Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

              -   -              Poslovni broj: 7 UsImio-227/20-6

             

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU                    

Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Abaza, u upravnom sporu tužitelja M. Č. iz T., , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obnove postupka, bez održavanja glavne rasprave, 18. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

           Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, Klasa: UP/II-140-02/20-01/, Urbroj: 341-99-05/3-20- od 24. travnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II-140-02/20-01/, Urboj: 341-99-05/3-20- od 24. travnja 2020. odbijena je kao neosnovana žalba M. Č., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu Klasa: UP/I 140-02/19-01/, Urbroj: 341-18-05/3-19-, broj spisa od 16. siječnja 2020., kojim je tužitelju, počevši od 1. kolovoza 2019. određena starosna mirovina u svoti od kunu mjesečno, te je istim izmijenjeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: od 20. ožujka 2017.

Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi protiv osporenog rješenja tuženika u bitnom navodi da tuženik nema ovlaštenje, niti uporište u zakonu da svojevoljno određuje koju odredbu Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a) će primijeniti, a koju neće primijeniti prilikom obnove postupka. Ističe kako tuženik u rješenju ne obrazlaže zašto nije obnovljen postupak temeljem članka 123. stavka 3. ZUP-a, već samo navodi da se u obnovi postupka nisu mogle primijeniti odredbe članka 123. st. l. točke l. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj je ustvrdio da je ispunjavao uvjete za obnovu postupka iz članka 123. stavka 3. ZUP-a. U tom smislu navodi da je dana 22. srpnja 2019. Porezna uprava S., Ispostava S. izdala potvrdu kojom potvrđuje da su temeljem pravomoćne presude Ž. suda u S., poslovni broj: Gž- od 16. travnja 2019. godine uplaćeni porezi, prirezi i doprinosi iz plaće za period od 2003. do 2010. Uplatom doprinosa iz plaće tužitelj je stekao nove dokaze. Na temelju tih dokaza tužitelj je podnio zahtjev za obnovu postupka dana 31. srpnja 2019. godine, a sedam dana poslije uplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je ispunjavao uvjete za obnovu postupka iz članka 123. stavka 3. ZUP-a, te da tuženik nije imao osnova, ni temelja da obnovi postupak i donese rješenje iznimno iz uvjeta i rokova propisanih ZUP-om. Na temelju podnesenog zahtjeva za obnovu postupka poslodavac tužitelja Ministarstvo obrane Republike Hrvatske dostavilo je nove M8 obrasce u kojima su iskazani novi platni podaci. Rješavajući po zahtjevu tužitelja, a prema novim platnim podacima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna službe u Splitu je donijela rješenje Klasa: UP/I 140-02/19-01/, Urbroj: 341-18-05/3-19- od 16. siječnja 2020. kojim su utvrđeni najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi , a ostvareni su u razdoblju od 2001. do 2010. godine. Ukazuje i kako je u žalbi tražio da mu se nova svota starosne mirovine isplaćuje od priznavanja prava na starosnu mirovinu, odnosno od 1. listopada 2011. godine pozivajući se na članak 82. stavak l. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19.). Smatra da je tuženik trebao donijeti rješenje i obnoviti postupak temeljem članka 123. stavka 3. ZUP-a, te u tom postupku donijeti rješenje kojim će preračunati starosnu mirovinu i istu isplaćivati počevši od 1. listopada 2011. godine od dana kada mu je priznato pravo na starosnu mirovinu.

Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana, pozivajući se na razloge iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja, ističući da je isto detaljno obrazloženo. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

Tužitelj je u spis dostavio i podnesak od 11. siječnja 2021., u kojem ističe da je presuda Ž. suda u S., poslovnog broja: Gž- od 16. travnja 2019. postala pravomoćna 18. srpnja 2019., da je na temelju iste podmiren porez, prirez i doprinosi za mirovinsko osiguranje 22. srpnja 2019. i da je tužitelj 31. srpnja 2019. podnio zahtjev za obnovu postupka temeljem pravomoćne presude i uplaćenih doprinosa. Također navodi i da je po uplaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje ministarstvo Republike Hrvatske dostavilo nove platne podatke za tužitelja na M8 obrascima. Upire i na primjenu odredbe članka 82. ZOMO-a.

Kako tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu osporavaju samo primjenu prava, a činjenice su među strankama nesporne te kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave u smislu odredbe iz članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), sud je, bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima - dalje: ZUS-a), utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

            Predmet spora je zahtjev tužitelja od 31. srpnja 2019. za ponovnim određivanjem starosne mirovine - obnovom postupka, uz koji je priložio presudu O. suda u S., poslovnog broja: Pr-. od 21. ožujka 2014. i presudu Ž. suda u S., poslovnog broja: Gž- od 16. travnja 2019., te potvrdu ministarstva - Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., Klasa: 411-01/2019-01/, Urbroj: 513-07-17-03-2019- od 22. srpnja 2019., iz koje je razvidno da je temeljem ovršne isprave (18. srpnja 2019.) pravomoćne presude, sastavljen obračun poreza i doprinosa iz plaće za tužitelja, koji su dostavljeni u privitku te potvrde.

Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 31. srpnja 2019. podnio zahtjev za obnovu postupka na temelju pravomoćne presude Ž. suda u S., poslovni broj: Gž- od 16. ožujka 2019. i da su na temelju iste podmireni porez, prirez i doprinosi.

Među strankama je sporno je li u predmetnom upravnom postupku temeljem podnesenog zahtjeva tužitelja pravilno određen dan isplate starosne mirovine, te s tim u svezi je li pravilno primijenjena odredba članka 134. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/15, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje: ZOMO).

Prema odredbi članka 134. ZOMO, ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinsko osiguranja.  

Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Stavak 2. navedenog članka ZOMO propisuje da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. ovoga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

            Iz stanja i sadržaja spisa upravnog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, razvidno je da je tužitelju, djelatnoj vojnoj osobi, pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela priznato počevši od 16. prosinca 2011. pravo na starosnu mirovinu, a mirovina je određena od najpovoljnijih prosječnih vrijednosnih bodova ostvarenih u razdoblju od 2001. do 2010. godine, koji su iznosili 1,4601.

U konkretnom slučaju o zahtjevu tužitelja valjalo je odlučiti kao o prijedlogu za obnovu postupka na temelju nove  činjenice – podataka o plaćama, odnosno na temelju novog dokaza  - pravomoćne presude Ž. suda u S., poslovni broj: Gž- od 16. ožujka 2019. i potvrde ministarstva , na temelju koje su izdani obrasci sa novim platnim podacima. Tako su u obnovljenom postupku utvrđeni najpovoljniji prosječni bodovi ostvareni u razdoblju od 2001 do 2010.

U odnosu na dan isplate mirovine prvostupanjsko tijelo je navelo da je isti određen prema članku 37. ZOMO-a, a tuženik je odlučujući o izjavljenoj žalbi naveo da je dan isplate mirovine tužitelju valjalo odrediti sukladno članku 134. stavku 2. ZOMO-a.

Imajući u vidu citiranu odredbu članka 134. stavak 2. ZOMO-a, tuženik je pravilno i zakonito odredio dan isplate mirovine s danom 1. kolovoza 2019.

To stoga jer je dan 1. kolovoza 2019. s kojim je utvrđeno da tužitelju pripada pravo na isplatu starosne mirovine u obnovljenom postupku pravilno određen, budući je odredbom članka 134. stavkom 2. ZOMO-a propisano da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, a tužitelj je zahtjev za obnovu postupka podnio 31. srpnja 2019.

Obzirom da tužitelj svoj zahtjev za obnovom postupka temelji na pravomoćnoj presudi Ž. suda u S., te potvrdi porezne uprave, kao novoj činjenici i novom dokazu, to se kod računanja rokova prema Zakonu o općem upravnom postupku primjenjuje odredba članka 123. stavak 1. ZUP-a, koji je propisao objektivni rok od tri godine od dana dostave rješenja stranci, te istekom tog roka nije moguće obnoviti postupak po odredbama ZUP-a, pri čemu subjektivni rok iz članka 123. stavak 3. ZUP-a mora biti unutar objektivnog roka.

S obzirom da je rješenjem tuženika Klasa: UP/II-410-02/12-01/, Urbroj: 341-99-05/3-12/ od 31. siječnja 2012. odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 16. prosinca 2011., kojim se okončava postupak, te da je tužitelj i protiv rješenja od 31. siječnja 2012. podnio tužbu 19. prosinca 2012., a koji tužbeni zahtjev je odbijen presudom ovog suda, poslovni broj: UsI- od 2. travnja 2013., a zahtjev za obnovom postupka podnio je 31. srpnja 2019., to je nesporno zahtjev podnesen nakon proteka objektivnog roka od tri godine, pa nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka prema odredbi članka 123. stavku 1. ZUP-a, pri čemu u konkretnom slučaju, radi prethodno iznesenog, nije od utjecaja okolnost je li protekao subjektivni rok od 30 dana iz članka 123. stavak 3. ZUP-a.

Također, niti odredba članka 82. ZOMO-a ne utječe na drugačiji datum priznavanja prava na isplatu starosne mirovine u obnovljenom postupku, jer se ista odnosi na određivanje vrijednosnih bodova i za korisnika mirovine koji je ostvario pravo na plaću na temelju pravomoćne sudske presude, pri čemu se vrijednosni bodovi utvrđuju prema razdoblju kada je ostvareno pravo na plaću, što je i u konkretnom predmetu slučaj.

Slijedom navedenog, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odnosno osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan  te odlučiti kao u izreci.

 

U Splitu, 18. siječnja 2021.

 

                                                                                                         S U T K I N J A

 

                                                                                                              Mirela Valjan - Harambašić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  ZUS-a).

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Zrinka Abaza

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu