- 1 -              II Kž 9/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 9/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 21. stavkom 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2020. broj K-62/2020, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. siječnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba optuženog M. M., preinačuje se pobijano rješenje na način da se istražni zatvor protiv optuženog M. M. ukida te se isti ima odmah pustiti na slobodu.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 21. stavkom 3. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. lipnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženik osobno bez navođenja zakonskog žalbenog osnova, no sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žalba je osnovana.

 

Optuženik, prvenstveno, spori postojanje osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo za koje ga se tereti optužnicom, a u biti dovodi u pitanje postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na njegovoj strani.

 

Ponajprije, a kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, neupitno je da na strani optuženika postoji relevantan stupanj osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. i člankom 21. stavkom 3. KZ/11. na štetu R. F., s obzirom da tako proizlazi iz potvrđene optužnice, a i dokaza na kojima se optužnica temelji, koje dokaze je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju. Pri tome, unatoč optuženikovom viđenju inkriminiranog događaja, valja uputiti kako prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora, vijeće nije ovlašteno utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze te odlučivati o kaznenoj odgovornosti optuženika nego utvrditi dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje, koji u konkretnom slučaju nedvojbeno postoji, bez obzira na primjedbe koje optuženik ima u odnosu na pojedine dokaze, odnosno prirodu kaznenog postupka koji se protiv njega vodi.

 

Međutim, istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. zahtijeva postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti kazneno djelo, dovršiti pokušano kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, kojim prijeti.

 

Prema podacima u spisu, a što nije sporno niti prvostupanjskom sudu, između optuženika te svjedokinja Z. P. i K. B. već od ranije postoje razmirice vezane za boravak optuženika u kući na adresi u Z., ... . Iako prvostupanjski sud utvrđuje da je između navedenih osoba već i prije postojao, kako verbalni, tako i fizički sukob, gubi iz vida da je do prethodnog fizičkog sukoba iz prosinca 2019. došlo jer su osobe koje optuženik povezuje sa  svjedokinjama Z. P. i K. B., nasilno ušle u prostor koji je optuženik koristio. Ne ulazeći u ocjenu imovinskopravnih odnosa između optuženika i navedenih svjedokinja, očito je da osobe koje polažu određena imovinska prava na kući u kojoj optuženik živi, pokušavaju uspostaviti posjed primjenjujući čak i fizičku silu prema optuženiku.

 

Ova okolnost nije bez značaja kada se dovede u vezu sa ranijom osuđivanosti optuženika. Naime, iako prvostupanjski sud zaključak o postojanju iteracijske opasnosti na strani optuženika, temelji na ranijoj kaznenoj i prekršajnoj osuđivanost i optuženika, i to zbog kaznenih djela uvrede i klevete te više prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a koji se odnose na omalovažavanje i vrijeđanje državnih organa odnosno službenih osoba prilikom vršenja ili u vezi sa vršenjem službe ili njihovog zakonitog naređenja, nema podataka koji bi upućivali na zaključak da bi optuženik, osim verbalno, bio i fizički nasilan prema bilo kome. Također, nema niti jedne okolnosti iz koje bi se zaključilo da je postojalo njegovo slično protupravno ponašanje u drugim slučajevima osim ovog koji je predmet kaznenog postupka, a koji je izazvan nasilnim ulaskom u prostor koji, za sada, on koristi.

 

Prema tome, prema stavu ovog suda drugog stupnja, na strani optuženika nisu ispunjene posebne zakonske pretpostavke za produljenje mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa je trebalo žalbu optuženog M. M. prihvatiti, ukinuti istražni zatvor koji je protiv njega produljen, te ga pustiti na slobodu.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. siječnja 2021.