REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split

P 5021/18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja J.
R., OIB:… , iz D.,  zastupanog po pun. J.
C., odvj. u S. protiv tužene N. R., OIB:…, iz S., zastupane po pun. A. B., odvj. u S., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. prosinca 2020. g. u prisutnosti pun. tužitelja i
pun. tužene, dana 18. siječnja 2021. g.,

p r e s u d i o j e

I.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 48.000,00 kn sa zateznom
kamatom propisanom zakonom koja teče od 31. prosinca 2014. g. do isplate po stopi:

-koja se u periodu od 31. prosinca 2014. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate određuje prema prosječnoj
kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
uvećanoj za tri postotna poena.

II.Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od

8.160,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 18. siječnja 2021. g. do
isplate po stopi koja se izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

2 P 5021/18

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 26. listopada 2018. g. tužitelj je naveo da je tuženoj
u rujnu 2012. g. pozajmio iznos od 48.000,00 kn i da se tužena obvezala taj iznos vratiti
najkasnije do 31. prosinca 2014. g. Tužena, koja je bivša punica tužitelja, da dug nije vratila, a o
pozajmljivanju nije sačinjena isprava jer su stranke u vrijeme predaje novca bile u dobrim
odnosima. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženoj naložiti isplata iznosa od

48.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je riječ
o neutemeljenom traženju tužitelja jer tužena nikada nikakav iznos nije pozajmila od tužitelja.
Radi se o izmišljenom dugovanju u izmišljenom iznosu i s izmišljenim datumom dospijeća.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom zapisnika s ročišta od 23. listopada 2017. g.
održanom u predmetu ovog suda broj P Ob 547/16 i saslušanjem svjedoka A. R., Ž.
R., I. R., A. R., N. J. i S. G. te tužitelja i
tužene u svojstvu parničnih stranaka.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je isplata-vraćanje pozajmljenog iznosa iz usmenog Ugovora o
zajmu za koji je tužitelj u tužbi naveo da je bio zaključen između stranaka u rujnu 2012. g.,
kojom je prilikom tuženoj pozajmljen iznos od 48.000,00 kn, koji da se tužena obvezala vratiti
najkasnije do 31. prosinca 2014. g.

Prema odredbi čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem
odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati
zajmoprimcu određeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari, a zajmodavac se obvezuje
poslije stanovitog vremena vratiti isti iznos novca odnosno istu količinu svari iste vrste i
kakvoće.

Tužena je u odgovoru na tužbu negirala bilo kakvo pozajmljivanje novca od strane
tužitelja.

Tužitelj je u svom iskazu objasnio da je u kolovozu 2012. g. podigao kredit od 10.000
EUR u R. b. jer je imao neke dugove na kartici, jer je trebao nešto kupiti i radi toga
da pozajmi tuženoj, kojoj je odmah nakon podizanja kredita u omotnici u stanu u kojem je živio
s obitelji pred svjedocima: svojom tadašnjom suprugom A. R. i suprugom tužene
Ž. R., predao iznos od 48.000,00 kn, bez da se bilo što potpisivalo jer su vladali
dobri obiteljski odnosi s tim da tužena pozajmljeni iznos vrati za dvije godine. Tužena da je bila
u financijskom škripcu kojeg nije znao pobliže objasniti, ali je istakao da je tužena uvijek bila u
teškoj financijskoj situaciji odnosno u dugovima jer su i inače tužena i njen suprug znali
pozajmljivati novac pa su tako pozajmili i od njegovog brata i zeta. Tužena i njen suprug da su,
nakon što su se poremetili bračni odnosi između tužitelja i njegove supruge, pokušali dug
namiriti uračunavanjem darova djeci odnosno supruzi (kolica, krevetić, auto).

3 P 5021/18

Tužena je svom iskazu ponovila vrlo kratko navode iz odgovora na tužbu, izražavajući
svoju zaprepaštenost lažima koje ja iznio tužitelj poričući i da je ikada bilo što pozajmila od
tužiteljevih brata i zeta.

Osim iskaza stranaka u postupku su izvedeni dokazi još jedino saslušanjem predloženih
svjedoka jer tužitelj nije imao bilo kakvu ispravu koju je mogao priložiti u spis i koja bi
potvrđivala njegove navode da je među strankama bio zaključen usmeni ugovor o zajmu s
dospijećem 31. prosinca 2014. g. Tužitelj je predložio i pregled cijelog predmeta P Ob 547/16
koji se vodio radi razvoda braka.

U odnosu na ispravu dostavljenu u spis uz podnesak tužene od 7. studenog 2019. g. sud je
taj dokaz odvojio u posebnu omotnicu i zapečatio jer je smatrao da se radi o situaciji iz odredbe
čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP)
odnosno o dokazu čiji pregled nije predložen prije zaključena prethodnog postupka u odnosu na
kojeg tužena nije dokazala da pregled ove dokumentacije nije predložen prije zaključenja
prethodnog postupka bez njene krivnje. Stoga, temeljem st. 3. ove odredbe dokaz predložen
nakon zaključena prethodnog postupka protivno st. 2. sud nije uzeo u obzir.

Svjedoci čije je saslušanje predložio tužitelj iskazivali su dijametralno suprotno od
svjedoka čije je saslušanje predložila tužena. Tužitelj je predložio saslušanje svog brata i sestre
(I. R. i A. R.), bivšeg radnog kolege (N. J.) i bivšeg
supruga tužene (S. G.), a tužena saslušanje svoje kćeri i bivše supruge tužitelja (A.
R.) i svog sadašnjeg supruga (Ž. R.).

Brat tužitelja potvrdio je sve navode tužitelja te dodao da je tuženoj i njenom suprugu
Ž. R. pozajmio 5.000 EUR, a oni su mu taj iznos vratili nakon više od pet godina.
Sestra tužitelja potvrdila je navode tužitelja o pozajmljivanju te je informirala sud da su ona i
njen suprug podigli krediti od 10.000 EUR za tuženu i njenog supruga koji im oni vraćaju.
Svjedok J. znao je da je tužitelj podigao kredit kako bi dio tog novca pozajmio tuženoj i
njenom suprugu. Svjedok G. potvrdio je da je tužena, još dok je s njom bio u braku, često
znala pozajmljivati novac i potvrdio je da je tužitelj pozajmio tuženoj iznos koji je predmet ovog
postupka.

Kćer i suprug tužene naveli su da nije bilo nikakvog pozajmljivanja novca, već da je riječ
o osveti tužitelja obitelji njegove bivše supruge radi razvoda braka. Svjedokinja A. R.
sjetila se da je tužena jednom pozajmila novac od tužiteljevog brata ali je navela da od
tužiteljeve sestre nije ništa pozajmljivala. Svjedok Ž. R. naveo je da tužena nije
pozajmila novac ni od sestre tužitelja ni od brata tužitelja.

Sud je pregledao zapisnik od 23. listopada 2017. g. u predmetu ovog suda broj P Ob
547/16 koji sadrži iskaze stranaka: tužitelja i A. R.. Tužitelj je u iskazu s tog ročišta
naveo da je podigao kredit kod R. b. od 10.000 EUR, da je dio kredita od 25.000,00
kn potrošio za potrebe obitelji, a ostatak da je, na prijedlog supruge, pozajmio njenoj majci koja
mu do tada nije ništa vratila.

Iz provedenih i interpretiranih dokaza sud je ocijenio da je u postupku dokazano da su tužena i njen suprug saslušani svjedok Ž. R. pozajmljivali novac od članova šire

4 P 5021/18

obitelji tužitelja odnosno da je tužena na takav način i ranije, pa i još dok je bila u braku sa
S. G., dolazila do gotovine. Da je tužena pozajmila novac i od tužitelja sud je
zaključio ne samo temeljem saslušanja svjedoka koje je predložio tužitelj, uvažavajući da se,
osim svjedoka J. i G., radi o svjedocima rodbinski vezanim uz tužitelja i stoga
bliskim tužitelju, već i temeljem iskaza tužitelja koji je dao u predmetu P Ob 547/16 još 2017. g.,
dakle, prije pokretanja ovog postupka, u kojem je naveo da je dio iznosa koji je dobio kreditom
pozajmio tuženoj koja mu nije ništa vratila. Sudu je zaista teško za povjerovati da je već tada
tužitelj izmislio pozajmljivanje novca tuženoj samo da bi naudio svojoj bivšoj supruzi i njenoj
majci-tuženoj.

Kad se uzme u obzir da su činjenicu pozajmljivanja novca tuženoj potvrdili i svjedoci
koji nemaju posebnu i čvrstu vezu s tužiteljem, a posebno je to svjedok J., sud je zaključio
da je među strankama ovog postupka došlo do zaključenja usmenog Ugovora o zajmu i da se
tužena predani iznos od 48.000,00 kn obvezala vratiti do 31. prosinca 2014. g.

Pri tome je sud navode tužene iz odgovora na tužbu i iskaza ocijenio paušalnim i
neuvjerljivim jer je tužena poricala da je pozajmljivala novac od tužiteljevog brata i sestre, a
njena je kćer A. R. potvrdila da je od brata tužitelja tužena zaista pozajmila novac.
Inače, iskazi tužene i svjedoka R. sveli su se na negiranje navoda tužitelja dok su svjedoci
R. i R. iznijeli sudu detalje o pozajmljivanju tužene, pa tako i o onom koje je
predmet ovog postupka, koje je sud ocijenio vjerodostojnim.

Stoga je sud zahtjev tužitelja za povrat pozajmljenog iznosa od 48.000,00 kn ocijenio u
cijelosti osnovanim. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata i zatezna kamata koja teče od
dospijeća vraćanja zajma odnosno od 31. prosinca 2014. g. do isplate, a temeljem odredbe čl. 29.
st. 1. ZOO-a.

Stopa zatezne kamate koja teče u periodu od 31. prosinca 2014. g. do isplate određena je
u izreci presude u skladu s traženjem tužitelja, i to u visini eskontne stope Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. g., a nakon toga uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za
tri postotna poena.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u
cijelosti uspio u sporu pa je tuženu trebalo obvezati na naknadu troškova postupka tužitelju.

Tužitelju je tako, priznat trošak sastava tužbe i podneska od 4. veljače 2019. g. i
zastupanja na ročištima od 4. lipnja i 17. rujna 2019. g. i 23. siječnja i 2. prosinca 2020. g. po
100 bodova (ukupno 600 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 26. veljače 2019. g. od 50
bodova.

Ukupan broj bodova od 650 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i
107/15). Tako dobivenom iznosu trebalo je dodati zatraženu pristojbu tužbe i odluke (po 830,00
kn) te tako dobiti iznos od 8.160,00 kn kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka
izrađena u točki II. izreke ove presude.

5 P 5021/18

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 24. rujna 2019. g. i 3. veljače 2020. g.
jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu
propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine
broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), teče od presuđenja do isplate. Sud je odredio i
stopu ove kamate.

U Splitu, 18. siječnja 2021. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno
obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog
dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena
danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).