. (list 290) navedenog pod točkom 35. popisa dokaza na kojima se temelji optužnica, dok je u točki III. odbijen prijedlog branitelja okrivljenika D. M., N. D., odvjetnika iz Z., za izdvajanje kao nezakonitog dokaza zapisnika o ispitivanja svjedoka P. V. od 24. lipnja 2020. pred USKOK-om (list 497-499) navedenog pod točkom 55. popisa dokaza na kojima se temelji optužnica. U točki IV. izreke odbijen je prijedlog branitelja okrivljenika D. M., N. D., odvjetnika iz Z., za izdvajanje kao nezakonitih dokaza izvješća Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta broj 511-19-12/2-2650/19 od 10. veljače 2020. (listovi 57-58) i DVD snimke nadzornih kamera benzinske pumpe P. D. (omotnica iza lista 56) navedenih pod točkama 1. i 2. popisa dokaza na kojima se temelji optužnica, a u točki V. odbijen je prijedlog branitelja okrivljenika D. M., N. D., odvjetnika iz Z., za izdvajanje kao nezakonitog dokaza izvješća o podizanju novca s preslikama isplatnica od 7. svibnja 2020. (listovi 434-438) navedenog pod točkom 47. popisa dokaza na kojima se temelji optužnica.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik D. M. po branitelju N. D., odvjetniku iz Z., navodeći da istu podnosi „zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja“, s time da se obrazlaže samo pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže se „da vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i preinači pobijano rješenje te iz spisa predmeta kao nezakonite izdvoji dokaze navedene pod točkama I-V izreke pobijanog rješenja“.

Sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio kao neosnovan prijedlog okrivljenika D. M. za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza pobrojenih u izreci pobijanog rješenja, pri čemu je za takvu svoju odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj sud.

Premda je u pravu okrivljenik D. M. kada u žalbi tvrdi da je u nalogu kojim je određeno provođenje posebne dokazne radnje uporabom pouzdanika iz članka 332. stavka 1. točke 5. ZKP/08. u tom nalogu trebao navesti i osobne podatke osobe koja je određena kao pouzdanik, navedeni propust suca istrage u nalogu nije doveo do nezakonitosti tog naloga, a onda niti dokaza koji su pribavljeni na temelju takvog naloga. Naime, kao što je to navedeno i u obrazloženju pobijanog rješenja, uz zahtjev za izdavanje naloga za određivanje posebnih dokaznih radnji od 3. listopada 2019. dostavljena je i izjava osobe P. V. iz koje proizlazi njegov pristanak za svojstvo pouzdanika i za određivanje posebnih dokaznih radnji kojima mu se privremeno ograničavaju određena ustavna prava. Prema tome, niti je sporan, a niti je nepoznat identitet pouzdanika pa slijedom toga, iako njegov identitet nije naveden u nalogu o određivanju posebne dokazne radnje uporabom pouzdanika, kao što je već navedeno, nije nezakonit niti sam nalog, a niti dokazi koji su pribavljeni na temelju tog naloga. Slijedom navedenog, nisu nezakoniti niti iskaz svjedoka P. V. (točka III. izreke pobijanog rješenja), a niti izvješće Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta broj 511-19-12/2-2650/19 od 10. veljače 2020. i DVD snimke nadzornih kamera benzinske pumpe P. D. (točka IV. izreke pobijanog rješenja) te izvješće o podizanju novca s preslikama isplatnica od 7. svibnja 2020. (točka V. izreke pobijanog rješenja) za koje se je dokaze saznalo posredstvom zakonito određenog pouzdanika.

Što se tiče izvješća pobliže pobrojanih u točki I. izreke pobijanog rješenja, niti ona nisu nezakonito sastavljena i nema razloga za njihovo izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza. Osim toga, ta su izvješća imala samo spoznajnu vrijednost u dosadašnjem tijeku postupka te kao takva ona niti nisu dokaz u postupku pa ih nema niti potrebe izdvojiti iz spisa predmeta. O okolnostima koje su navedene u tim izvješćima u svojstvu svjedoka je u ranijem stadiju postupka ispitan svjedok P. V. (pouzdanik), a koji zapisnik iz već navedenih razloga nije nezakonit dokaz te je i u daljnjem tijeku postupka predloženo njegovo ispitivanje u svojstvu svjedoka te će se okolnosti navedene u izvješćima čije je izdvajanje predloženo, a potom i zakonito i pravilno odbijeno točkom I. izreke pobijanog rješenja, u postupku utvrđivati upravo na temelju iskaza ovog svjedoka.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, pravilno je odbijen i okrivljenikov prijedlog za izdvajanje kao nezakonitog dokaza izvješća Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe organiziranog kriminaliteta broj 511-19-10-OGR-8/7-19 od 6. veljače 2020. (točka II. izreke pobijanog rješenja). Naime, kao što to osnovano i zakonito utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, izvješće o provedenoj analizi materijala proizašlog iz primjene posebnih dokaznih radnji, odnosno o analizi lokacija pribavljenih provjerom istinitosti, trajanja i učestalosti komunikacije s određenim elektroničkim komunikacijskim adresama nije nezakonito pribavljen dokaz, jer iz naloga suca istrage od 3. listopada 2019. broj Kir-t-Us-574/2019. i od 3. siječnja 2020. broj Kir-t-Us-5/2020. (a koji su nalozi navedeni i u predmetnom izvješću)  proizlazi da je na temelju članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP/08. određena, a potom i produljena posebna dokazna radnja nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, između ostalih i prema D. M. i S. S. te je na temelju komunikacije s nadziranim brojevima utvrđena lokacija na kojoj su se u trenutku provođenja posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP/08. nalazile, kako osobe prema kojim je određena ova posebna dokazna radnja, tako i osoba s kojom je u trenutku nadzora obavljena komunikacija. Budući da se, kako se to navodi i u prvostupanjskom rješenju, posebnom dokaznom radnjom iz članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u većoj mjeri ograničavaju temeljna ljudska prava i slobode, nego što je to slučaj u odnosu na radnju iz članka 339.a ZKP/08., ocjena je i ovog suda da je i provedena analiza materijala proizašlog iz primjene posebnih dokaznih radnji, odnosno o analizi lokacija pribavljenih provjerom istinitosti, trajanja i učestalosti komunikacije s određenim elektroničkim komunikacijskim adresama, obuhvaćena nalogom za određivanje, odnosno produljenje posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te da za provođenje ove radnje nije bilo potrebe za izdavanjem posebnog naloga suca istrage na temelju članka 339.a ZKP/08., kako to neosnovano smatra okrivljenik D. M.

Slijedom svega navedenog, a budući da niti jednim žalbenim navodom okrivljenika D. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. siječnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.